
Kud god da krenem
duša mi krišom kroz vizir gleda
da makar na tren ukradem
makar pogled ili osmeh jedan
Ne mogu samo tako srce da okačim
pa da mi visi ko kremenjača na zidu
i onda nemoćno da gledam
kako mi godine u nepovrat idu
pa da se kajem posle
što su mi godine uzalud prošle
Znam da mi sa godinama
ne priliče mladalačke kradje
al što sam stariji
želje mi sve mladje
Milan Višnjić
p.s. pesma je posvećena mom drugaru i strasnom lovcu Brani Aleksandroviću
http://fontanasnova.blogspot.com/