
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)
KRE-KRE

Mala žaba krekeće
Kre-kre...kre-kre
„Šta se dereš more bre?“
Pita žaba velika
Iz pejzaža kao slika
Kre-kre...kre-kre
Mala njojzi odgovara
Tiho jadna progovara
Krekećući jedva čujno
Izustila jedno burno
„Sidji s moje glave...kre-kre
Idiote žablji bre“
„Ne budali mala žabo
Ja sam glavna ovde žaba!
Sešću eto gde ja hoću
Molim pokornu finoću
Proradi u žabici snaga
I gle žabljeg vraga
Podiže prkosno glavu
Te pade Žabetina u travu
Dohvati lokvanj žabica
Opa-cupa-kre-kre
Udri po idiotu bre
Izudara glavnu žabu.
I zamislite šta se posle zbi

Popela se na tarabu
Da objavi celoj bari
Kako sada stoje stvari
Da je sada Glavna Ona
Nadula se, napumpala
Sva ponosna kreketava
Kre-kre-kre-kre
Da vas vidim sada bre!
Oko nje se odmah skupi
Nekoliko žaba malih
Da se nadju tu pri ruci
Pa se pitam sada nešto
Je l' su žabe je l' su vuci?

Kolo sreće se okreće
Kako došo tako pošo
Ko s batinom dodje
Taj s batinom ode
Iz svake barske vode
Naučiće i žabica
Sada glavna
barska glasnogovornica
Kre-kre.....

PS dečija pesmica



PS Dobro vam jutro........ajmoooo.......radno, dan neće da ve čeka

