
(ili neka moja razmišljanja o životu inspirisana ko zna čime)
KRATKO SUTRA
Ponekad me takva češnja obuzme
u satima samoće.....
toliko ih je da prelaze u dane
i onda.....ta čežnja samo bane
preseče te iste dane
samoćom i radom izatkane
životom ko srmom protkane
u dušu utkane
a moje.......
i kad dodjem......kad sretnemo se
vremena nam se razmimoilaze
te sretanje i bude kratko
mada ......jako slatko
i sve što imamo reći
stane u jako malo reči
Ponekad.........me takva čežnja obuzme
i misli mi uzme
ponekad je.......zaista teško
dočekati to kratko sutra
sa osmehom snenog....ranog jutra......
PS Malo momentalnog osećanja.....valjda zbog ove kiše ovaj krug ide malo teže.....ma....to me samo život steže.....u svoje kočije preže.....idem dalje....
