Krinolina u doba kraljice Viktorije
https://plezirmagazin.net/krinolina-u-doba-kraljice-viktorije/
Kavez u službi etike i estetike:
Viktorijansko doba nadaleko je poznato po svojoj surovosti.
Narativ o okrutnim viktorijancima, čiji je moralni ideal nemoguće dostići bez mnogo ustupaka,
a ideal ljepote bez bola, proširio se neizbrisivo kao i drugi satanizovani narativi o devetnaestovijekovnim tekovinama.
Naravno, ništa od toga nije bilo bez povoda, ali je veliki broj priča mit i zabluda koje su rado prihvaćene.
Ipak, treba imati u vidu da su ideal ljepote i ideal moralnog išli ruku pod ruku
, iako je, recimo, filozofija dotog trenutka već odbacila načelo „moralno je i lijepo”, i postavila jasnu liniju između dobrog i lijepog.
Devetnaesti vijek je vijek prodora estetike i etike u njihovoj nezavisnosti,
ali je ipak jedno nastavilo da uslovljava drugo, a posebno u Engleskoj u zaista
dosta krutom periodu vladavine kraljice Viktorije, od 1837. do njene smrti 1901. godine.
------------------------------------------------------------------------------------------------------------
I moda je u viktorijansko doba pretrpjela niz promjena.
S početka devetnaestog vijeka bila je skromna, jednostavna i čedna, ali vremenom je postajala veličanstvena u jednom
a gotovo smrtonosna u drugom smislu. Jednostavna silueta sa početka vijeka počela je da se širi uz niz podsuknji protkanih konjskom dlakom,
da bi se dobilo na čvrstini oblika...već do sredine vijeka ideal je bio strogo ali raskošno, veličanstveno, a ne jednostavno i neupadljivo
– a to je ostvareno krinolinom, čvrstom, rešetkastom konstrukcijom ispod suknje.
Period do 1850-e bio je period eksperimentisanja u tom pravcu:
prvo su čvrste platnene podsuknje protkane konjskom dlakom zamijenjene konstrukcijama po ugledu na stariju špansku nošnju,
a koje su podrazumijevale neki vid obruča oko struka koji bi stvarao širinu oko kukova.
Te konstrukcije su pravljene od kosti kita, a potom i bakra, ali su bile teške, neelastične, faktički neupotrebljive za svakodnevni život,
a posebno zato što su ih nosile i žene pripadnice nižih staleža, koje su u takvim krinolinama obavljale razne poslove.
Franz Xavier
Rešenje problema nađeno je u čeliku, odnosno u čeličnoj konstrukciji u obliku kaveza,
koja je bila i dovoljno lagana i dovoljno savitljiva, tako je preko nošena samo gornja haljina, a ispod jedna ili dvije podsuknje.
U takvoj konstrukciji bilo je moguće i sjediti i kretati se, a da se nakon toga haljina vrati u prvobitan oblik,
ali sve nije uvijek bilo tako jednostavno.
Prvo, haljina je znala biti široka i do dva metra u prečniku, što je značilo da je zauzimala ogroman prostor.
Pozivnice na svečane balove stoga su pažljivo slate, jer su žene zauzimale veliku površinu salona.
Zabilježen je slučaj kada je kraljica Viktorija zahtijevala od svojih rođaka da ne nose široke krinoline
da ne bi zauzele prostor za goste koji su im dolazili u posjetu.
Što se tiče elastičnosti haljine, njena prednost bila je i njena mana, budući da bi se krinolina
nekad opružila tako da se podigne gornja haljina, što je izazivalo opšti smijeh naroda odnosno sram onoga ko je nosi.
A.Hunaeus
. Pa ipak, razlog za osudu nije bio samo u kavezolikom tipu konstrukcije koja otežava svakodnevno funkcionisanje
– jer je ta ista konstrukcija nekada odnosila i sam život.
U slučaju požara krinoline su prvo gorile, a u njima i žene..
Krinoline su od šezdesetih godina na ovamo počinjale da gube na popularnosti, a na njihovo mjesto došle su tzv. krinolete,
odnosno manje konstrukcije koje su se nosile samo u nivou zadnjice, dok je dio naprijed bio ravan.
Auguste Toulmouche
Čak i kod žena nižeg staleža, koje su oskudjevale u raznim materijalima i ukrasima,
sama krinolina u paru sa korsetom davala je taj odvažni ženski izgled, estetski privlačan.
Grudi su bile podignute i istaknute, ali akcenat ipak nije bio na njima;
akcenat je bio na ogromnoj razlici između tanjušnog struka i širokih kukova.
To je ideal žene kakav postoji oduvijek,
. Antičke skulpture ali i skulpture bilo kog perioda izvajane u obliku pješćanog sata bile su ideal plodnosti koliko i ljepote.
Plodnost je u viktorijansko doba bio gotovo etički zahtjev upućen ženi koja je na prvom mjestu trebala biti supruga i majka.
Stoga ne treba da čudi što se u doba velike smrtnosti (kobne zarazne bolesti, nepoznavanje otrova koji je bio gotovo sveprisutan u viktorijanskom domu, predrasude)- plodnost, odnosno istaknuta ženstvenost, ponovo javila kao ideal
i uobličila se u modu.
Viktorijansko doba je ionako doba gdje smrt i život postoje jedno uz drugo, nerazdvojni.
Zapaljena krinolina-1862