Krađa

Još mi je u ušima tvoj zvonki smijeh
dok smo kradom kao dva mangupa
preskakali preko komšijskog plota
iako smo znali da nečasna je to rabota.

Al', nekako komšijine jabuke
uvijek su bile slađe
da l što su zaista takve
il' što su bile djelo naše krađe.

Kasnije, kad smo odrasli
stigla me je kazna
preskakao si sve prepreke.
i krao me kao one davne jabuke

Al' slast jabuka tad pala je u sjenu
dok najslađim usnama svojim
poljupce moje si krao
ljubeći me kako si samo ti znao.

I nije ti bilo nimalo žao,
što plamen palio me cijelu
dok strasno si milovao tijelo moje
ostavljajući tople tragove svoje.

I glasom što ga se još iz djetinjstva sjećah
šaputao si mi nježnosti slatke
dok ljubio si mi grudi mlade
kao one davne jabuke zelene i glatke.