kulturni i istorijski značaj
Upotreba životinjske „koze“ kao simbola veličine i izvrsnosti ima istorijske i kulturne korene. U drevnim kulturama često su bili povezani sa snagom, muževnošću i plodnošću. Takođe se verovalo da imaju magijske ili duhovne moći. U mnogim kulturama žrtvovani su kao deo verskih rituala ili kao prinosi bogovima.
U nekim kulturama su takođe bili povezani sa bogatstvom i izobiljem. Na primer, u staroj Grčkoj, bog Pan, koji je bio poznat po svojoj divljoj i neukroćenoj prirodi, često je prikazivan sa nogama i rogovima koze. Rimski bog Bahus, bog vina i gozbi, takođe je bio prikazan sa nogama i rogovima koze.
U mnogim kulturama, koza se takođe smatra simbolom odlučnosti i otpornosti, jer može da preživi u teškim okruženjima sa ograničenom hranom i vodom.
Ukratko, povezanost „koze“ sa veličinom i izvrsnošću verovatno je posledica kombinacije njenih fizičkih karakteristika, kulturnog i istorijskog simbolizma i povezanosti sa bogatstvom, plodnošću i moći.