Kosovo Polje

Kosovo polje

Kradu mi pamćenje,
Skraćuju mi prošlost,
Otimaju vekove,
Džamijaju crkve,
Araju azbuku,
Čekicaju grobove,
Izdiru temelj,
Razmeću kolevku.

Kud da čergam s Visokim Dečanima?
Gde da predignem Patrijaršiju?

Uzimaju mi ono
Što nikome nisam uzeo,
Moje lavre i prestonice,
Ne znam šta je moje,
Ni gde mi je granica,
Narod mi je u najmu i rasejanju,
Pale mi tapije
I zatiru postojanstvo.

Zar da opet zatrapim Svete Arhangele?
Da mi pomunare ponovo Ljevisku?

Očni živac su mi odavno rasturili,
Sad mi i beli stap otimaju,
Žrtveno polje sa krvavom travom
Ne smem da kažem da je moje.
Ne daju mi da udjem u kuću
Kažu da sam je prodao,
Zemlju koju sam od neba kupio
Neko im je obećao.

Ko im je obećao
Taj ih je slagao,
Što im ne obeća
Ono sto je njegovo?
Zato jurišaju na mene udruženi
Kivni što sam ih poznao.

Matija Beckovic
1987.

Pozajmljeno od
Dragog blogera lejla.al.dbuni
 
4182167744de1feaa131c6182681512_368x258.jpg

"Историју нам пишу у Хашком суду"
 
.

Dragane,moram da ostavim komentar na ovaj post.

Matija Bećković je napisao "gde da predignem Pećaršiju".
(u običnom jeziku bismo rekli "gde da podignem Patrijaršiju"...ali,to je pesnik rekao na lepši način..;))

Molim te ispravi u citatu koji si preuzeo od mene u delu reči koja se odnosi na "Patrijaršiju" u "Pećaršiju" (onako kako si je,u originalu,preuzeo).

Ne zameri,ali ja sam prava cepidlaka kada je izvorno (autorsko) značenje reči u pitanju...:lol:


:cmok2:
 
Usudicu se postaviti jednu pjesmu...izbrisi ako Ti se ne svidi.


KOSOVO ZOVE


Cujete li jauke sto vjetar
s Kosova donosi
cujete li kako place Lazarica
cujete li jecaje manastirskih zvona
i krike crvenih i bijelih bozura…

I mutne se rijeke hukom bola glasaju
nebo se krvlju boji
cujete li kako gavranovi slutnjom kreste
kako se zemlja Srbska raspada, kida
cujete li kako nas zove Lazareva kletva…

Osta li jos Nemanjica, osta li Obilica
ima li ijednog Jugovica
ili svi ostase da leze na Kosovu
zaboravljeni, izdani,
bozurima zakiceni, zaspali…

Ostase li samo Brankovici da
Kosovo iskidaju, rastrgaju
ostase li samo poeme ispisane
Milicine suze neisplakane
zar ostaju nevidjene…

Cujete li, Kosovo jauce
Gracanica jadom zvoni
bozuri iz zemlje drhtajem prijete
da nikad vise procvasti
na Kosovu nece…

Cujete li, Otadzbina zove
Sveti Savo nas s Neba gleda
cujte danas, da sutra ne bude kasno
da ne zanijeme za navjek
sveta Kosovska zvona.
 
ГРАЧАНИЦЕ - ДЕСАНКА МАКСИМОВИЋ
43424_manastir-gracanica_origh.jpg

Грачанице, кад бар не би била од камена,
кад би се могла на небеса вазнети,
ко Богородице Милешеве и Сопоћана,
да друга рука крај тебе траву на плеви,
да ти вране не ходају по паперти.

Или твоја звона да бар не туку
ко срца предака, Грачанице,
да бар Светитељи с твог иконостаса
немају наших неимара руку,
ни анђели Симонидино лице.

Да бар ниси толико дубоко
укопана у ту земљу и нас саме
да се нисмо привикли у тебе клети,
Грачанице, кад бар не би била од камена,
кад би се могла у висине узнети.

Грачанице, да си нам бар јабука,
да те можемо ставити у недра
и загрејати студену од старости,
да нам бар пољима око тебе нису
предака дивних расејане кости.

Да те бар можемо подићи на Тару,
у Каленићку порту те пренети,
заборавити ликове по твом олтару.
Грачанице, кад бар не би била од камена,
кад би се могла на небеса вазнети.
 
Poslednja izmena:

Back
Top