KOŠMAR
Sanjam da stojim pored mora
Noć je pri kraju, sviće zora
Ili baš obratno, da tek pada mrak
I da je zašao zadnji sunčev zrak.
Odjednom, mornarsko uže mi oko vrata
S' užasom ugledam da me vuče tata
A majka mi se na leđa popela
I oko vrata čvrsto ruke splela.
Otimam se i gledam u more modro
S'užasom čujem: To je za tvoje dobro!
Što se više otimam stežu sve jače
Otac se smeje a majka plače.
Odjednom uže ne drži sad tata
Već mi je betonski blok oko vrata
Majka me i dalje jaše i bije
A otac sad se iza nje krije.
Snage mi nestaje, već spadam s'nogu
Da zbacim s'leđa majku ne mogu
A onda prestanem da histerišem
Počnem da razmišljam i manipulišem.
Gledam u kamen pa u more nemirno
Sudbinu slutim dok stojim mirno
Opet je otac ispred mog lica
I shvatam da on će biti moj ubica.
I nikad ne saznadoh taj njihov plan
Jer iznenada se bacih u mora bezdan
Konopac mi i dalje beše oko vrata
A za mnom je kamen bacio moj tata.
Tonula sam u more lagano, lagano
I poslednja misao mi se javila spontano-
tad shvatih da je očev čin bio milosrdan
A sav majčin bes uzaludan.
Autorka: M4j4
Posvećeno svim poginulim i nastradalim narkomanima koje su direktno uništili roditelji. Ovom prilikom minut ćutanja za momka koji je tragično ubijen u manastiru "Crna reka" kao posledica batinjanja lopatom od strane sveštenika.
Sanjam da stojim pored mora
Noć je pri kraju, sviće zora
Ili baš obratno, da tek pada mrak
I da je zašao zadnji sunčev zrak.
Odjednom, mornarsko uže mi oko vrata
S' užasom ugledam da me vuče tata
A majka mi se na leđa popela
I oko vrata čvrsto ruke splela.
Otimam se i gledam u more modro
S'užasom čujem: To je za tvoje dobro!
Što se više otimam stežu sve jače
Otac se smeje a majka plače.
Odjednom uže ne drži sad tata
Već mi je betonski blok oko vrata
Majka me i dalje jaše i bije
A otac sad se iza nje krije.
Snage mi nestaje, već spadam s'nogu
Da zbacim s'leđa majku ne mogu
A onda prestanem da histerišem
Počnem da razmišljam i manipulišem.
Gledam u kamen pa u more nemirno
Sudbinu slutim dok stojim mirno
Opet je otac ispred mog lica
I shvatam da on će biti moj ubica.
I nikad ne saznadoh taj njihov plan
Jer iznenada se bacih u mora bezdan
Konopac mi i dalje beše oko vrata
A za mnom je kamen bacio moj tata.
Tonula sam u more lagano, lagano
I poslednja misao mi se javila spontano-
tad shvatih da je očev čin bio milosrdan
A sav majčin bes uzaludan.
Autorka: M4j4
Posvećeno svim poginulim i nastradalim narkomanima koje su direktno uništili roditelji. Ovom prilikom minut ćutanja za momka koji je tragično ubijen u manastiru "Crna reka" kao posledica batinjanja lopatom od strane sveštenika.