Zaposleni u školama najčešće se žale Ministarstvu prosvete i nauke (MPN) zbog zapošljavanja i otpuštanja nastavnika i direktora škola bez poštovanja procedure. Godine 2010/11. bilo je 50 prijava zbog kršenja postupka, koje su upućene inspekciji, a podneto je pet tužbi protiv odluka MPN u vezi sa nastavnim osobljem. Većina ovih sporova rešena je u korist ministarstva.
Studenti i njihovi roditelji se prosvetnim vlastima najčešće žale na polaganje ispita i ocenjivanje. U neutvrđenom broju slučajeva, pravila i propisi se zaobilaze zarad upisa na studije, dobijanja javne finansijske pomoći i napretka tokom studija.
Nije poznat nijedan slučaj u obrazovnom sistemu gde je slučaj korupcije javno razotkrio „duvač u pištaljku”.
Više od 56 odsto učenika osnovnih i srednjih škola uzima privatne časove, najviše iz matematike, a više od 60 odsto prosečnog porodičnog budžeta se troši na ove izdatke. U izdatke vezane za školu, prosečna porodica računa, osim knjiga i privatnih časova, i novac za ekskurzije, prevoz, užinu i poklone nastavnicima.
Ovo su samo neki od nalaza najnovije studije Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD), pod nazivom „Jačanje integriteta i borba protiv korupcije u obrazovanju Srbije”, koju je „Politika” juče ekskluzivno dobila od OECD-a, a sa kojom će se narednih dana detaljno upoznati i ministar dr Žarko Obradović, koji je i naručio ovu analizu.
– Srbija je prva zemlja koja se otvorila za ovakvu vrstu istraživanja i sama zatražila procenu svog obrazovnog sistema, sa željom da se podigne nivo svesti o razornim posledicama korupcije i hitnoj potrebi njenog sprečavanja. Cilj ovog izveštaja jeste da se podrži Vlada Srbije u nastojanju da spreči korupciju. Nadamo se da će njenim primerom poći i druge zemlje, članice OECD-a, ali i one koje nisu deo naše organizacije – kaže za „Politiku” Mihajlo Milovanović iz Direktorata za obrazovanje OECD-a, koji je bio odgovoran za metodologiju koja je korišćena u Srbiji, kao i za sam izveštaj.
On dodaje da raduje činjenica da su u skladu sa preporukama eksperata, koje su takođe deo ovog dokumenta, prosvetne vlasti Srbije već počele da menjaju odgovarajuće zakonske okvire.
Prosveta se, inače, nije smatrala najkorumpiranijim sektorom u našoj državi, ali utisak je bio da je korupcija u tom sektoru veoma raširena. Na skali od 1 (najniže) do 5 (najviše), Srbija ima rezultat od 3,6 na globalnom barometru korupcije. Sektor obrazovanja je, po mišljenju građana Srbije, na 12. mestu (od 23) po korumpiranosti (na prvom su političke stranke i zdravstvo).
A u izveštaju koji ima više od 140 stranica se navodi, ukazuje nam ovaj analitičar, zahvaljujući kome je „Politika” prva dobila ove podatke, da Srbija mora da uradi više kada je u pitanju upis na fakultete, finansijska potpora školama i politika zapošljavanja. Nastavnici sa kojima se susreo tim OECD-a za procenu pominjali su nepoverenje u znanje inspektora. Škole u Srbiji su motivisane da ne prijavljuju u celini sve prihode ili da određene vrste prihoda uopšte ne prijavljuju, a postoje dokazi da one to zaista i čine. Trenutno ne postoje nikakvi značajni kodeksi ponašanja za zaposlene i ustanove.
Naša zemlja, ističu eksperti OECD-a, pokušava da uhvati korak sa globalnim trendovima, iako imamo samo 14 odsto radno sposobnih sa visokim obrazovanjem, što je duplo manje od proseka u zemljama OECD-a.
Ovaj izveštaj je tek stigao na sto ministra prosvete, nauke i tehnološkog razvoja dr Žarka Obradovića, koji za „Politiku” potvrđuje da je on lično naručio ovu analizu, „jer ne želi da zatvori oči ni pred jednom temom koja postoji u sistemu obrazovanja”.
– Svesno sam se opredelio za ovakav potencijalno nepopularan potez, jer sam želeo da saznam koje su to sistemske pretpostavke za postojanje korupcije, kako bi ih iskorenili ili smanjili na najmanji mogući nivo. Preliminarni nalazi govore da je OECD, kao „uska grla” označio prijem u radni odnos i polaganje ispita. Oba ova procesa moraju da budu transparentna, što će biti osnov i u zakonskim izmenama koje upravo preduzimamo – kaže ministar Obradović.
A po izveštaju, i samo Ministarstvo prosvete i nauke je često predmet žalbi (15 odsto od ukupnog broja) zbog sporog rešavanja administrativnih zahteva i upita, uključujući priznavanje diploma. Problemi sa školskim upravama su među tri oblasti sa najviše žalbi. Ova kategorija se odnosi na rad direktora škola i školskih odbora, a povremeno i školske administracije i uključuje i žalbe nastavnika na raspored časova. Ostale kategorije odnose se na uslove u školama i oko škola, žalbe na ponašanje nastavnika, loše postupke, nasilje u učionici i nepoštovanje zakonskih postupaka…
Procenat učenika koji u Srbiji pohađa vanškolske časove je viši nego u proseku za zemlje OECD-a i znatno viši nego u državama sa uspešnim sistemima, kao što su Kanada, Holandija, a posebno Finska. Više od jedne trećine srpskih učenika pohađa dodatne časove, a više od jedne četvrtine dopunske časove.
– Neefikasnost učenja tokom redovnih školskih časova stvara potrebu za dopunskim časovima i podstiče širenje privatne nastave kao rasprostranjenog, opšteprihvaćenog rešenja za teške predmete, uoči ocenjivanja i u pripremi prijemnih ispita. Nije sva privatna nastava ni nezakonita ni neetična, ali njena rasprostranjenost u Srbiji zahteva pažnju i dobro osmišljenu akciju da bi se sprečilo da postojeća praksa pređe u sivu zonu, kada privatna nastava postaje preduslov za pozitivnu ocenu ili prelazak na više nivoe obrazovanja – ističe Milovanović.
U izveštaju se takođe navodi i da Srbija ima izuzetno visoke školarine, a čak i najniža cena studija je značajno viša od proseka u zemljama OECD-a. Prosečna cena deset najskupljih oblasti studija u Srbiji gotovo je dva puta viša od prosečne školarine u Koreji i preko četiri puta viša od prosečnih školarina u državama OECD-a.