Da li ste se već sretali sa vrlo rasprostranjenim fenomenom korupcije u našem obrazovnom sistemu?
Na koji je način uticao na vaš život ili život vaše dece?
Ja imam ustisak da potkusurivanje na relaciji nastavnici - roditelji počinje već od prvog razreda.
Lobiranje za svoju decu je postalo praktično neophodno. Od prvih dana školovanja mnogi roditelji u nastojanju da obezbede svojoj deci povlašćen položaj kod učiteljice ili učitelja kreću u paravu malu kampanju kupovine njihove naklonosti.
Dovitljivost i raznovrsnost vidova kupovine prosvetnih radnika je vrlo interesantan fenomen. Poklončići, uslugice, ulizivanje, pisanje peticija protiv problematične dece, pa čak i udruživanje roditelja u cilju uspešnijeg lobiranja.
Dakle pravi zakulisni rat.
Sa druge strane prosvetni radnici po svemu sudeći potpuno operisani od svakog vida etičnosti ne samo da pristaju već i ohrabruju roditelje na tu svojevrsnu trku pacova odnosno tiradi raznih znakova pažnje.
Ishod toga je po pravilu da seca uspešnijih, bolje oragnizovanih, izdašnijih i agresivnijih lobista uspeva da kod učiteljice ili učitelja izgura svoje ljubimče u prvi plan i omogući mu udobnije školovanje te bolje osnove za sticanje socijalnog samopouzdanja.
Dakle čemu naše škole uče decu danas?
Da budu poltroni i ulizice ili ljudi od integriteta koji se probijaju svojim znanjem i licnim kvalitetima? Da budu deo čopora ili individue koje razmišljaju svojom glavom?
Bojim se da je u oba slučaja odgovor pod jedan.
Na koji je način uticao na vaš život ili život vaše dece?
Ja imam ustisak da potkusurivanje na relaciji nastavnici - roditelji počinje već od prvog razreda.
Lobiranje za svoju decu je postalo praktično neophodno. Od prvih dana školovanja mnogi roditelji u nastojanju da obezbede svojoj deci povlašćen položaj kod učiteljice ili učitelja kreću u paravu malu kampanju kupovine njihove naklonosti.
Dovitljivost i raznovrsnost vidova kupovine prosvetnih radnika je vrlo interesantan fenomen. Poklončići, uslugice, ulizivanje, pisanje peticija protiv problematične dece, pa čak i udruživanje roditelja u cilju uspešnijeg lobiranja.
Dakle pravi zakulisni rat.
Sa druge strane prosvetni radnici po svemu sudeći potpuno operisani od svakog vida etičnosti ne samo da pristaju već i ohrabruju roditelje na tu svojevrsnu trku pacova odnosno tiradi raznih znakova pažnje.
Ishod toga je po pravilu da seca uspešnijih, bolje oragnizovanih, izdašnijih i agresivnijih lobista uspeva da kod učiteljice ili učitelja izgura svoje ljubimče u prvi plan i omogući mu udobnije školovanje te bolje osnove za sticanje socijalnog samopouzdanja.
Dakle čemu naše škole uče decu danas?
Da budu poltroni i ulizice ili ljudi od integriteta koji se probijaju svojim znanjem i licnim kvalitetima? Da budu deo čopora ili individue koje razmišljaju svojom glavom?
Bojim se da je u oba slučaja odgovor pod jedan.