Korisne verske propovedi

[Gedeon]

Evo mesto za postavljanje propovedi na opšte teme iz svih denominacija.

 

[Gedeon]

Peter Kuzmič je poznati protestantski propovednik, Slovenac iz Prekomurja. Tamo postoji viševekovna slovenačka protestantska zajednica. Gospodin Kuzmič je poznati teolog, govori odlično bivši srpskohrvatski jezik (i jezike nastale iz njega). Napisao je i odličnu knjigu "Vuk-Daničićevo Sveto pismo i biblijska društva na južnoslavenskom tlu u XIX. stoljeću."

Evo jednog njegovog teksta koji je bio molitva za novu 2024, ali se može upotrebiti za svaku godinu.

Molitva: Neka nas kroz 2024. prate pax et bonum

Ovih sam se dana u društvu dobrih prijatelja sjetio jednog od najvećih obraćenika i autentičnih svetaca svih vremena, Franje Asiškog, pa svima koje susrećem želim jednostavno ”mir i dobro”.

Franjo je nakon svoga duhovnog preporoda postao neumornim apostolom ljubavi i pomirenja. Odrekavši se materijalnih bogatstava i grešnog načina življenja, putovao je po svijetu čineći dobro i navještavajući evanđelje mira, pozdravljajući sve koje je susretao pozdravom – pax et bonum, mir i dobro. Stoga njegovi nasljedovatelji franjevci imaju, mi bismo danas rekli, copyright (iako ne monopol) na taj dobrohotan pozdrav.

U mom hrišćanskom vaspitanju i okruženju međusobni su se susreti uvijek bilježili pozdravom ”mir s tobom/vama”. Kada smo kao djeca postavljali pitanje zašto taj neobičan pozdrav, a ne ”zdravo”, koji su nas u (ateističkoj) školi učili, odgovor je uvijek glasio kako je to Isusov pozdrav. Što on zaista i jeste.

Kad smo već kod sjećanja na ono što su nas dobri roditelji i vjerski vaspitači učili u onim teškim vremenima, još danas mi u ušima odzvanjaju roditeljske smjerodavne riječi kada sam kao petnaestogodišnjak odlazio iz rodnog prekomurskog sela Nuskove u daleki svijet.

Moja mi je majka Ema, u strahu da me ne proguta velegradska tama, citirala našeg (i Franjinog) najvećeg Učitelja koji je u svojoj slavnoj propovijedi na gori rekao: ”Vaša svjetlost neka tako svijetli pred ljudima da vide vaša djela ljubavi (dobra djela) te proslave vašeg Oca nebeskog” (Matej 5, 16).

A tata je onda nadodao riječi najvećeg obraćenika u ranoj Crkvi, isprva progonitelja hrišćana, a zatim najhrabrijeg evangelizatora naroda, apostola Pavla: ”I mir će Božji, koji nadilazi svaki razum, sačuvati srce tvoje i misli tvoje u Hristu Isusu” (Filipljanima 4,7).

Naši su uzorni hrišćanski roditelji u svu petoricu svojih sinova osim odgovorne bogobojaznosti usadili osjećaj za važnost slobode savjesti, zdravorazumskog odlučivanja, nužnost produktivnog rada, štednje i racionalnog planiranja, sažeto: ”protestantsku radnu etiku”.

U središtu tog vrijednosnog sustava nisu bili ”radi i zaradi” nego mir i dobro koji me stoga hrišćanski prate već od mladosti i kao obećanje i kao blagostanje.

 

[Gedeon]

Nastavak Kuzmičevog teksta:
Na Istoku se ljudi još i danas pozdravljaju sa saalam (arapski) ili šalom (hebrejski). No ta riječ kod njih kao i u Svetome pismu ima sasvim posebno i mnogo bogatije značenje nego naš 'mir'.

Oni tim pozdravom zapravo jedni drugima žele ne samo odsutnost rata ili smirenost srca, nego svestrani boljitak, sreću, radost napredak, zdravlje, po smislu našoj najpribližnijoj riječi – blagostanje.

Jedan od najvećih hrvatskih franjevaca i najuzornijih nasljedovatelja Isusa Hrista, pjesnik, propovjednik i bibličar, Bonaventura Duda (ovih dana smo proslavili stotu godišnjicu njegova rođenja), u svojoj je sjajnoj knjizi o hrvatskim božićnim pjesmama (”Svijeta razveseljitelj”) za biblijsku riječ mir (hebrejski šalom, grčki eirene, latinski pax) napisao da je ona ”u neku ruku skup svih dobara”.

Kada su me gore spomenuti prijatelji pitali što bih mogao preporučiti kao centralnu misao vodilju za (ovu još uvijek) novu godinu, prisjetio sam se našeg duhovitog i aforistički obdarenog Augustina Korpara i njegove molitve za Ujedinjene nacije.

”Gospode, naša je zemlja tek sitna zvijezda u golemom prostoru svemira.

Na nama je da od nje učinimo planetu koju neće moći mučiti ratovi, neće moriti glad i strah, neće razdirati razlike po rasi, boji kože i nazora na svijet.

Daj nam smisla i dalekovidnosti, da već danas počnemo taj posao, kako bi naša djeca i djeca njihove djece jednom mogla s ponosom nositi ime čovjek!”

 

[Gedeon]

ISCELITELJ

Autor: Aleksandar Birviš (poznati baptistički propovednik, završio je uz studije orijentalistike i Pravoslavni bogoslovski fakultet SPC, autor je više prevoda knjiga Staroga i Novog zaveta, iako baptista pomagao je SPC pri prevođenju nekih bogoslužbenih knjiga, objavljivao svoje prevode u časopisima SPC itd.). Inače, jedan fini gospodin koji nas je napustio pre više godina. Ovo je propoved iz 1992. godine.

Osma nedelja pred Uskrs.

Uvodno čitanje: Ps. 69:29-33.
Glavno čitanje: Lk. 14:1-6.

Neka današnje molitve budu molitve za zdravlje. Setimo se da je Gospod Isus prijatelj bolesnika i iscelitelj. Njegovi učenici i sledbenici sve do danas veruju u Božiju isceliteljsku moć. To je sastavni deo našeg duhovnog života.

I dogodi se da uđe u subotu u dom jednog od starešina farisejskih da jede hleb; i oni motrahu na njega.
Spasitelj se izlaže pogledima javnosti. Bilo je trenutaka kad se povlačio u usamljenost, ali ga najčešće vidimo među ljudima. On je u susretu sa drugima i nikad nije izbegavao susrete. Hristu ne smeta ulazak u nečiju kuću. Još manje se Gospod boji ljudskog posmatranja.

Javnost je potrebna hrišćanskom životu. Ne ulazimo u namere onih koji posmatraju hrišćane. Pokažimo do koje mere smo privrženi Hristu.

I gle, beše predn jim neki čovek koji imaše vodenu bolest.
Spasitelj se susreće s bolesnikom. Dve ličnosti staju oči u oči: Bogočovek i neki čovek. Svedržiteljsko Ime se postavilo pred jednim bezimenim pojedincem. Gospod daje, bolesnik prima. Nevažno je šta je Sin Božiji govorio ni šta je bolesnik rekao - nije zapisano. Zapisano je da je pred Hristom bio čovek, važno je da Bog voli čoveka.

Spasitelj se suočava s bolešću. Zdravlje i bolest izgledaju kao dva različita sveta. Ipak niko nije toliko zdrav da u njemu već ne deluje zrnce neke bolesti, niti je neko toliko bolestan da nema zrnce zdravlja u sebi. Svakom je potrebno zdravlje. Hristos tačno poznaje čovekovu bolest. On je i najcelishodnije leči.

I odgovarajući Isus reče zakonicima i farisejima govoreći: Je li dopušteno u subotu lečiti? A oni oćutaše.
Spasitelj razgovara sa predstavnicima starozavetnog Zakona. Svi prisutni znaju da je lečenje rad, težak i složen posao. Svi takođe znaju četvrtu Božiju zapovest koja glasi: "Sećaj se dana subotnog da ga svetkuješ. Šest dana radi i obavljaj sve poslove svoje, a sedmi dan je subota Gospodu Bogu tvome; tada nemoj raditi nijednog posla, ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živinče tvoje, ni stranac koji je među vratima tvojim. Jer je za šest dana načinio Gospod nebo i zemlju, more i što je god u njima; a u sedmi dan počinu; zato je blagoslovio Bog dan subotni i posvetio ga" (2. Moj. 20:9-11).

Šta se ovde nije znalo? Prvo: Gospod Isus je Sin Božiji. Nad Hristom se niko i ništa ne može postaviti kao vlast. Drugo: Novi savez između Boga i ljudi nije sklopljen na saopštavanju zapovesti ("na Sinaju"), nego na Hristovoj žrtvi ("na Golgoti"). Subota više nije znak saveza nego je to krštenje. Treće: Za Spasitelja je važno da čovek bude odmah izbavljen.

Učitelji Zakona i fariseji nisu mogli da odgovore Hristu. Nema potrebe da očekujemo nešto drugo u budućnosti: neka umuknu svi protivnici Božiji.

I on ga se dohvati, isceli ga i otpusti.
Postupak je jednostavan. Spasitelj spasava. Malo je reči, nema obreda, nema nametljivosti.

Gospod ne postavlja mnogo uslova. On je duboko, prisno i potpuno povezan sa svakim čovekom. Isceljenje je prirodna posledica natprirodnog uzroka: blizine svevišnjeg Boga. On je došao da čini dobro i činio je samo dobro. Jedno od tih dobara je i zdravlje.

I odgovarajući Isus reče zakonicima i farisejima govoreći: Koji od vas ne bi svojeg magarca ili vola, da upadne u bunar, odmah izvadio u dan subotni?
Ono što nisu znali, prisutni su sada upoznali. Novi zavet je nešto drugo. Neki odnosi su promenjeni: Bog je među ljudima, ljudi mu mogu pristupiti bez posrednika. Hristos zahteva spasenje. Ništa se ne sme izostaviti, ništa preprečiti, jer ljudi su važniji od životinja, makar to bili i najkorisniji domaći miljenici.

Spasenje je hitno delo. Oklevanje, dvoumljenje i odlaganje donose propast.

I ne mogoše mu odgovoriti na to.
Ponovimo: neka Gospod zatvori usta svim svojim protivnicima.

Svi hrišćani imaju pravo da očekuju isceljenje. Prošlo je vreme Sinaja. Pristupimo novoj gori, kao što je napisano: "Jer niste pristupili gori opipljivoj, i ognju razbuktalom, i mraku i tami i oluji, i zvuku trube, i glasu reči, za koji oni što čuše moljahu da im se više ne govori..." "...nego ste pristupili Gori Sionskoj i gradu Boga živoga, Jerusalimu nebeskom, desetinama tisuća anđela, svečanom saboru i crkvi prvorođenih, zapisanih na nebesima, i Bogu sudiji nad svima, i duhovima savršenih pravednika, i Isusu, posredniku Novog zaveta, u krvi očišćenja, koja bolje govori nego li Aveljeva" (Jev. 12:18-19; Jev. 12:22-24).

Nema nedoumice, pristupite. "Isus Hristos je isti juče i danas i u vekove" (Jev. 13:8).

Beograd, 1. 03. 1992.

Izvor: Birviš, Aleksandar. SAGLEDAVANJA - Evanđeoske poruke u naše vreme. Beograd: Alfa i Omega, 199?.

 

[Gedeon]

Fra Ivo Pavić: Ovo je grijeh koji vas vodi direktno u pakao

Poznati rimokatolički sveštenik fra Ivo Pavić, koji djeluje u župi (parohiji) Presvetog Srca Isusovog u Šurkovcu (kod Prijedora u Republici Srpskoj), a kod kojega su mnogi naši lijek i utjehu, u ovoj snažnoj propovijedi objašnjava koji je to grijeh bogataša iz jevanđelja odveo direktno u pakao. Kaže kako sve što znamo o paklu, znamo od Isusa, te kako je zanimljivo to što Isus više govori o paklu nego o raju.

“Isus nikome nije prijetio paklom, nego je govorio da je to mogućnost čovjeka da upropasti život i da ode u pakao. Od Isusa znamo da postoji pakao ali i raj. Isus je rekao da će nebo i zemlja proći, ali njegove riječi neće proći nikada”, kazao je fra Ivo.

Ključni grijeh koji vodi direktno u pakao

Fra Ivo kaže kako je ključni grijeh koji je bogataš učinio dok je bio u paklu taj da je rekao ne oče Avraame, a dok je živio na zemlji on je kazao NE Isusu Hristu, a fra Ivo navodi kako kazati ne Isus znači reći ne spasenju.

“Veliki je grijeh pobačaj, sagriješiti bludno, prevariti nekoga, to su teški grijesi, ali Isus je umro za naše grijehe, On će sve oprostiti, ali kazati ne Isusu na zemlji, oproštenja nema”, upozorio je fra Ivo.

Fra Ivo je pozvao da kažemo DA Isusu Hristu, jer je Isus umro za nas. “Isus je za nas prolio svoju krv i On nama danas kaže da. Blažena Djevica Marija je rekla da Bogu, zato smo mi danas na redu da kažemo da Isusu”, kazao je fra Ivo.

Odluka za život

“Kazati da Isusu Hristu je odluka za život, ne za smrt, za blagoslov ne za prokletstvo, za raj a ne za pakao,” objasnio je.

Fra Ivo je rekao da je bogataš u paklu zazivao Avraama zato jer Ime Isusovo ne pomaže u paklu, ono pomaže na zemlji. “Isus se nije za nas utjelovio (ovaplotio) u paklu ili čistilištu [pažnja: "čistilište" nije deo pravoslavnog učenja, a i mnogi savremeni rimokatolički teolozi su mišljenja da je čistilište eventualno tek stanje duše i da ne postoji kao mesto], nego na zemlji, zato dok ste živi imate šanse predati svoje živote Isusu Hristu. Kazati da Isusu znači reći ne grijehu”, kazao je fra Ivo.

Kaže fra Ivo da ne vrijedi reći da Isusu, a nastaviti griješiti. “Trebate reći ne Sotoni, jer to je ulaznica za nebo. Pasoš za Carstvo Božije”, kazao je fra Ivo.

“Ako otvoriš vrata svoga srca Isusu danas, kada umreš Isus će tebi otvoriti vrata raja. Postoji pakao i Isus je došao da nas spasi od pakla i đavola. Da ne postoji pakao Isus ne bi došao na zemlju, došao je da ne propadneš i u duši i u tijelu”, objasnio je fra Ivo u svojoj propovijedi.