Konveksno ogledalo i slikari

Poli46

Stara legenda
VIP
Poruka
92.540
Priča o autoportretu u konveksnom ogledalu

self_portrait_in_a_convex_mirror_300px.jpg

Self-portrait in a Convex Mirror
Parmigianino

Na Autoportretu u konveksnom ogledalu imamo utisak da je umetnik 'heroj' dela i da slika slavi njegov
mladalački talent. Direktan pogled Parmigianina zadržava pažnju gledalaca i svetlost doslovno pada
i osvetljava umetnika. Parmigianino je prikazan kao kontemplativan, ali naglasak je stavljen i na njegovu
ruku i to je ono što dominira u prvom planu slike. Ruka umetnika možda predstavlja ručnu i tehničku
veštinu koju je posvetio svom radu. Međutim, njegova glava je takođe osvetljena i u središtu je
kompozicije slike, naglašavajući važnost učenja i filozofsku prirodu umetnika.
 
Ogledalo je povećalo sve što je bilo u blizini i smanjilo sve u pozadini i Parmigianino je
želeo oponašati ovaj efekt. Na dnu slike umetnikova ruka visi velikim delom i dominira slikom.
421cadaebe41f1cfe3c47a611f399093jan van eyck sotii arnolfini.jpg

Jan Van Eyck- Porodica Arnolfini

Za razliku od Parmigianina, mnogi rani renesansni umetnici koristili su ogledalo kao alat za
peglanje iskrivljenja, a ne za njihovo predstavljanje. Ogledala su smatrana svojevrsnim trećim
okom za slikare. Leonardo je ogledalo nazvao „gospodarom slikara“, a napisao je da
„Slikari često očajavaju zbog svoje moći da oponašaju prirodu, opažajući kako njihovim
slikama nedostaje snaga olakšanja i živosti koju predmeti posjeduju kad se vide u ogledalu."
10-211-748x1024.jpg

Gotovo fotografska tačnost rezultat je eksperimenata sa optičkim instrumentima. Verovatno,
Van Eyke uz pomoći konkavnog ogledala dobija izvanrednu projekciju slike na temelju ili
čak nanošenjem projekcije boje. Ova hipoteza ima pristalice (koja ukazuju na greške u
budućnosti) i protivnike (što napominje da je u to vrijeme pronađen optički instrument
potrebnog promera).U pozadini slike u ogledalu se vidi lik samog slikara.
 
Diego Velazquez-Las Meninas

diego-velazquez-las-meninas.jpg

Diego Velazquez-Las Meninas

Iako možda neće biti odmah jasno koga gleda mlada Margaret Terezija, oštri promatrači
primetiti će par koji se ogleda u ogledalu u stražnjem delu sobe. Ovde vidimo likove kralja
Filipa IV i njegove kraljice Marijane od Austrije. A kad jednom pomislimo da vidimo i
Velázqueza kako slika njegov štafelaj, stvari postaju jasnije - ona gleda u svoje roditelje.
Korišćenje ogledala i odraza na slici najverovatnije je zbog uticaja Arnolfinijevog portreta
Jana Van Eycka. Slikano 1434. godine, ovo remek-delo severne renesanse bilo je
obešeno u Filipovoj palati, pa ga je Velázquez sigurno video.
las-meninas-mirrorKING PHILIP IV OF SPAIN AND MARIANA OF AUSTRIA.jpg

Las Meninas-Mirror-KING PHILIP IV OF SPAIN AND MARIANA OF AUSTRIA
 
Сликарство је по себи огледало света, а коришћење огледала , нарочито конвексног је сликарска алатка која се одржала и касније у фотографији све до данашње помаме за Селфијима.
Нарочито код портрета и аутопортрета је огледало свеприсутна алатка, а закривљење комвексног огледала даје сликару могућност да избором угла изрази боље свој став, идеју и мисао, него само пуко репродоковање стварности. Такође коришћење огледала даје сликару могућност појачања утиска дубине који је постао сликарима важан још од напуштања плошне слике и уношења треће димензије које је своје највеће домете дало у периодима барока и рококоа.
 
Сликарство је по себи огледало света, а коришћење огледала , нарочито конвексног је сликарска алатка која се одржала и касније у фотографији све до данашње помаме за Селфијима.
Нарочито код портрета и аутопортрета је огледало свеприсутна алатка, а закривљење комвексног огледала даје сликару могућност да избором угла изрази боље свој став, идеју и мисао, него само пуко репродоковање стварности. Такође коришћење огледала даје сликару могућност појачања утиска дубине који је постао сликарима важан још од напуштања плошне слике и уношења треће димензије које је своје највеће домете дало у периодима барока и рококоа.
Da tako je..evo baš sam stavila jednog fotografa koji koristi metalnu kuglu i tako dobija
sjajne efekte.
 
Da tako je..evo baš sam stavila jednog fotografa koji koristi metalnu kuglu i tako dobija
sjajne efekte.
То је оно Поли што је био кредо и заједнички именитељ за врло различите уменике окупљене у МЕДИАЛИ проучавање до дтаља старих мајстора, разумевање и коришћење у данашњим приликама и технолошким услоима где улази и фотографија као дисциплина ликовне уметности.
До појаве колор фотографије су само импресионисти знали да је сенка плава, оптика касније потврђивала. Данас ће сваки клинац са мобилним телефоном то постићи својим фотографојм и уопште се неће чудити ни питати зашто.
 
Dvoje renesansnih umetnika koji su sjajno koristili ogledalo su; Jan van Eyck, Portret Arnolfinija, 1434. Velazquez, Las Meninas, 1656. Caravaggiova Medusa (1598.) je još jedna kasnija slika
koja iskorištava konveksnu površinu do briljantnog efekta
Pogledajte prilog 904722
Jan Brueghel the Elder (1568- 1625),
da li mislis da je ovo slikano "iz glave" ili je gledao model?
ovo je tako prirodno i efektno.

da budem iskren. meni se detalj ogledala vise i dopada od same slike i iako je malecno, dominira celom slkom.
 
da li mislis da je ovo slikano "iz glave" ili je gledao model?
ovo je tako prirodno i efektno.

da budem iskren. meni se detalj ogledala vise i dopada od same slike i iako je malecno, dominira celom slkom.
Увек је све из главе, али је за минијатуру у огледалу користио оно што је видео у конвексном огледалу.
 
da li mislis da je ovo slikano "iz glave" ili je gledao model?
ovo je tako prirodno i efektno.

da budem iskren. meni se detalj ogledala vise i dopada od same slike i iako je malecno, dominira celom slkom.
Ne mogu da budem sasvim sigurna,ali mislim da je slikar gledao u konveksno ogledalo
i slikao ono što što vidi u njemu. To znači slikao je motiv koji mu je iza leđa.No zanimljivo
je da je slikao i samo ogledalo i ono što se vidi na njemu.
Potvrda ovoga je Van Ajkova slika Porodica Andorfini.
10-211-748x1024.jpg

421cadaebe41f1cfe3c47a611f399093jan van eyck sotii arnolfini.jpg
 
a32f630fa403c6cecdc2a74d0cb0157e dark mirrors hieronimus bosh.jpg

Dark Mirrors- Hieronimus Bosh

Boschevo delo je označeno kao "slikanje demona", no folklor i religija njegovog vremena nisu dovoljni da utvrde njegovo delo i njegovu nameru. Njegov rad je ispitan u svetlu alhemijske i rozenkrojcerske tradicije; ipak ove ezoterične škole same po sebi nisu dovoljne da stvarno
razumeju Boschovu poruku. Bosch je prošao kroz mnoge škole astrološkog mišljenja (same te tradicije prilično je pogrešno razumeo moderni istoričar umetnosti) bez puno koristi.
Bosch i njegovo delo takođe su više puta provlačeni kroz historiografsku vršalicu.
Bosch je jezično ispitan u svetlu motiva u svojim delima koja su protumačena kao holandske poslovice u životinjskim, paklenim i čudovišnim oblicima. Ipak, koja je poruka u tamnim
ogledalima Hieronimusa Boscha?
 
5df02326896aef8ec6df21a31779456aJan Mandyn (c.1500-1560).jpg

Jan Mandyn (c.1500-1560)

Preživelo je samo jedno potpisano Mandijnovo delo, Iskušenje svetog Antuna (muzej Frans Hals u Haarlemu). Po stilu je sličan Hieronymusu Boschu i zato ga nazivaju Boschovim sledbenikom. To potvrđuje rani biograf Karel van Mander koji je napisao da je Mandijn bio dobar u slikanju sablasnih i smešnih scena poput Hieronymusa Boscha. "Iskušenje" je nadahnuto Boschovim delom, ali Mandijnin stil bio je slobodniji i rahliji, a boje i fantastična bića manje su skladni. Kao rezultat, cjelina je manje moćna od Boscha. Mandijnove slike uključuju elemente tipične za Boscha, poput hibridnih demona sastavljenih od različitih delova insekata, vodozemaca, gmizavaca i ptica. Stilske značajke Mandžinova stila identificirane su u nizu antwerpenskih ‘vražjih slika’ koje su mu pripisane, poput Iskušenja svetog Kristofora (Alte Pinakoteka u Minhenu).
Na ovom detalju vidi se smrt koja gleda u konveksno ogledalo i ima peščani sat na glavi
kao znak protoka vremena.
 
Gresley-Harold-The-Convex-Mirror-1945-oil-on-canvas-Derby-Museum-and-Art-Gallery.jpg

Gresley Harold-The Convex Mirror-1945-oil on canvas-Derby Museum and Art Gallery

Umetnici mogu isplesti zamršenu mrežu laži unutar granica svojih dela. Oni su vešti u
iskrivljavanju, gašenju i manipulisanju vidljivom stvarnošću, kako bi stvorili specifičan
scenarij koji pogoduje određenoj i potpuno zamišljenoj stvarnosti. Dobar primer za to
su anamorfoze - koje je navodno izumio Leonardo da Vinci i popularni oblik zabave u
osamnaestom i devetnaestom veku. Njihovo prisustvo relevantno je jer uspostavljaju vezu
između umetnosti i naučnog znanja, stvarajući iluziju nepostojeće stvarnosti.
Upotreba konveksnog ogledala u slikarstvu, koje su umetnici koristili od petnaestog stoleća, omogućava pristup stvarnosti daleko izvan vidnog polja koje slika obuhvata. Oni su poput
prozora koji nas vode dalje od slike i omogućavaju nam da otkrijemo nepristupačno, kao
na poznatim slikama Jana van Eycka i Quentina Metsysa. Odmičući se od nauke u
područje čiste mašte, ovo uključuje brojna dela inspirisana Alice u Kroz ogledalo, a to
su slika Eduarda Luiza i fotografije Cecília Costa i Noé Sendas.
 

Back
Top