Konji čitaju i pamte ljudske emocije

  • Začetnik teme Začetnik teme Lada
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Lada

Legenda
Poruka
52.167
Konji su u stanju da čitaju izraze lica ljudi i pamte raspoloženja ljudi, pokazala je studija.

Ove životinje takođe pozitivnije reaguju na one ljude koje su ranije videli da se smeju, dok su oprezne prema onima kojih se sećaju kao namrštene. Nalazi su zasnovani na nekim ranijim istraživanjima koja su sugerisala da konji mogu prepoznati emocije čitajući ljudska lica.

Naučnici tvrde da su sada otkrili da ove životinje ne samo da pamte raspoloženja ljudi, već imaju i „emocionalno pamćenje“ koje usmerava njihovu buduću interakciju sa pojedincima.
 
cavallo-bianco.jpg
 
„U principu, konji imaju pamćenje za emocije“, rekla je Karen Mekomb, vodeći profesor studije i profesor ponašanja životinja na Univerzitetu u Saseksu.

Naučnici su 21 domaćeg konja pokazali fotografije ljudskih modela na kojima je bilo ljutito ili srećno lice. Nekoliko sati kasnije prikazana im je ista osoba sa "emocionalno neutralnim" izrazom lica.

Ranije kratkotrajno izlaganje fotografijama bilo je dovoljno da stvori razlike u njihovim odgovorima.

Konji na kojima je prikazana slika ljutitog čoveka duže gledaju fotografiju levim okom, koje inače šalje informacije u desnu hemisferu mozga, gde se obrađuju potencijalne pretnje. Oni kojima je pokazan model srećnog čoveka, fotografiju su duže posmatrali desnim okom, što je vezano za deo mozga koji je specijalizovan za pozitivnije reakcije.
 
„Znamo da su konji društveno inteligentne životinje, ali ovo je bio prvi put da je bilo koji sisar pokazao ovu specifičnu sposobnost“, rekla je Leanne Proops, koautor i viši predavač ponašanja životinja na Univerzitetu u Portsmutu. "Ono što upada u oči je činjenica da se to dogodilo nakon vrlo kratkog prikaza fotografije - nije bilo snažnog negativnog ili pozitivnog iskustva sa tom osobom."

Primećeno je da učesnici nisu znali koja je njihova fotografija pokazana konjima, čime su izbegli rizik davanja podsvesnih signala.

Naučnici kažu da bi njihova otkrića, objavljena u časopisu Current Biology, mogla pomoći ljudima da se približe konjima i izbjegnu agresivno ponašanje.

Prethodna istraživanja su pokazala da konji mogu da čitaju govor ljudskog tela, čak i kada ne poznaju tu osobu.
 
Konji su životinje od čijeg nam stava i brzine zastaje dah. Divimo se njihovoj lepoti i poštujemo odanost i plemenitost ove životinje. Konj je čovekov pratilac već više od 6000 godina i korišćen je pretežno za rad, vuču i jahanje. Posebnu mesto zaslužio je u istoriji ratovanja.

Prosečan životni vek domaćih konja kreće se od 25 do 40 godina. Biljojedi su i hrane se najviše travom i to pretežno u sumrak i noću. Mada mogu dugo izdržati bez vode, čista voda im je potrebna. Jedan konj dnevno može popiti i preko 30l vode. Spavaju 2 do 3 sata dnevno i to uglavnom u stojećem položaju. Maksimum koji provode ležeći je do 40 minuta dnevno. Raspoloženje i emocije konji najčešće pokazuju pokretima i stavom ušiju. Uši konja takođe se pokreću u smeru njihovog pogleda. Oči su im velike i izražajne. Nijedan kompneni sisar nema oči te veličine.
Jedna od uobičajenih podela konja obuhvata podelu na toplokrvne i hladnokrvne rase. Topokrvne rase su temperamentnije, uobičajeno orijentalnog porekla i koriste se za trke, dok su hladnokrvne mirnije, ali jače i veće i uglavnom su korišćene za rad.

Danas se različite vrste konja uzgajaju za trke i takmičenja. Neke od rasa konja nose posebna obeležja, a neke od ovih životinja specifične su po svom izgledu i boji dlake bez obzira na vrstu kojoj pripadaju.
 
Akhal-teke
Ova prekrasna rasa konja stara je preko 3.000 godina i ubraja se u najstarije rase konja. Po velikom broju ljudi istovremeno predstavlja i najlepšu vrstu konja. Ahaltekci potiču iz Turkmenistana, i proglašeni su nacionalnim blagom ove zemlje. Od samog nastanka smatrani su dragocenim životinjama koje su uvek dobijale zasluženu negu. Od davnina su pažljivo uzgajani i njihov pedigre je još staro vreme prenošen je usmenim putem. Jaki su i izdržljivi i dobro se prilagođavaju lošim klimatskim uslovima. Prosečna visina rase je 145 do 160cm. Korišćeni su za jahanje, a danas su ponosni učesnici mnogih takmičenja i trka. Smatra se da se u svetu danas nalazi samo 6600 primeraka ove rase.

Specifičnost po kojoj su ahaltekci poznati upravo je njihova sjajna gotovo nerealno lepa dlaka koja poseduje sposobnost upijanja i reflektovanja sunčeve svetlosti, zbog čega su poznati i pod nazivom „zlatni konji“. Po legendi, akhal-teke je konj koji se okreće ka suncu i najsrećniji je kada ga sunce obasjava.
 
Gipsy vanner
Ciganski konj ili ciganski vaner je nova i retka rasa konja. Potiče iz Engleske i Irske i prvobitno je služio za vuču kola u kravanima Roma lutalica. Karakteristični su po dugačkoj i raskošnoj grivi i repu, kao i nogama koje takođe prekriva dugačka dlaka. Dlaka im je uobičajeno kombinovana i sastoji se iz belih i crnih ili braon delova, mada se razvojem vrste i ukrštanjem pojavljuju i druge boje poput blue roan, kao na slici. Izvorno, ova rasa se ubraja u hladnokrvne vrste konja.
s1-ciganski-konj3.jpg

s1-blu-roan-ciganski-konj4.jpg

https://www.superljubimac.rs/frontend/web/pictures/gallery-pictures/s1-blu-roan-ciganski-konj4.jpg
 
s1-frizijski-konj6.jpg
Fresian
Frizijski konji potekli su iz Holandije. Smatra se da je ova rasa stara oko 2000 godina i prvobitno je korišćena za rad. Ukrštanjem sa toplokrvnim rasama i andaluzijskim konjima, dobijen je lakši i elegantniji konj koji je korišćen za vožnju kočija, a zatim i za učešće na kasačkim trkama. Početkom 20. veka ovoj rasi pretilo je izumiranje. U tom periodu registrovano je bilo samo tri frizijska pastuva. Velikim naporima ova rasa je sačuvana.
s1-frizijski-konj-frederik5.jpg
 
Andaluzijski konj

Andaluzijski konj
Andaluzijski konj


Savremeni naziv ove rase konja je Španski punokrvni konj, mada se u svakodnevnom govoru i dalje koristi ime koje upravo ukazuje na poreklo ove rase. Kao posebna rasa priznat je još u 15. veku, a nastao je ukrštanjem berberskih konja sa tadašnjim domaćim rasama. Nekada veoma cenjen kao ratni konj, u 16. veku bio je poznat kao konj španskih kraljeva. Veoma su krupni, prosečne visine oko 156cm i ne baš pogodni za učešće na trkama. Njihova inteligencija, osetljivost i poslušnost čine ih dobrim konjima za dresuru, zbog čega su nekad često korišćeni i u cirkuskim predstavama.
 
Mustang

Crni mustang - konj
Konj beli mustang

http://www.superljubimac.rs/zanimljivosti/najlepsi-konji
Mustang je tipičan američki divlji konj. Ono što je karakteristično za ovu rasu je da je naseljena na američki kontinent dolaskom španskih osvajača. Postojeće domorodačko stanovništvo - Indijanci koje je zatekao Kolumbo nisu znali za konje pre njihovog dolaska!

1971. godine američki kongres priznao je mustanga kao istorijski simbol Zapada.
 
Apaloosa

Apaluza konj
leopard apaluza konj


Apaluza su tufnasti konji koji se u Americi uzgajaju kao posebna rasa. Ime su dobili po oblasti oko severnoameričke reke Palouse. Najkarekterističnija je leopard šara, mada se mogu naći i konji ove rase sa drugačijim oblicima šara. Smatra se da su rasu prvobitno stvorili američki indijanci. Ovo je veoma izdržljiva i snažna rasa konja, i jedan od najpopularnijih konja divljeg zapada.
 
Haflinger

halfinger konj
Halfinger kobila sa ždrebetom


Haflinger je rasa konja koja potiče iz Tirola u Austriji. Razvijena je u 18. i 19. veku i ubraja se u hladnokrvne rase. Uobičajeno su visoke 135 do 145cm, što ih čini univerzalnim jahaćim konjima budući da ih mogu jahati i deca. Izdržljivi su i mogu podneti napor i nisku temperaturu. Kako su nastali u planinskim alpskim predelima gde je vazduh redak, srce i pluća su im izuzetno dobro razvijeni. Veoma su osećajni i naklonjeni ukoliko se prema njima dobro odnosite, ali su poznati i kao velika zlopamtila u slučaju da se neko prema njima ophodi loše.
 
Arapski konj

Braon arapski konj
Crni arapski konj


Jedna od najstarijih rasa konja koja je nastala na Arabijskom poluostrvu pre više od 4000 godina. Ratovi i trgovina doprineli su širenju ove rase u celom svetu. Danas je ovo jedna od najrasprostranjenijih rasa u svetu. Veoma su uspešni kao takmičarski konji, što mogu da zahvale svojoj jakoj konstituciji i gustini kostiju. Karakterišu ga otmena „klinasta“ glava, široko čelo i mala njuška sa tankim usnama.
 
  1. Lipicaner
Konj lipicaner

Lipicaneri su svetski poznata rasa konja nastala u Sloveniji, u Lipicama 1580. godine. Rasu je ustanovio austrijski nadvojvoda Karlo. Poznati su po karakterističnoj beloj boji, koju dobijaju tokom života. Iako se ždrebad rađa sivkasta ili čak crna, retko koji konj ove rase do svoje šeste najkasnije osme godine ne dobije snežno belu boju.

Pored toga što postoje različite rase konja, veoma su karakteristične i boje njihove dlake. Ponekad se njhova lepota ne ogleda u pripadnosti posebnoj rasi već upravo u karakterističnom izgledu i neponovljivoj lepoti prirode.

Predivni beli konj
Srebrni dapl pinto
 

Back
Top