Kondicija duse

Da,ali ta promena uvek mora da ima neki unutrasnji pokretac,klik koji je vrlo lican i na koji retko moze neko sa strane uticati.
Uticaj na necije menjanje moze da bude opravdan samo ako je u pitanju dete i odgoj deteta.
Ljubav koja zeli da menja je posesivna ljubav koja gusi..Mislim da su svima potrebne njihove greske i padovi, licna iskustva i borba sa manama.

Bitno je da li uopste osoba zeli da se menja. da li uvidja da je to nesto problem kod nje. U tom slucaju sama ce traziti savet i podrsku....

Mi smo svi deca. A neki nikad ne odrastu, a samim tim nisu ni sposobni da se promene.

Znam ja da coveka treba pustiti da se menja sam, ne pricam ja o tome. Pricam ja sta je ono sa nase strane. Koliko mi mozemo da budemo pored njih, trpeci njihove greske.
 
Poslednja izmena:
Hajde izaberite sta ste sad vas dvoje....

Animalisti, puritanci, sebicnjaci.....nezavisno izaberite...

Sta mislis zasto pominjem animalce stalno...zato sto ih ima 99%, a to deluje i na tebe i na mene...
Onaj ko kaze da ne treba menjati druge je sebicnjak , jer nije socijalan po sustini....on je konformista cisto radi maske, ali ne i radi postovanja...
Drustveno postovanje je interakcija medju clanovima drustva, a ne liberalno pustanje egocentrizma svakog clana...
Necu da trosim reci , uvredicu vas ili jedno ili oboje...ali to su moji kriterijumi i postavljanje unutar tih kriterijuma...

Da se kratko vratim na interakciju sa animalcima...kojih je 99%, a ja licno sam animalac, kad je neki delic duse u pitanju, znaci animalno je deo mene, strast, seks, to mora da bude tako inace mi ode dusa u snobove...ili puritance...
Doduse to se ionako radi u paru , pa nisam drustveno animalan.....


Kad si pomenuo emocije, onda je red da te upozorim da emocije imaju svoje osobine...i preko njih ti je lakse da ih pratis.....
Nabrojacu neke, jer necu da se preterano uvlacimk u celu teoriju emocija...
Nominacija.....opis emocije....
drustveni normativ........emocija je pozitivna ili negativno ocenjena ...i kad je ocenjena kao pozitivna ljubomora, a kad kao negativna....
instrumentalizacija.......nacini ispoljenja.....
komparacija..........sta je to velika emocija
konotacije.......... vezanost jedne emocije za stavove i neke druge emocije....(naivnom se prasta, glupom se prasta, pametan se raznosi....)
mimikrije i zloupotrebe......

drustvena konotacija......vreme za emociju....kodeksi , konfomnost....

A kad dodas vise emocija, imas blagi haos koji niko u umu ne moze a i ne trudi se da raspozna...
E zato se emotivna strana posmatra prilicno prosto, ono sto mi godi i ono sto zelim i ono sto ne zelim....a ne zasto je ovo poteklo od ovog, koja je geneza ovog i onog....itd...

Ako dusu sagledavas emotivno , onda tu nema niceg osim tog animalnog koje ti ne zelis da gledas...ako pogledas bolje emotivno je animalno.......
 
Ako dusu sagledavas emotivno , onda tu nema niceg osim tog animalnog koje ti ne zelis da gledas...ako pogledas bolje emotivno je animalno.......

Ne, nikako. NIsu sve emocije animalne prirode. Rekoh ti da imas gradaciju emocija ali ja ti opet kazem, patak, ne mozes da poreknes da ma koliko bio neanimalan ti si i dalje emocija. i dalje trazis srecu u emociji a ne mislima i mudrosti. I ako imas mudrost onda imas emociju. Onda si ponosan sam na sebe sto imas mudrost.

Sveti apostol Pavle rece:
„Ako jezike covecje i anðeoske govorim, a ljubavi nemam, onda sam kao zvono koje jeci, ili praporac koji zveci“
 
'Drustveno postovanje je interakcija medju clanovima drustva,"

Ja cu se malo udaljiti od teme jer imam potrebu da se branim:D
Moj stav moze biti protumacen na nacin kao sto ga je Patak protumacio,ali pogledajte samo buku koja se javila povodom aktuelnog rijalitija...Svi ti ljudi koji ostrasceno dozivljavaju tudje ponasanje (mislim na komentare po novinama) smatraju da je nedopustivo ovo, ili ono, i svi bi da nametnu svoju hijerarhiju dobrog ili loseg...i nastaje pravi haos...( a istina je da vrlo lako mogu pogresiti u svom subjektivnom stavu) Podsecaju na familiju koja pokusava da diriguje detetovim zivotom i nametne norme ili da nateraju dete da postuje ustaljeni raspored kojim se stvari trebaju odvijati u zivotu...A ja cenim licnu slobodu iznad svega...i individualnost...
Mozda i pomalo idealisticki pristup da prava ljubav oslobadja i pruza mogucnost za rast i razvoj sto podrazumeva i greske i mane, i prevazilazenje istih. I da se ne voli predstava o coveku vec bice, njegova sustina...i da se dopusta tom bicu da bude ono sto jeste, svoje...
 
Nisam ja ponosan na sebe sto imam mudrost, mudrost je kao ruka, pogodnost koju imas, kao i zelene oci....
Nek bude sretan, ali ne u smislu ponosan...ka spolja, ....ali moze se reci ponosan ka unutra, zivotno sretan....

Ali vidis, kad su emocije uperene ka unutra, onda i nemas animalizam drustveni....vec je to animalizam sopstveni, koji pretpostavljam da zoves emocija bez animalizma...ok...nek bude bez drustvenog animalizma...
Ali ja volim da drzim animalizam uvek izrecen, jer nije on dzaba tu...
Od tog animalizma je samo korak do bilo kog drugog...
Od ljubavi je samo korak da unistis svako drustvo , svaku ideju.....zato tu stoji rec animalizam, jer to jeste to......
To sto je meni lako da zbog zadovoljene zivotinje u sebi dogovorim dil sa animalizmom svojim , ne znaci bezopasnost iste animalnosti....to je samo stabilnost, ne i bezopasnost...
A sta ces sa ostalima, koji imaju volju ko sto smo mi prvaci sveta...u oblacima...
Zato stoji rec animalno i kod licne, usmerene ka sebi, tj ono sto ti zoves emocija, i kod drustvene, one koja se ispoljava kao sebicnost, kao primitivizam, ili razno....
 
Moracu da te pitam jedno licno pitanje da bih mogao da ti ukazem na nesto.

Koje su tvoje potrebe? Sta vidis kao cilj svog zadovoljenja? Da li to vidis u teoriji koju gajis? Kakva je ta teorija? Sta su njeni ciljevi? Moras nesto da trazis u zivotu. Mora da postoji neki cilj kome tezis.
 
Postoje mnogi ciljevi...
Postoje smisli zivota...
Postoje nagonske potrebe....
postoje potrebe duse....npr smesno iscekivanje kod prvog poljupca, nije to nesto kriticno, ali postoji...

Moja teorija nije teorija....to je praksa...
Ali u jednoj recenici je ovo....
Moja dusa mora biti sretna, sto sretnija to je volja jaca, um snazniji , bice zdravije, logika i percepcija dublje....
Moji nagoni moraju biti zadovoljeni jer su to komunikacija mojeg tela i mene....
Moj razum mora biti ispostovan, jer i on postuje nagon i postuje dusu (moje strasti)...

Kad su svi nahranjeni ja sam ja.....trn u oku svakome....zavidnima, muljarama, svima nekompatibilnima...a superiska svim kompatibilnima...

Duhovno nisam pomenuo, ono je zeznuto.....
a ni religiozno nisam pomenuo i ono je zeznuto....
Opsirna su i jedno i drugo, jer se mnoge reci koriste u banalnom znacenju pa zbog toga...

Ali mi nije jasno pitanje, valjda ces razjasniti....
Ne razumem koja je teorija....
Garantujem ti da ako imas ljude koji su zadovoljili svoju dusu, imas sretne ljude. A to uopste nisu lenji, bahati, agresivni , strastni , animalni , sebicni , narcisoidni , elitni ljudi...
 
Hm, uvek imas samo 2 izbora: prihvatiti ljude onakvima kakvi jesu bez pokusaja da ih promenis, ili ih jednostavno ukloniti iz svog zivota..
Menjati nekoga ne samo da nije korektno, bez obzira koliko dobronamerno bilo, vec je nemoguce. Mozes pokusati promeniti odnos neke osobe prema sebi, i to samo ako mu se jasno da do znanja konkretnim postupcima..ali i to samo u nekim granicama.

Slazem se
Zivoz je pokazao da je ovo 100% istina
 
Zato nam tako i ide....
Ne racunajte balkan kao drustvenu sredinu....
Ovo je cista borba primitivizma, a kod primitivizma imate pravilo "mogu jer mi se hoce"...
U najboljem slucaju primitivizam ce ostati na kucnom pragu, i to je resenje koje se ovde masovno prihvata, tj zato se ostavlja individualnost, jer je integrisani primitivizam toliki da ne postoje ni merila , ni kriterijumi ni pamet , ni percepcija , ni volja , ni inteligencija da se selekcionise drustveni normativ , tj norme koje bi bile progresivne za drustvo...

Srbija dugo vuce taj integrisani primitivizam, a delimicno ga je izgubila u intelektualnom sloju u vreme socijalizma...delimicno, jer je za potpuno povlacenje tog primitivizma potreban ciklus od 3 etape, da ne pojasnjavam sta su etape...

E , u sredini u kojoj je na sceni takav i toliko snazan primitivizam, a ima i solidne korene na selu, najpametnije je svesti ga na individualizam....zato je opste misljenje srba da je individualizam bolji od drustvenog komuniciranja, zato sto nikad drustveno komuniciranje nisu ni videli, a misle da je to i qrcenje izmedju dva primitivca jedno te isto...

Individualizam cveta u svim drzavama gde je primitivizam intezivan, narocito integrisan...znaci USA,preko usa i GB to stize i u EU, izuzetak cine SWE ali ne i NOR itd...
To sto je manje primetan taj primitivizam u zapadnoj evropi , to je stvar njegove razradjenosti radi sto manje smetnje....kapitalu i profitu....
Ali ne zbog drustvenih nastojanja i ideje boljitka...ne...

Zato nemojte da mesate babe i zabe, tj da lokalitet srpske nedokazanosti tumacite kao providnost celog ljudskog roda...

Iako se slazem da su kod nas mnogi drustveni fenomeni vidljiviji nego igde...
Ali kazem rec drustvo treba posebno pazljivo tumaciti ....
 
Za mene je to sasvim moguce. Po mome, ako bi covek osecao takvu grizu savesti kakvu smatram da treba da se oseca u trenutku kada neko zgresi valjda bih trebala neka promena da se desi?
Meni se čini ovako - osoba obično neće raditi ono što njena savest ne možda sa sažvaće. Dakle, kad osoa uradi nešto loše ( ako je to loše planirano ) moja savest neće imati problem s tim jer joj moral nije jača strana...Jedino ako to loše uradiš nesvesno ili u naletu besa pa se pokaješ...
 
Meni se čini ovako - osoba obično neće raditi ono što njena savest ne možda sa sažvaće. Dakle, kad osoa uradi nešto loše ( ako je to loše planirano ) moja savest neće imati problem s tim jer joj moral nije jača strana...Jedino ako to loše uradiš nesvesno ili u naletu besa pa se pokaješ...

Nisam siguran da te razumem sta zelis da kazes.

Zar savest nije svojstvo morala? Tj. mozda i nije. Savest je samo ono sto mi smatramo da je pogresno, ali ne mora to da znaci i da je moral. Jel to zelis da kazes?
 
Čovjek vas pitao o duši, a vi raspalili jedan po drugome i još filozofirate, baš svašta...

Kažu da bol produhovljuje, da tuga čini nam to isto. Ne znam, nisam sigurna u to. Mislim, ipak, jer tako osjećam, da duša - ali samo uz pomoć dobrih ljudi - može istrpjeti i bol, i tugu, i muku.:)

Haiku i zen filozofija imaju misli, koje govore o slici vječite boli vrlo životno: .."Sva nagomilana tuga nestaje kad, sretnemo nekog koga volimo - mislimo li tada još uopće o boli koja je prošla čudimo se kako nas je mogla svladati, kad još ima netko tko nas voli. I štogod propatili, koliko god nam nepravde nanijeli, ako god nas ismijali, prevarili i uništili - ako još nismo mrtvi, doživljaj ljepote uskrnut će nas, a od svega što je bilo preostat će san o osmijehu razumijevanja..."
Pa, kaže još nešto: "A, velika bol, morali bismo to priznati, dublji doživljaj je od velike radosti. Borba s boli, padovi, agonije i pridizanja u toj borbi rodili su velike religije, dok je užitak radosti rijetko urodio velikim plodovima. Bol je bio cijena kojom se plaćala spoznaja."


I što kaže veliki pjesnik Matsuo Bashô: "Podijeljena radost, dvostruka je radost, podijeljena tuga, polovina je tuge".

Čuvaj i pazi svoju dušu, bol i tuga će proći, a u životu je mnogo, imati je:D
 

Back
Top