Konačno objavljeno skenirano pismo Krsta Zrnova Popovića kralju Aleksandru

У истину, мене то стварно и чуди, јер кроз доста тема и дискуја на подфоруму Историја, помињало се и то да су Црногорци почели да осећају националну свест још за време борбе против Турака ( које су трајале рецимо од 17. века - мислим на интезивније борбе ), у Горском Вијенцу ако се не варам описује се борба против потурица, а ево сад им исте те потурице се црногорче.

ma nisu poceli tad da osecaju nista ,tad ih je i drzala srpska svest i to ih je i odrzalo ...a ovo sad je sprdnja cista i nista vise ...nije im bio dovoljan njegosev ,pa im sad adnan pise :dash::)
 
(Intervju u „Glasu Crnogoraca” - razgovarao Zoran Bogavac)
MATIJA BEĆKOVIĆ


Rekli ste da vam iz Crne Gore nije dolazilo milijega glasa od „Glasa Crnogorca”...
„Glas Crnogorca” je jedini list iz Crne Gore koji ne čitaju samo Crnogorci. Za kratko vreme ste postigli ono što drugi crnogorski listovi nisu uspeli nikad. Ja bar nisam imao prilike da sretnem čoveka koji nije Crnogorac a da je kupio ili čitao neku crnogorsku novinu...

Često se citira i parafrazira vaša izjava o Crnogorskoj naciji - kakva je to nacija od koje sam ja stariji? Sećate li se povoda i situacije u kojoj ste je dali? Da li je baš tako glasilo? Da li bi ste joj danas nešto dodali, sad kad ste stariji i Vi i „nacija”?
Kamo sreće da sam jedini koji tako misli i koji je tako rekao. Bila bi to samo ekscentrična misao jednog pesnika. Ali ja ne znam nikoga do čijeg mišljenja držim da je mislio ili misli drukčije. Ne znam zašto me je pripala slava nekoga ko ne priznaje crnogorsku naciju. Kao da sam ja neki biro za priznavanje ili nepriznavanje nacija. Možda sam jedini koji je zbog toga trpeo višegodišnju epitimiju, ne samo u Crnoj Gori nego i u Srbiji... Ali uzmimo i da sam jedini koji tako misli i da je samo ja ne priznajem. Svaka prava i velika nacija bi me baš zbog toga pazila i negovala kao kuriozitet i lako podnela jedno usamljeno mišljenje. Recimo i da nisam u pravu. Čemu toliki džumbus zbog jedne neistine? Šta li bi tek radili da sam govorio istinu?
Neki Crnogorci su Srbi, neki su antisrbi, neki su nesrbi, neki su srpskog porijekla, neki su montenegrini, neki su Srbi po pozivu, neki su dukljani...
Nije čudo što sam se na pitanju crnogorske nacije toliko saplitao i teško snalazio. To pitanje je postalo komplikovanije od Ajnštajnove teorije relativiteta... Dva oka u glavi, dve grane jednog stabla, ime i prezime... Sve su to nadljudski pokušaji da se savlada ova kosmička zagonetka. Ko može da se snađe kad su Crnogorci Srbi a kad nisu, kojim danom su jedno a kojim danom drugo, gde počinju a gde prestaju. I odnosi u jezgru atoma su stalniji i manje promenljivi. I nauka im je ušla u kraj, ali crnogorskoj naciji još nije...

Kad u Crnoj Gori bude dovoljno drumova, hoće li se pevati „Drumovi će poželjet' Srbina”?
Od onog što nam se događa poslednju deceniju nisam ništa pogodio. Na mom tiketu nema ni jednog tačnog pogotka. I kad nisam ništa pogodio do sad to bi bio dovoljan razlog da odustanem od daljih prognoza... Najpre, nisam verovao da ću doživeti slom komunizma, a kad se to čudo dogodilo, verovao sam da će s komunizmom otići sve što je s komunizmom došlo. U taj prtljag je spadala i crnogorska nacija. Pogotovo mi nikada nije palo na pamet da će se pojaviti Crnogorci - antikomunisti. I to je pronalazak postkomunističke hemije. Onaj koji je rekao da su Crnogorci postali od komunista mora zinuti od čuda. Da se kod nas ništa nije promenilo nema boljeg dokaza od postojanja crnogorske nacije.

Preimenovati naciju nije lak posao. Ipak, toga su se prihvatili i oni koji su i lakše poslove izbegavali? Izgleda da to u silnoj demokratiji nije zabranjeno?
Nije mi čudno da postoje sve moguće inkriminacije ali nikad nisam čuo da je u Crnoj Gori neko prozivan zbog negiranja srpske nacije...
A tim negiranjem se bave i zbog tog negiranja se osnivaju čitave institucije. Negiranje srpske nacije je osnovni sadržaj tolikih glasila, deo školskih programa i vaspitanja novih naraštaja. I to sve pored živih crnogorskih Srba!
Svaka čast onima koji nisu Srbi, ali ne bi trebalo da to zahtevaju i od onih koji to jesu.

Na Vašu besedu u Ostrogu skočile su montenegrinske „ale i vrane”. Čuli su se i zahtevi da vam se zabrani dolazak u Crnu Goru. Predložili ste i uvođenje „vize za jednog čoveka”. Hoće te li dolaziti u Crnu Goru kad Vam za taj put zaista bude potrebna viza?
Pomišljam da su te reakcije bile spremljene unapred i, kao da su ono što sam rekao, čitali tek pošto su me kamenovali. Možda sam i suviše očekivao kad sam pomislio da posle tolikih demokratskih promena u Crnoj Gori i ja mogu reći ono što mislim. To je alfa i omega svih političkih sloboda. Najmanje sam mogao verovati da će i sadašnji režimski dobošari poučavati i kaštigovati jednog pesnika - zato što misli i govori ono što je i u najcrnjim vremenima mislio i govorio. Još se oni sada javljaju kao tobožnji slobodari i opozicionari, a pod nekim prezimenima prepoznajem potomke onih speleologa koji se u Crnoj Gori zovu jamari...
Obraćanje nadležnim organima da mi se zabrani dolazak u Crnu Goru, saopštenja da mi se nešto ne dodeli ili oduzme ili oduzme samo po sebi su dovoljno rečita. I mora da su u skladu i s boljim običajima i s visokim načelima slobode i tolerancije. Nadam se da ću ih jednom sabrati na jednom mestu i objaviti u jednoj knjizi. Šteta bi bilo da se ti dokumenti zaborave.

Po nekima, već je došlo vreme da Srbi u Crnoj Gori zatraže sva prava koja, po međunarodnim standardima, pripadaju nacionalnim manjinama. Kakva će biti zemlja u kojoj je nacionalna manjina u većini?
Imam problema kad hoću da poverujem u zvanične podatke o broju Srba u Crnoj Gori. Ne ide mi u glavu kako Srbi u Crnoj Gori mogu biti manjina ako su apsolutna većina u Grblju, u Paštrovićima, u Zeti, u Kučima, u Rovcima, u Morači, u Uskocima, u Drobnjacima, u Pivi, u Vasojevićima... A nisu manjina ni u jednoj od četiri nahije... Uostalom, da ih je samo deset posto popis bi se održavao svaki dan. To i nije veliki posao. Mogli bi prozivati i vršiti direktan prenos popisa preko televizije!
Srbi u Crnoj Gori su postali neka vrsta stranih državljana. Državljani države koje nema.
Država je onih koji nisu Srbi, a još više onih koji su antisrbi.

Hoće li se jednog dana knjige Matije Bećkovića prevoditi sa srpskog na crnogorski i biti pečatirane crnogorskim pravopisom? Možda će Vas tada u Crnoj Gori više ceniti, kao stranog pisca?
Često nisam u stanju da razumem ni ono što tolikima ne prestavlja nikakav problem. A da li će pored mene, strani pisci u Crnoj Gori biti Stevan Raičković, Branko Popović, Pavle Popović, Vida Ognjenović, Dragan Lakićević, Labud Dragić, Miladin Ćulafić, Duško Novaković, Novica Tadić, Božo Koprivica, Dragomir Brajković, Veljko Radović, Komnen, Radivoje Boričić, Miro Vuksanović, Gojko Janjušević, Aleksa Đilas, Selimir Radulović, Blagoje Baković, Miroslav Aleksić, Mihailo Pantić, Gojko Božović, Ratko Božović, Danilo Nikolić, Brana Šćepanović, Alek Vukadinović, Jovan Delić, Momčilo Paraušić, Petar Sarić, Kalezići: Dimitrije, Vasilije, Dragiša, Dragutin Jovanović, Danilo Jokanović, Ilija Marković, Pavle Zorić, Karadžići, Ranko Pivljanin, Koprivica, Uskoković... I toliki drugi koje sam preskočio, naučnici, filozofi, slikari... Zar Crna Gora nema nikakvih obaveza prema njima, niti oni ikakvih prava u Crnoj Gori?
 
Mnogi od današnjih „velikocrnogoraca” razmetali su se ne tako davno, svojim srpstvom? Koliko nacija je normalno da jedan žitelj Crne Gore promeni od kolevke pa do groba? Da li se menjanje nacija može dozvoliti svake godine, ili bi se prestupne od toga trebalo izuzeti?
Ne bi bilo čudo da svaku porodicu u Crnoj Gori proglase međunarodnom zajednicom. Gde su dva Crnogorca tu su najmanje i dve nacije i dve crkve i dva jezika, dve Crne Gore.
Gledao sam po Crnoj Gori kako sede za istim stolom i jedan s drugim razgovaraju telefonom... Tako zaboravljaju da su u pustinji. Iz pećine prete da će se odvojiti i poručuju da im niko ne treba. Pa i svojim antisrpstvom i današnjim košmarom Crna Gora je ogledalo srpsko.

Mogu li potomci retroaktivno tražiti da im preci promene naciju, i do kog kolena?
Svi su mrtvi Crnogorci Srbi a živi su samo Crnogorci.

Sigurno ste čuli decu srpskih očeva u Crnoj Gori, kako kažu da se „osećaju Crnogorcima i Montenegrinima”. Šta mislite o tom argumentu - ja se osećam?
Moramo ih razumeti.
Drugih argumenata i nemamo.

Proglašenje crnogorske nacije vezuje se za čuveni prvomajski članak Milovana Đilasa u „Borbi”. Bili ste prijatelj sa Đilasom. Da li ste ga ikad pitali kako se oseća kao čovek koji je „izumeo naciju”?
Milovan Đilas nije napisao da su Crnogorci posebna nacija nego da to mogu postati. To je bilo u okviru onog projekta budućnosti u kome ništa nije bilo isključeno. Kad je u taj projekat prestao da veruje, odrekao se i te teorije i prestao da bude Crnogorac po službenoj dužnosti. A kad je ministarsku fotelju zamenio crnom klupom sa nje je na pitanje šta je po nacionalnosti odgovorio da je Srbin. Da je ostao „Crnogorac” uveren sam da ne bi platio toliku cenu.

Neki sukobe na liniji Podgorica - Beograd gledaju kao na sukobe Crnogoraca iz Srbije sa Crnogorcima iz Crne Gore. Ima li u tome bar malo istine? Ili malo više istine?
Zamislimo ovakvu situaciju: da Srbiju preuzmu ovi koji vladaju Crnom Gorom, a Crnu Goru ovi koji vladaju Srbijom. Ne verujem da bi se nešto promenilo. Preko noći bi Srbi postali Crnogorci, a Crnogorci Srbi. To je sva beda i vlasti i vladanja i za to me njihova logika i ne zanima.

Da li Vam je dosadilo da odgovarate na ovakva pitanja, da li je teško živeti u raspamećenim vremenima, u kojima sve manje ljudi zna ko su, čiji su, odakle su, a skoro niko - kuda ide?
Tuširam se uvek posle ovakvih razgovora. I često osećam kao onaj Krležin ostarali pas koji sve vidi i sve čuje ali ga mrzi da laje...

Kad se Crna Gora odvoji, koji grad će Crnogorcima zameniti Beograd?
Pa neće valjda kod deobe Beograd pripasti Srbiji. Što su ga onda oslobađali?

Napisali ste jednu od najlepših pesama o Svetom Savi „dok je hodio zemljom”. Kako se osećate kad Montenegrini svetosavlje proglašavaju fašističkim?
Samo da ne miniraju Savin kuk i kontaminiraju Savin izvor iz istih razoga iz kojih su lagumali kapelu na Lovćenu.

Monarhizam je Vaš politički „svetonazor”. Zašto mislite da je monarhija bolja od republike?
Ne mislim da je monarhija bolja od republike. Samo znam da Srbija i Crna Gora nikada nisu bile republike, sem pod komunizmom... srpska kruna i srpski kralj ne postoje zato što sam ja monarhist nego je kralj - kralj, a kruna - kruna, bez obzira da li sam ja monarhist ili republikanac... Reč je o principu i činjenicama.
Već više puta sam rekao da ne verujem da su Srbija i Crna Gora rođene u Jajcu, ali republika jeste. I kada bi se na Republiku Srbiju i Republiku Crnu Goru primenio isti zakon koji važi za njine građane - one ne bi mogle odbiti uverenje o državljanstvu ni u Srbiji ni u Crnoj Gori. Obe su rođene u inostranstvu, drugim rečima, obe imaju tuđe državljanstvo. Eto, i zato sam monarhist. Kruna je jedina promena i jedina alternativa petokraki. Sve drugo su frakcije jednog te istog. Šteta što niko sem Srba nije imao sto grama kakve bilo krune. Videli bi smo šta bi s tim učinili recimo Hrvati ili Slovenci.

Dve akademije, dve crkve, pa čak i dva pretedenta na crnogorski presto. Kako kao član Krunskog saveta Karađorđevića komentarišete pretenzije naslednika kralja Nikole na cetinjski tron? A njegove umetničarske pretenzije da Cetinjanima prikuči tekovine moderne likovne destrukcije Zapada?
Znam samo da je princ Mihailo Petrović bio zaklet i odan dinastiji Karađorđevića i bratu kralju Aleksandru; I da je bio član krunskog saveta Kralja Petra II. (I da je zato i odbio krunu koju mu je nudila Italija prilikom okupacije Crne Gore). Nije mi poznato kome je odan i zaklet njegov sin.

Rekli ste da smo „vezani za mrca”, koristeći tu metaforu za naše sporo oslobađanje od titoizma i komunizma. Taj vaš iskaz koriste danas privrženici montenegrinske neovisnosti da bi pozvali Crnu Goru da se oslobodi od Srbije?
Evo dokle smo došli. Reč Srbin je postala režimska reč, a ko kaže Srbija taj je režimlija. Vlast u Crnoj Gori nije vlast nego opozicija. Ali Milošević se ne može srušiti osnivanjem akademija, proglašavanjem crkvi, izmišljanjem jezika, antisrpskom histerijom. On se tako samo učvršćuje...

Mnoga Crnogorčad iz intelektualnih i kvazi intelektualnih krugova vrše velika spremanja crnogorske istorije i kulture, ne bi li nekako Montenegro prikučili Mediteranskom kulturnom krugu. Kancone umesto gusala, popevke umesto jadikovki, belkanto umesto deseterca - može li ta operacija uspeti i hoće li je pacijent preživeti?
Dirljiv je taj polet. Nikome odavno nije ni do čega. Proglašava se kraj istorije, a u Crnoj Gori elan kao na početku sveta... Gradska poezija se pojavljuje pre gradova. Bolesnici od side po pećinama. Akademije slave 40 dana od osnivanja. Jedan hotel jedan put, a dve crkve i dva jezika. Sve je to zanimljivo da ne može biti zanimljivije. I nije dosadno. I to sa guslama je dirljivo. Neće s guslama u XXI vek! I kud bi tamo s njima. Šta će biti senzacionalnije nego bela tehnika iz Veljeg Dubokog. To će biti najteži udarac Japancima s one strane s koje ga najmanje očekuju!

Otkud kod dela crnogorske inteligencije tolika mržnja prema svemu što je srpsko?
I sa stanoviljta psihijatrije i antropologije i religije možda je najzanimljivija najnovija pojava cara Dukljana koji je u Crnoj Gori drugo ime za đavola još od starine. I sad je to onaj isti koji je ubio brata poslednjim kamenom kojim je trebalo da se dovrši grad podignut na ušću Zete u Moraču. Izgleda da od tog nauma još nije odustao samo, što umesto kamena, sada zamanjuje modernijim sredstvima. Ni onda ni sada Dukljan nije priznavao Boga nad sobom. Gradio je svoje nebo od goveđih koža, udarao po njima maljevima kao da grmi i prosipao po njima vodu kao da pada kiša. Sad stvara svoju crkvu i izaziva Svetog Iliju „na boj na sablje”. Davno je to bilo kad je posekao Svetog Đorđija i Svetog Prokopija. Sad se nameračio na Svetog Savu. Sveti Ilija ga je vezao u verige i bacio u vir ispod Vezirovog mosta. Svake godine na Božić valja udariti gvožđem o gvožđe da se ne otrgne. Izgleda da nije uredno činjeno ono što je trebalo i opet ga imamo na delu.

Šta mislite o ustavno-pravnim sukobima Crne Gore i Srbije, o ravnopravnosti Crne Gore u federaciji, u krajnjem - o krivici Beogradskog režima za aktuelna zaoštravanja tog spora, koji se koristi za mnogo dugoročniju akciju raz-srbljivanja Crne Gore?
U Srbiji se nije desilo ono što je moralo da se desi i što se desilo u svim državama Istočne Evrope. To je tragedija Srba iz Srbije, ali oni koji to najčešće govore trebali bi da zbog toga podignu spomenik zahvalnosti Miloševiću. Da je učinio ono što je trebalo da učini većina njih ne bi imali pravo na javnu i slobodnu delatnost, kao što je to slučaj sa njihovom sabraćom u onim državama Istočne Evrope u kojima je došlo do promene.

Crna Gora navodi se kao demokratski primer balkanskim susedima. Otkud Crnoj Gori, koja je retko kad imala šta da izveze, sad toliki višak demokratije da ona postaje njen najkurentniji proizvod na zapadnim političkim pijacama, gde se menja za koju tonu 'rumetina ili džak brašna, ili boks marlbora?
Milo bi mi bilo da je tako, ali ne verujem... Obavezno mišljenje je ono što najviše ponižava, mislećeg čoveka, a ono je postalo uslov ako hoćete da vas ubrajaju u pametne... Međunarodna zajednica se izjašnjava za zajedničku državu, zato što joj se čini da ovako Crna Gora više zadaje jada Srbiji. Sada je ona srpski problem, a da se odvoji bila bi problem međunarodne zajednice... Ali ni za posebnu naciju ni za samostalnu državu - nemaju kvorum. Ne znam koliko će faliti jedan ili dvojica. Na neki način ja sam najviše oštećen što ta nacija ne postoji. Kad bi postojala bila bi to prava stvar. Jedina joj je mana što je nema.
Šta bi danas Njegoš rekao Crnogorcima?
Možda bi opet napisao „Kulu Đurišića” i stihove:
„Turci jadi izdajnici jadi
moj serdare na dobro ne slute!”
A šta Vi kažete „onima”?
Ne zna čovek što bi im drugo rekao, sem: prekrsti se đavole.

:lol::worth:
 
1.Zašto su se države na ovom prostoru zvale Duklja, Zeta, Crna Gora? Ako smo isti narod sa Srbima, zašto su ga naši preci tako komplikovali, zašto državu nijesu nazvali jednostavno Južna Srbija ili npr. kraljevina Srba, ili Republika Srpska, što su ga tako komplikovali, ako su bili isto što i Srbi? Da nije prste umiješala Kominterna u srednjem vijeku, pa dala ime - Zeta, a poslije Crne Gora?

Direktan odgovor na ovo banalno pitanje može biti jednako banalan... N’o, mi ćemo se potruditi da ne bude, iako će biti veoma teško... Države Duklja-Zeta-Crna Gora nijesu dobile ime po narodu koji je u istima živio, već na osnovu različitih specifičnih toponima koji su postojali na prostoru na kojem su se te države formirale. Tako je Duklja dobila ime po rimskom gradu, Zeta po istoimenoj rijeci, Crna Gora po gustim tamnim šumama... To se, gospodine Popoviću, ne zove ’’komplikovanje’’, već karakterističan istorijski proces stvaranja jednog državnog imena, koji postoji i na drugim mjestima. Takvo formirano državno ime je mogao proglasiti duhovni ili svjetovni poglavar u državi ili neki nad-imperator, svojevoljno ili ukoliko je takav naziv bio ustaljen u narodu. Naziv Duklja nijesu izmislili naši preci, jer je on već postojao u rimskom periodu. Naziv Zeta je hidronim, koji nema nacionalno značenje... Naziv Crna Gora je ekonim, koji takođe nije imao nacionalno značenje... Stoga je apsolutno pogrešno biti isključiv do te mjere, i tvrditi da ime države uvijek korelira sa etničkim identitetom naroda koji u njoj živi. Ne znam da li ste znali, ali kroz istoriju je postojalo nekoliko njemačkih država (Pruska, Bavarska, Austrija...), nekoliko talijanskih (Pijemont, Sardinija, Toskana, Sicilija, Mletačka...), itd. To su bile, gospodine Popoviću, sve same nezavisne države... I da li neko ima pravo da porekne kako su u tim i takvim državama živjeli Njemci i Italijani, samo zato što nijesu imale njemački ili talijanski predznak u svom državnom imenu? Vi trebate biti svjesni, gospodine Popoviću, da nije Srbija jedina srpska država, i da je poistovjećivanje srpstva sa Srbijom velika naučna pogreška. ’’To što su Crnogorci Srbi, ne znači da su Srbijanci!’’, umio je reći Jovan Plamenac. Matična država crnogorskih Srba, i njihova majka, može biti samo Crna Gora. Voljeli bismo čuti od Vas, kako se zvala srednjovjekovna srbijanska (Vi bi ste rekli: srpska) država? Da nije možda Raška, gospodine Popoviću? Kakva jeres! Pogledajte samo tu sramotu – nigdje srpskog predznaka u njenom imenu! Nadamo se da ste na kraju našeg odgovora prepoznali banalnost Vašeg pitanja.

2. Kako se zvala kapa koju su nam preci nosili?

Čast nam je reći da se zvala – crnogorska. No istovremeno nas zanima da li ste čuli za hercegovačku kapu? Dalmatinsku, šibensku ili ličku (kićanku) možda? Da li znate da postoje narodi (Finci, Irci, Njemci, Rusi) koji imaju nekoliko narodnih kapa i nošnji? Da li znate šta predstavlja crnogorska kapa i koja je njena simbolika (izuzmimo ocila, koja su ušla u upotrebu nakon 1918. godine)? I da li zaista mislite da ime kape uvijek može biti indikativno kada je u pitanju nečija nacionalna identifikacija?

3. Kako se zvala nošnja koju su nam preci nosili?

Crnogorska! Ali mi smo opet primorani da Vas pitamo nešto slično kao i u prethodnom pitanju: da li su Ličani nacija, ukoliko nose ličku narodnu nošnju? Da li su hercegovci nacija, ukoliko nose hercegovčku narodnu nošnju? Hoćete reći da su Saksonci i Bavraci dva različita naroda, samo zato što nose različite narodne nošnje? Ili da nijesu Njemci? Pobogu, gospodine Popoviću!

4. Kako se zvala crkva prije 1918, u koju su nam preci išli, tačan naziv?

Službeni naziv pravoslavne crkve u Crnoj Gori, prije 1918. godine, bio je Crnogorska mitropolija (ranije Cetinjska mitropolija), u nekim dokumentima i Crnogorska crkva. I bila je autokefalna (sa diferentnim prekidima). I slavila je Sv. Savu još od perioda Đurđa Crnojevića (pogledati ‘’Pashalni ciklus Đurđa Crnojevića’’, u izdanju Matice Crnogorske, 1994.), preko Petra I (pogledati ‘’Grlicu’’, kalendar crnogorski za 1835. godinu), do kralja Nikole (pogledati Državni kalendar Knjaževine Crne Gore, za prostu 1907. godinu), itd. U vrijeme postojanja autokefalne Crnogorske mitropolije, istovremeno, nije postojala nijedna autokefalna crkva koja je u svom imenu imala srpski nacionalni predznak. Crkva u Kneževini (Kraljevini) Srbiji zvala se Beogradska arhiepiskopija, koja je do 1830. godine bila pod ingerencijom Grčke crkve, a od 1879. godine je postala nezavisna. Ona je imala ingerencije nad pravoslavnim narodom u Kraljevini Srbiji. Karlovačka mitropolija (koja se takođe u katalogu Carigradske patrijaršije ne naziva Srpskom, već Karlovačkom), je imala ingerencije nad pravoslavnim stanovništvom u Austro-Ugarskoj. Dakle, autokefalna Crnogorska mitropolija je, bez obzira na svoju kanonsku nezavisnost i pripadnost državi Crnoj Gori, u ''ideološkom'' i svakom drugom smislu bila srpska (kao i sama država). Dakle, ne srbijanska (odnosno, u službi druge države, već srpska, u nacionalnom smislu). Stoga je sasvim jasno da crnogorski predznak u njenom imenu nije imao nacionalno, već državno (geografsko) značenje.

5. Kako se zvala igra, oro, koje su nam preci igrali?

Kao što postoji crnogorsko kolo, postoji i hercegovačko, moravsko, šumadinsko, itd. Dakle, radi se o još jednom banalnom pitanju (u nizu).

6. Zašto su stari Crnogorci pred bitke klikovali "A, ko je vitez, ko je Crnogorac", kako navode Rovinski i Vuk Karadžić, što nijesu klikovali, "A, ko je vitez, ko je Srbin"? Da ih nije bila ufatila "brozomora" u 19. vijeku, opaka bolest, koju često navodi naš dobri Amfilohije?

Klikovali su zato što mi zaista jesmo Crnogorci. Međutim, ime Crnogorac je u periodu prije 1946. godine, označavalo državnu/plemensku pripadnost (a ne nacionalnu/etničku). Mi ovđe možemo spominjati hiljade citata đe crnogorski vladari i prvaci veličaju srpstvo i pripadnost Crnogoraca srpskom narodu, međutim mišljenja smo da je za to potrebna konkretnija i šira rasprava.

7. Zašto je rukopis koji je otišao u Beograd, kao - Ogledalo crnogorsko, kako navodi akademik i CANU i DANU Branko Pavićević, vraćen na Cetinje odštampan kao - Ogledalo srpsko, zašto mu je promijenjen naziv u Beogradu, ako smo isti narod?

U ovom slučaju se radi o apsolutnoj zloupotrebi naučne istine, od strane gospodina Pavićevića. Njegove teze o ovom pitanju apsolutno nijesu potkrijepljene valdinim istorijskim izvorima i dokazima. Iza ovakve teze nije stao nijedan relevantan crnogorski ili evropski istoričar. Radi se o apsolutnoj imaginaciji i subjektivnom nagađanju.

8. Zašto na crnogorskoj kapi ne postoji 4S prije ulaska srpske vojske 1918. godine?

Zato što su ocila srbijanski simbol (čitaj: simbol države Srbije). Simbol crnogorske države jest zlatni lav u pokretu, na crvenom polju. 1918. godine, Crna Gora je anektirana od strane Srbije, na nelegalan i nelegitiman način. Tim činom su Crnoj Gori nametnuti srbijanska dinastija, srbijanski zakoni i srbijanski državni simboli. Na taj način je srbijanski državni simbol apliciran i na crnogorsku kapu (uz inicijale kralja Petra – ПI). I crnogorski i srbijanski državni simbol su srpskog nacionalnog karaktera, ali istovremeno i različitog državnog karaktera.
 
9. Je li došao ko iz Srbije da se bori na Carevom Lazu, Martinićima, Krusima?...

Ne postoji istorijski podatak da je bilo koji Srbijanac učestvovao u navedenim bitkama, već sve sami rodni Crnogorci. Naravno, ove bitke su se ticale sudbine Crne Gore, a ne sudbine Srbije, stoga je svaki dalji komentar o (ne)učestvovanju Srbijanaca u našim bitkama - suvišan. Čudimo se, kako to da se ne zapitate: zašto smo branili odstupnicu srbijanskoj vojsci, na Mojkovcu, ako nijesmo isti narod?

10. Zašto Petar I Sveti, nije učestvovao u I srpskom ustanku, iako ga je Karađorđe nekoliko puta pismom pozivao da se priključi I srpskom ustanku?

Iz istog razloga zbog kojeg mnogo puta Srbijanci nijesu željeli da pomognu i učestvuju u Hercegovačkom ustanku (jer je Hercegovina bila crnogorska interesna sfera)... Ovo Vaše pitanje naravno ima za svrhu da priopšti kako Crnogorci ne mogu biti Srbi, pošto nijesu učestvovali u Prvom i Drugom srpskom ustanku, zar ne? Ipak, zaboravljate gospodine Popoviću da u spomenutim ustancima nijesu učestvovali ni Srbi iz Vojvodine, ni Srbi iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske... Da li to znači, gospodine Popoviću, da ni oni nijesu Srbi? To što su spomenuti ustanci u istoriografiji zabilježeni kao srpski, a ne kao srbijanski, ima veze sa tendencioznom potrebom države Srbije da drži tapiju nad cijelim srpstvom, i poistovjećuje srpstvo sa Srbijom, i to na bazi izraženog hegemonističkog diskursa.

11. Zašto Petar I i Marko Miljanov nikad i nikako nijesu htjeli svoj jezik da nazovu srpskim?

Evo nekoliko citata Petra I:

''И не чудите се, мој драги оче архимандрите. Ми смо Срби такови, не знадемо нити хоћемо знати друго, нако један другога гонити и у несрећу и у безчест постављати, и што који више ради за добро општенародње, то се више завист против њега вооружава, која у српском народу, како и у греческом, гордост царује.''
(Poslanica arhimandritu Arseniju Gagoviću, 31.avgust 1804. godine)

''Ја знам ваше биће и состојаније и вашу убоштину и сиромаштину у коју се находите, али је оно српска Црква свега славеносерпскога народа и мати свијех српскијех цркавах у коју су патријари наши стојали и коју су цари наши оградили. Тога ради, љубезна браћо, не одреците се по својој јакости, колико је кому могуће милостиње и помоћи у оноју светују обитељ приложит, да је откупите и сохраните од разоренија, да и вас Бог сохрани од свакога зла и од сваке биједе и напасти.''
(Poslanica Crnogorcima i Brđanima, 1822. godine)

Posljednje riječi Svetog Petra Cetinjskog: ‘’Збогом слободне горе, и не увенула ви слава доклен траје свијета и вијека! Благодат Божија по сриједи вас и свега рода србска! Поведите ме у моју одају, да мирно мој дух предам вишњему промислу.’’
(Povjestnica Crne Gore, 1850. godine)

Što se tiče Marka Miljanova (koji je inače bio i član DRUŠTVA SRPSKIH PISACA):

Njegova zadnja napisana rečenica bila je: ''Као Куч мрем прилично срећан, а као Србин несрећан и незадовољан, јер сви Срби нијесу на окупу''

- Из писма војводи Пеку Павловићу:

'' Ти знаш о чам је био наш говор, којега ни не бјеше доста даном и ноћем. Највиши говор и муке бјеу ни ране српске од Косова. Тешко је срцу гледат и једну душу ђе се мучи кад се помоћ не може, а не оволики народ што му се вјекови мучења као године бројати могу. Ове неисказане муке кад набрајасмо с доста дружине, разгађасмо како ћемо и(х) брзо осветит и наше српство створити (...) Ево да речем коју о злој судбини нашој. Откад смо се један другоме испред очи изгубили, мој Пеко, ја сам ти ослабио. С тобом и с Јолем растанак побркао ме да ни тужет не умијем за ране одавно мученога српскога народа које су и земљи дотужиле (...) Мислио сам: тамо ће Пеко сердара Јола наћ који су једну мисао за отаџбину носили и душа један другоме били. Мислио сам: Тамо су научена браћа који ће умјет извојеват српску срећу на поље књижевно и бојно. Срби су се кадри били покажеват сабјом у руке, али без поља науке - рома и слијепа и(м) је срећа била (...) Нећемо туђина за учитеља нако за пријатеља. Ако ни ваљане - ваљаћемо му. За севап ништа. Ваља се на себе надат. А све на добро слути. Српска краљевина напредује. Црна Гора и Брда вазда су готови били. И сад су. Па ко да ни сад срећи смета! Српски је народ раскинуо ланце ропства из најдубље таме кад је своје вође пред собом видио. Данас је српство, божом помоћи, да се сила на њега спотакне а не ситница да га побрка и замами. Откуд наш народ у ово вријеме а трпи међусобњи безобразлук (...) О мене се разноси глас по народу да ћу издат отаџбину. Чува ме стража да не утечем у турско или Аустрију, али Србију. Војвоцко сам име изгубио, бог да га прости, но сам изгубио и оно што се не може изгубит, а то је презиме моије старије: не зовем се Поповић, ни Касомовић, но Касаповић! Али, ја нећу ово, но сам примио моје старо презиме Дрекаловић, па мир бог'. Радит о добру, а не стрецат од зла! Мене је, Пеко, жа ово за мене што ти напомену(х) - доста имаш бриге да ти не придајем (...) Код свега овога што реко(х) и што би још има оваквога рећ, осуђивао сам себе и тебе с млогијема - да ми Срби нећемо умјет вјерни бити ни послужит како треба господара ни отаџбину, зашто смо више ми тога дужни но други. Мислио сам, и сад мислим, натрпио се српски народ зулумћара и нажелио господара који ће му измет учињет да му зора сине. Красне наде, да ме не превари! Код све моје сретње наде и љубави према Књазу, Пеко, сад морам гледат и слушат ђе се говори о моме господару, којега сам, ако се не варам, преко љубио. Нијесам мога вјероват да ћу жив слушат да се то о њему говори. Највише га његови тајни послужитељи разносе, којијема не може чојек с правом стат на пут да не лају и не чине што не ваља пред простијем народом, који што чује то и вјерује (...) Ово ти је, Пеко, постојанство твога Марка. Ја сад себе браним од онога за којега сам мислио да ми за њега ваља живјет и мријет, у све бит прије његов па тек послије мој. То сам држао за дужност, да сви живимо за њега, а он за српство, па сви роду на службу...''

12. Zašto u Crnoj Gori nije postojala zastava sa 4S prije 1918.?

Zato što su ocila srbijanski državni simbol. Odgovor na ovu temu je preciziran u pitanju br. 8.

13. Zašto cetinjski i manastir Ostrog nemaju kupole kao Gračanica, Žiča, Ravanica..., zašto su drugačijeg arhitektonskog stila, ako smo isti narod?

Zato što je Cetinjski manastir rađen primorskim stilom, a manastir Ostrog jedinstvenim i autentičnim, dok su Gračanica, Žiča i Ravanica rađene vizantijskim stilom. Ipak, gospodine Popoviću, nijesu Cetinjski i Ostroški manastiri jedini u Crnoj Gori. Dva najstarija crnogorska manastira su Morača (1215.) i Đurđevi Stupovi (1213.), kod Berana. I jedan i drugi imaju kupole, i jedan i drugi su rađeni vizantijskim stilom. Znači li ovo gospodine Popoviću da su Moračani i Vasojevići jedan narod, a Cetinjani i Banjani drugi? Pokušaj da napravite korelaciju između nacionalne pripadnosti Crnogoraca i arhitektonskih stilova manastira u koje idu, je u najmanju ruku besmislen.

14. Zašto u 13. vijeku Domentijan, učenik i biograf Svetog Save, Jadransko more zove - Dukljansko more? Da nije podlijegao strašnoj propagandi DANU?

Zato što se država koja je izlazila na to more zvala Duklja... Gdje Vi tu vidite indikativnost podatka, u kontekstu priče o nacionalnoj identifikaciji Crnogoraca? Vjerovatno u površnoj konkluziji tipa: da smo Srbi, Domentijan bi rekao da je to ‘’srpsko more’’. Gospodine Popoviću, molimo Vas, razdvojite geografiju, istoriju i politiku.

15. Da li su Crnogorci isti narod sa srpskim narodom koji je prikazan u filmu Zona Zamfirova?

Da li su Vojvođani, Beograđani ili Banjalučani isti narod sa onim koji je prikazan u filmu Zona Zamfirova? Gospodine Popoviću, pitanja su Vam smiješna!

16. Zašto je 1927. u Beogradu Gorski Vijenac preveden na srpski jezik?

Gorski Vijenac 1927. godine nije preveden na srpski, već je jezik u njemu osavremenjen, radi lakšeg razumijevanja. Isto se desilo i sa Stankovićevom ‘’Koštanom’’ (koja je pisana arhaičnim jezikom). Ne može se prevoditi na srpski jezik djelo čovjeka koji je u posveti episkopu Nikiforu, 1833. godine, zapisao:

"Ime mi je vjeroljub, prezime mi rodoljub. Crnu Goru, rodnu grudu kamen paše odasvuda. Srpski pišem i zborim svakom gromko govorim: narodnosti mi srbinska, um i duša slavjanska."



Gospodine Popoviću, nadamo se da smo makar minimalno uspjeli da Vam pojasnimo Vaš izvorni identitet, koji ste očigledno zaboravili (u odnosu na onaj izBorni).

Srdačan pozdrav,

IZVORNI CRNOGORSKI ZELENAŠI


P.S.Neka ovi neo-drljevićevci nekako pošalju odgovore gospodinu Popoviću. Bojimo se da ne spava dobro, usljed nedostatka istih.
 
ooooooooo Dukljanineeee..:lol:

О Дукљанине чедо јуначко,форумаши се искрено надају да ће се ово наћи у "Побиједи" и осталим,текућим, дукљанским "магазинима". :D
 
Poslednja izmena:
О Дукљанине чедо јуначко,форумаши се искрено надају да ће се ово наћи у "Побиједи" и осталим,текућим, дукљанским "магазинима". :D

nece se to naci nigde ,nazalost mi imao istoriju da nas uci ,ko god je izdao naciju ,njoj se nikad vratio nije ,pogledajte muslimane i ostale ,ti su prvi u paljenju svojih bivsih sunarodnika ,tako da ce se pre u pobjedi naci tekst o crvenim hrvatima nego o ovome ....:neutral:
 
Proglas Krsta Popovića Crnogorcima, 8. marta 1942. godine


http://2.***************/_O_xQIvgNscQ/TFL-WKe9COI/AAAAAAAAAGo/F3bd78w9c9w/s400/Proglas_Krstov.jpg

krsto_zrnov_popovic.jpg
 
Novak Adžić: Rovačka Republika

http://2.***************/_O_xQIvgNscQ/TI-Jy2VN7VI/AAAAAAAAAQg/AkPl3fwSbJY/s400/br_1_9_jun_2003.jpg http://1.***************/_O_xQIvgNscQ/TI-JgrGh5bI/AAAAAAAAAQY/BOOCewzBXs8/s400/br_2_10_jun_2003.jpg.jpg

http://3.***************/_O_xQIvgNscQ/TI-JSPtBY4I/AAAAAAAAAQQ/RG7juXxhjWI/s400/br_3_11_jun_2003.jpg http://4.***************/_O_xQIvgNscQ/TI-I4RtZlZI/AAAAAAAAAQI/WsG-fYZragY/s400/br_4_12_jun_2003.jpg

http://4.***************/_O_xQIvgNscQ/TI-IgIxSSJI/AAAAAAAAAQA/uNQJK24zKFY/s400/br_5_13_jun_2003.jpg http://4.***************/_O_xQIvgNscQ/TI-ICAoasfI/AAAAAAAAAP4/RI8y1oJFdYo/s400/br_6_14_jun_2003.jpg

http://4.***************/_O_xQIvgNscQ/TI-Hmky84II/AAAAAAAAAPw/OJbSGGSBRvg/s400/br_7_15_jun_2003.jpg http://4.***************/_O_xQIvgNscQ/TI-HPk88nnI/AAAAAAAAAPo/EdsRkbNmcJo/s400/br_8_16_jun_2003.jpg

http://4.***************/_O_xQIvgNscQ/TI-G0DQeqPI/AAAAAAAAAPg/eEaFVlaBYc4/s400/br_9_17_jun_2003.jpg http://4.***************/_O_xQIvgNscQ/TI-GjtFUa5I/AAAAAAAAAPY/AMxXw_youA8/s400/br_10_18_jun_2003.jpg

http://3.***************/_O_xQIvgNscQ/TI-GJTgUQgI/AAAAAAAAAPQ/QwrW_YgkKcQ/s400/br_11_19_jun_2003.jpg http://4.***************/_O_xQIvgNscQ/TI-DvADexbI/AAAAAAAAAPI/VKHWARybvBw/s400/br_12_20_jun_2003.jpg.jpg

http://4.***************/_O_xQIvgNscQ/TI-DdBli9aI/AAAAAAAAAPA/kNLcRYHzDXg/s400/br_13_21_jun_2003.jpg http://1.***************/_O_xQIvgNscQ/TI-DNV6S91I/AAAAAAAAAO4/WoDuGEW71P0/s400/br_14_22_jun_2003.jpg.jpg

http://3.***************/_O_xQIvgNscQ/TI-C7ciEZ4I/AAAAAAAAAOw/zcb1Wmk-kvw/s400/br_15_23_jun_2003.jpg.jpg http://2.***************/_O_xQIvgNscQ/TI-Cc1cRXpI/AAAAAAAAAOo/C4qWcAjx068/s400/br_16_24_jun_2003.jpg

http://3.***************/_O_xQIvgNscQ/TI-Bmxni1-I/AAAAAAAAAOg/MgUiip7U2lc/s400/br_17_25_jun_2003.jpg http://4.***************/_O_xQIvgNscQ/TI-BOeSB_fI/AAAAAAAAAOY/H_OrhpBFqEA/s400/br_18_26_jun_2003.jpg

http://4.***************/_O_xQIvgNscQ/TI-A62y7qEI/AAAAAAAAAOQ/qYuHZteqy74/s400/br_19_27_jun_2003_KRAJ.jpg
 

Back
Top