Komunisti su streljali sve bez pardona ko nije njihov - dokument kao dokaz

0016C590-91D3-404A-AC32-D023A6C1769E.jpeg


Popni se nekad do poslednjeg sprata i citij stihove na svakom spratu.

Takav spomenik podize zahvalno potomstvo.
 
A gde srpska svest kod kralja Ace cuvenog integralnog Jugoslovena gde si se tek pod komunistima na popisu mogao izjasniti Srbinom?
Da jedan Aca nas je učio da budemo Jugosloveni, čitaj deca njegovog imaginarnog masonskog carstva.* Deca njegove šašave glavice kojom je hteo da kolonizuje Maćedoniju i Hrvate, pa mu Bugaraši i Hrvati došli glave. Rođenog dedu najurio iz zemlje zarad krune. Hapsio Crnu Ruku i zabranjivao komuniste, a na grudima imao istetoviranu nemačku orlušinu. Kao i sva ta okultistička udruženja u koja su skupljala Romanovi i druge dinastije koje su se otimale oko hrišćanskih relikvija u borbi za moć. Kolko je to bilo otuđeno od svog naroda najbolje govori činjenica da se na ruskom dvoru parlao Francuski jer je ruski jezik za sirotinju. Na Kosovo slao Punišu Račića i pandure da maltretiraju Arnaute. Rušio Žrnov i gradio masonske spomenike po celoj zemlji.

Ali ne, Tito je nosio bele rukavice. On je mason.

*jedno je biti Jugosloven iz uverenja, a drugo je identitetsko nasilje koje je ovaj sprovodio.
 
A gde srpska svest kod kralja Ace cuvenog integralnog Jugoslovena gde si se tek pod komunistima na popisu mogao izjasniti Srbinom?
Није ми одговорено на питање, а мада од тебе одговор и нисам очекивао.

Код Аце су постојале и организације четничких ветерана.Тада се изјашњавало по вери и језику а не по нацији.

A gde srpska svest kod kralja Ace cuvenog integralnog Jugoslovena gde si se tek pod komunistima na popisu mogao izjasniti Srbinom?
Није ми одговорио на питање.

Код Аце су постојале и организације четничких ветерана.Тада се изјашњавало по вери и језику а не по анцији.
Komunisti imaju vecu srpsku svest od monarhista. Zato su i doveli Crvenu Armiju do Limes Sorabicus. :tongue2:

Germani - Franci i Anglosaksonci su kolonizovali pola sveta i u vise navrata hteli da kolonoziju Slovene. Ali malo su se zeznuli. Duh Aleksandra Nevskog i Kutuzova je bio sa Lenjinov armijom i odneo pobedu nad germanima.

Zato drugi svetski rat i zove Veliki otadzbinski rat.

Ни шагу назад!
Дакле Црвена армија је дошла до Берлина јер су јој Броз и овдашњи комунисти наметнулу неку српску свест.

Ајде Срето можеш ти то боље.

a5d3d68c6afffa60080d25058e2a42c7.jpg


Acina ptičurina spremna za supicu.
Зар је ово Ацино?
 
Под југословенским грбом свакако али је постојало.Да није не би ни постојали национални сукоби у КЈ, мада је краљ Александар то гледао да некако амортизује југословенством.
А код комуниста где је та српска свест.
 
Lužanin ubijen po nalogu KPJ

B. SUBAŠIĆ | 26. januar 2013.

Sud u Čačku rehabilitovao potporučnika Ognjena Lužanina, junaka aprilskog rata 1941. godine. Nije učestvovao ni u kakvom sukobu četnika i partizana, ubijen po naredbi komesara KPJ

POSLE gotovo 70 godina, rešenjem Višeg suda u Valjevu rehabilitovan je potporučnik Ognjen Lužanin, avijatičar koji je u kratkom Aprilskom ratu 1941. neustrašivo napadao kolone Trećeg rajha. U septembru iste godine, iako u međuvremenu nije učestvovao ni u kakvom sukobu između četnika i partizana, po naredbi komunističkog komesara mučki je ubijen s tri metka u potiljak.

Kad je rat okončan, odlukom novih vlasti, posthumno je proglašen za "narodnog neprijatelja". Imovina mu je konfiskovana, a žena i devetogodišnji sin izbačeni na ulicu.

- Oca ne pamtim. Imao sam sam samo četiri godine kad je ubijen na pravdi boga - kaže Branko Lužanin, koji je pre godinu dana pokrenuo postupak rehabilitacije. - Sve što znam o ocu čuo sam od drugih, a nikada nisam čuo nijednu lošu reč o njemu. On nije učestvovao nu u kakvom sukobu između četnika i partizana. Ostao sam bez oca, zbog nečije sulude političke odluke.

U vreme kad se zločin odigrao, Ognjen Lužanin živeo je s porodicom u rodnom selu Miokovac.

- Ognjen je bio potporučnik jugoslovenske avijacije i nalazio se u Rajlovcu kad je Nemačka napala Jugoslaviju - kaže Dragoljub Brković, rođak Lužanina i jedan od inicijatora pokretanja postupka rehabilitacije. - On nije priznavao kapitulaciju i kad je njegov komandant Hrvat dezertirao, samoinicijativno je preuzeo komandu nad eskadrilom i bombardovao nemačke kolone koje su nadirale iz Austrije. Nemci su ga zarobili, ali je uspeo da pobegne i dođe do Srbije, u rodno selo Miokovce kod Čačka. U selu je počeo upis u dva oslobodilačka pokreta koja su nameravala da nastave rat protiv okupatora, a Ognjenu je povereno da vodi spisak za ravnogorce.

Samo četiri kuće prijavile su se za partizane.

Tokom postupka sudske rehabilitacije kao svedok se javio starina Nebojša Brković, savremenik zločina u Miokovcima.

- Jednom prilikom video sam Dojčila Klasanovića, Ivana Nedića i još jednog čoveka koje je po njega poslao partizanski komesar Slavko Krupež iz sela Rakove, da im preda karabin - svedočio je Brković. - Klasanović mi je kasnije ispričao da su Ognjena držali zatvorenog nekoliko dana, a onda su ga jedne noći komesar Krupež i njegov saradnik poveli navodno na neki sastanak i ubili s tri hica u potiljak. Klasanović je do kraja života bio komunista, ali ga je mučila savest zbog ubistva nevinog čoveka.

Posle nekoliko dana, proneo se glas o ubistvu i supruga i majka poručnika Lužanina krenule su u potragu.

- Partizani u Rakovi su im rekli da je pušten živ, ali u selu se sve sazna - kaže Branko Lužanin. - Seljani su poslali jednog dečaka da odvede babu i mamu do mesta gde su mi zakopali oca, kukavički ubijenog s leđa.

Ognjenova supruga i sin dočekali su kraj rata u Miokovcima, ali on nije doneo kraj njihovim patnjama. Odlukom Sreskog narodnog odbora u Ljubiću, 3. oktobra 1945. potporučnik Ognjen Lužanin proglašen je za narodnog neprijatelja.

- Celo selo je gledalo kako Ognjenovu žena Rajku i devetogodišnjeg Branka isteruju kundacima iz kuće - kaže Dragoljub Brković. - Zgrada je rasturena do temelja, cigla i crep su odneti, a zemlja podeljena. Hteli su da zatru svako sećanje na Ognjena. Ipak, nisu uspeli, on je bio ugledan i častan čovek. Celo selo Miokovci došlo je da svedoči u postupku za rehabilitaciju.

U obrazloženju rešenja o rehabilitaciji piše da u trenutku kad je Lužanin streljan, ustaničke snage (zajednički četnici i partizani) nisu oslobodile bivši Ljubićki srez, pa nisu ni bile u prilici da vode sudske procese.

- Komunistička partija, koja je bila po zakonima Kraljevine Jugoslavije ilegalna i zabranjena, nije mogla da vodi sudske procese i da izvršava kazne, naročito smrtne. Presuda koju su izvršili nad Ognjenom bila je usmena i bez ikakvog formalnog postupka - po kratkom postupku čin likvidacije političkog protivnika - piše u rešenju.

Branko Lužanin kaže da mu je s duše pao tert koji je nosio celog života.

- Moj otac je bio častan čovek i patriota. Srećan sam što sam dočekao ispravljanje nepravde, makar i posle 70 godina - zaključuje Branko Lužanin.

OSTALA SAMO SLIKA
STAN u Beogradu gde je 1941. potporučnik Ognjen Lužanin ostavio ženu Rajku i sina Branka 6. aprila 1941. uništen je direktnim pogotkom nemačke bombe. - Srećom, nismo bili u zgradi kad je bomba pala. Majka je iz ruševina spasla samo nekoliko fotografija, zahvaljujući kojima znam kako mi je otac izgledao. Nju su posle rata ucenjivali da se odrekne oca da bi dobila posao, ali ona nije pristajala. Radila je najteže poslove da bi me izvela na put - kaže Branko Lužanin.

NEOSTRAŠĆEN ČOVEK
- POSLE bega od Nemaca koji su ga zarobili Ognjen je došao u rodno selo Miokovce gde su već izbegli njegova supruga Rajka i četvorogodišnji sin Branko. Njegovi savremenici, uključujući i one koji su bili u partizanima, svedoče da je bio neostrašćen čovek - kaže Brković. - Nije se isticao u agitaciji, jer u Miokovcima to nije ni bilo potrebno.
Lužanin ubijen po nalogu KPJ | Novosti.rs
 

Back
Top