Komšije Bošnjaci zidaju pravoslavni hram

JankoTheGreat

Buduća legenda
Poruka
27.326

Komšije Bošnjaci zidaju pravoslavni hram​

Komšije Bošnjaci zidaju pravoslavni hram
Foto: N.N. | Komšije Bošnjaci zidaju pravoslavni hram
Zlatan Čekić02.07.2021 07:30
SANSKI MOST - Dugogodišnji san mještana sela Donja Tramošnja da dobiju svoju crkvu polagano se pretvara u javu, jer su radovi na izgradnji tog vjerskog objekta u poodmakloj fazi.

Ovo živopisno selo, udaljeno petnaestak kilometara od Sanskog Mosta, ušuškano je u brdovitom šumskom pejzažu, a do njega vodi uski makadamski put.

Selo se nalazi na području Federacije BiH, dok je susjedna Gornja Tramošnja u Republici Srpskoj, tako da dva sela razdvaja nevidljiva međuentitetska linija.
U periodu prije rata mještani Donje Tramošnje za svoje vjerske potrebe koristili su pravoslavnu crkvu u komšijskom selu, a prije nekoliko godina došli su na ideju da sagrade vlastitu crkvu. Ona se gradi u tzv. ruskom stilu, s prepoznatljivim kupolama, a mještani ponosno kažu kako će to biti jedan od najljepših pravoslavnih hramova na ovim prostorima.
Iako se u poslijeratnom periodu u selo vratio veoma mali broj povratnika, mnogo je onih koji danas žive i rade na svim stranama svijeta, ali rodni kraj ne zaboravljaju.
Upravo su oni najveći donatori, a jedan od takvih je i Mile Jovišić, koji decenijama živi i radi u Austriji, a za izgradnju crkve osigurao je najveći dio sredstava.
"Rodno selo zaborava nema. Ovdje sam se rodio, napravio prve korake u životu, proveo nezaboravno djetinjstvo i mladost. Želja nam je uvijek bila da imamo crkvu, a iz našeg sela ima još finansijski jakih ljudi koji su podržali ovu ideju", kaže Jovišić.
Dodaje kako je idejni nacrt i izvedbeni projekat objekta izradio arhitekta iz Ukrajine, a zanimljivo je da su za izgradnju crkve angažirali firmu i majstore Bošnjake iz susjednog sela Kijeva.
Jedan od najstarijih žitelja sela Tomislav Borenović kaže kako je bio red da poslove izgradnje ponude najbližim komšijama.
"Inicijativa za gradnju crkve potekla je od naših entuzijasta, a temelji se na postojanju jedne bogomolje u davnoj prošlosti i mi smo željeli da oživimo uspomenu na ta drevna vremena. Ljudi se danas okreću vjeri, a graditelji su Bošnjaci i to govori da smo mi raščistili s nekim ružnim stvarima iz prošlosti. Mi smo možda mogli odabrati nekog našeg, tako da kažem, ali red je da se prvo ponudi komšija", kaže Borenović.

Paroh tominske parohije, kojoj pripada Donja Tramošnja, Neven Marinković kaže kako crkva ima veliki značaj, jer je ona mjesto okupljanja i druženja vjernika.
"Ona je podstrekač za povratak, da se svi ovdje okupljamo, jer prostor gdje ne postoji bogomolja, gdje se ne čuje zvuk zvona, osuđen je na propast. Mi ne želimo da propadnemo, već želimo da ova crkva bude naš zalog za bolju budućnost", kaže Marinković.

Poput mnogih drugih sela, i Donja Tramošnja je poharana ratnim vihorom, pa se od šezdesetak domaćinstava, koliko je nekada postojalo, vratilo tek tridesetak povratnika. Najveći problem mještana je stara i dotrajala infrastruktura, kao i nemogućnost zaposlenja, pa se većina povratnika bavi poljoprivredom i stočarstvom.
Najveći broj bivših mještana danas živi i radi širom svijeta, ali rodni kraj ne zaboravljaju, a o tome svjedoči i izgradnja crkve koja će nositi ime po širiteljima vjere i prosvjetiteljstva Ćirilu i Metodiju.



Bosnjaci masovno prave pravoslavne crkve
Cudan fenomen
 

Bošnjaci i Srbi posle 30 godina sagradili crkvu u selu gde sad niko ne živi. Neki su čak i zaplakali​

Na tom mestu 1988. godine počela je i gradnja crkve, a rat je prekinuo završetak radova. Mnogima je bilo čudno što se crkva gradi u selu u kojem ne živi niko, ali meštani su duhovno vezani za ovaj kraj​


Foto: N. Bradarić

U Gornjem Rakovcu, selu udaljenom desetak kilometara od Maglaja, osveštani su zvono i krstovi za novosagrađenu crkvu Rođenja Presvete Bogorodice.

Svečanosti je prisustvovalo oko 700 vernika maglajske, ali i susednih parohija, nekadašnjih meštana Gornjeg Rakovca koji sada žive širom zemlje, ali i Švajcarske, Nemačke, Austrije.




-0:00





U ime lokalnih vlasti svečanosti je prisustvovala Svjetlana Zamboni, predsednica Opštinskog veća.
Gornji Rakovac, podizanje crkve, Crkva Rođenja Presvete Bogorodice


Stavljanje osveštanog zvona; Foto: N. Bradarić

U Gornjem Rakovcu nekada je živelo nešto više od 400 domaćinstava. Danas ne živi niko. Retki su izgradili vikendice i dolaze leti. Na mestu gde je nekada bilo molitvište, vernici su se decenijama okupljali druge nedelje nakon Đurđevdana na seoskoj slavi.




Na tom mestu 1988. godine počela je i gradnja crkve, a rat je prekinuo završetak radova. Mnogima je bilo čudno što se crkva gradi u selu u kojem ne živi niko, ali meštani su duhovno vezani za ovaj kraj.
- Prisilno živim u Doboju. Maštam da se vratim u svoj Rakovac. Dolazim često, napravio sam sebi vikendicu. Uskoro uvodim struju, onda ću dolaziti češće - kroz suze je rekao Čedo Panić.
Gornji Rakovac, podizanje crkve, Crkva Rođenja Presvete Bogorodice

Čedo Panić u suzama; Foto: N. Bradarić
Gradnja crkve počela je u martu ove godine. Izgrađena je zahvaljujući dobrovoljnim prilozima i radu brojnih ljudi. Nekadašnji meštani okupili su se u Zavičajno udruženje Gornjih Rakovčana – "Ognjište Rakovačko".
- Sve što radimo, radimo iz ljubavi i u slavu Boga, crkve i naroda. Vlasti žele pomoći povratak, a mi moramo pokazati interesovanje. Siguran sam da će tako i biti - rekao je Davor Vidaković, predsednik Udruženja.
Svečano sasluženje vodio je penzionisani vladika Konstantin, uz protojereja stavrofora Radojicu Ćetkovića i protonamesnika Zorana Panića.
- Osim priloga nekadašnjih meštana, prilozi Bošnjaka pomogli su da se ova crkva izgradi i izgleda ovako lepo. Hvala im svima - dodao je protonamesnik Vladimir Kukić, paroh maglajske parohije.
Gornji Rakovac, podizanje crkve, Crkva Rođenja Presvete Bogorodice

U znak proslave podizanja crkve bivši meštani organizovali su zabavu; Foto: N. Bradarić

Podrška projektu i od Misije OSCE-a u BiH​

I Misija OSCE-a u BiH dala je podršku projektu izgradnje crkve u Gornjem Rakovcu, ali i pomogla članovima Zavičajnog udruženja Gornjih Rakovčana – "Ognjište Rakovačko" u kontaktima s lokalnim i kantonalnim vlastima, a sve u cilju povratka predratnih stanovnika na ovo područje.
Nakon svečanog sasluženja i podizanja zvona, zaslužnim su dodeljene zahvalnice, organizovan je ručak za sve prisutne, kao i narodno veselje uz poznate izvođače izvorne muzike.
(Telegraf.rs/Avaz.ba)

u...il je lud il nekog namerno za*ebava?!​

 
Ostaje činjenica da dolaska AU monarhije na ove prostore istorija nije zabeležila nikakve sukobe među stanovništvom ovih prostora

Zabeleženi su sukobi sa: Ottomanima, Ugrima, Germanima, Mlečanima , što govori da je bio jedinstven etnički prostor

Neko bi rekao da su religije podelile, ja bih rekal da su imperije podelile , i težnje gore pobrojanih da vladaju ovim prostorima

Zavadi pa vladaj primenjuje se 600 godina , i mi smo se sveli na hrpice nekih entiteta koje na razne načine svako pljačka

To isključivo i jedino možemo zahvaliti slugama gore pobrojanih i u tome leži konflikt ovih prostora

Jedni ne pristaju da budu robovi, a drugi u želji da budu robovi ili iz straha ili za sitne privilegije koje su im davali osvajači i dalje nastavljaju njihove težnje

Ovo je mali dokaz da sporo, i tegobno ovaj prostor za neko vreme može se vratiti u svoj zlatni "srednji vek", naravno, ako su ovi ostatci okupatora dovoljno svesni da to ne bude pod uslovima onih koji su nas dovde i doveli ( primer toga je SFRJ)
 
Jedna lasta ne cini prolece, ali lepo, i ne treba obeshrabrivati kritikama.


U obnovi crkve u Gati pomažu Bošnjaci iz Bihaća i Cazina: Pravoslavna zvona zovu Srbe rasute po svijetu​



Pravoslavna crkva posvećena svetim apostolima Petru i Pavlu, izgrađena 1935. godine u Gati kod Bihaća, uskoro će biti obnovljena.
U obnovi crkve u Gati pomažu Bošnjaci iz Bihaća i Cazina: Pravoslavna zvona zovu Srbe rasute po svijetu
FOTO PRIVATNA ARHIVA
Potrebna obnova crkve u Gati.
Autor: Milan Pilipović
12.Sep,2018.
21:31
FacebookTwitterWhatsAppViber
Ovaj jedinstveni duhovni spomenik Srba u Krajini, koji je preživio teška vremena, godinama privlači vjernike, a njegovo zvono i sada odzvanja daleko. Zavičajno udruženje “Una” sa sjedištem u Banjaluci zalaže se za obnovu ovog hrama.
Boško Stojisavljević (74) predsjednik Zavičajnog udruženja “Una” veoma je odlučan u namjeri da crkva u Gati bude obnovljena. Njemu u tome pomažu i Bošnjaci iz Gate i okoline.
Odrastao sam u tom selu i za Gatu me vežu lijepe uspomene. Drago mi je zbog sve izvjesnije obnove crkve. Ona ima važnu ulogu za Srbe ali i njihove komšije Bošnjake koji su uvijek bili solidarni – kaže Stojisavljević.
Crkvu su, potvrđuju istorijski dokumenti, zajedno gradili mještani islamske i pravoslavne vjere, a danas 23 godine nakon rata, zajedno žele da je obnove, otrgnu od zaborava i zuba vremena.
 Foto Privatna arhiva
Foto Privatna arhiva
– Ovaj vjerski objekat je svjedok istorije i ne treba ga pustiti da propada. Očistili smo okoliš, mrežama zaštitili otvore, pobrinuli se da zaustavimo propadanje objekta – kaže Hasan Keškić iz Gate.
On podsjeća da je u tom mjestu nekada živjelo 80 srpskih porodica. Crkva je oštećena artiljerijskim projektilima tokom rata, dijeleći tamo sudbinu cijelog sela.
– To su neznatna oštećenja od gelera. Osnovni problem objekta je što propada, nije zaštićen i bilo bi zaista lijepo obnoviti ga i sačuvati –Keškić.
Penzioner Meho Mušić, koji se iz Holandije vratio u Gatu smatra da život određuje puteve koji, u njihovoj sredini, grade dobre komšijske odnose i međunacionalnu toleranciju.
– Nekoliko naših komšija će se uskoro vratiti iz Srbije i zemalja EU da ponovo žive na svojim ognjištima. Ljudi žele da zajedno žive, bez nacionalizma i zlonamjerne politike. Crkve se sjećam iz djetinjstva, jer sam se pored nje igrao, dolazio na zborove. Bošnjaci su dolazili crkvi na Alđun. Pomoći ću njenu obnovu – obećao je Meho Mušić.
Foto Privatna arhiva
Foto Privatna arhivaPredstavnici Udruženja Una iz Banjaluke.
Pero Repajić želi da se vrati u rodni kraj, koji godinama živi u Srbiji, a njegov brat Mišo u Njemačkoj. Obojica su oduševljeni idejom da se crkva obnovi i žele u tome aktivno učestvovati.
Obzirom da se crkva nalazi na granici Gate, koja pripada opštini Bihać i Tržačke Raštele u cazinskoj opštini, savjeti ovih mjesnih zajednica zajednički su inicirali obnovu crkve.

Opština Cazin pomaže​

Gradska uprava Cazina podržala je ovu ideju i planira izdvojiti dio sredstava za nabavku ulaznih vrata i zaštita otvora.
– Stupili smo u kontakt sa Zavičajnim udruženjem “Una” iz Banjaluke, koje okuplja Srbe sa područja ovih mjesnih zajednica, kako bi zajedno počeli obnovu. Dobili smo pozitivan odgovor i sada čekamo dozvolu od SPC bez čijeg odobrenja ne želimo bilo šta raditi na objektu – kaže Senad Ždralić, mještanin Tržačkih Raštela i službenik u opštini Cazin.
 
Zašto se u nekad uglavnom srpska sela koja su danas u Federejšn niko ne vraća?

Zar nije Federejšn ekonomski planinski lav u odnosu na đenosajdne međede iz Šumske?


Srbi zele da udare medu, da se omede i ne zele da zive sa drugima i drugacijim. Sve mora biti samo i iskljucivo srpsko





Screenshot-2021-06-30-at-10.03.38.jpg


Zasad neidentifikovani muškarac, go do pojasa, sa ispisanim „četiri S“ na torzu i zastavom četničkog pokreta šetao je juče pored Husein-pašine džamije u Pljevljima. Isti čovjek kasnije sinoć defilovao je kroz grad sa istim znamenjem.


Ovo nije prvi incident slične konotacije u Pljevljima. Tri dana nakon završenih parlamentarnih izbora razbijena su ulazna vrata na prostorijama Islamske zajednice. U prostorije objekta ubačena je poruka „Prolećela crna ptica, Pljevlja biće Srebrenica“. Vinovnici napada nisu pronađeni.
 
Aha...znači, zli Srbi su krivi, što se ne vraćaju u svoja sela?

Ok, neka bude tako.

Nego, to je onda ok, i u vašu korist, zar ne?

Srbi jasno i otvoreno kažu da neće sa vama, nije li to pošteno?

Posteno sto nece da zive s drugima. Samo sto nije posteno (najmanju ruku) sto druge bacaju u jame i progone iz tih sto su sami zacrtali 'SRPSKIH ZEMALJA' ili kako je to sada in, srpskog sveta
 
Srbi zele da udare medu, da se omede i ne zele da zive sa drugima i drugacijim. Sve mora biti samo i iskljucivo srpsko





Screenshot-2021-06-30-at-10.03.38.jpg


Zasad neidentifikovani muškarac, go do pojasa, sa ispisanim „četiri S“ na torzu i zastavom četničkog pokreta šetao je juče pored Husein-pašine džamije u Pljevljima. Isti čovjek kasnije sinoć defilovao je kroz grad sa istim znamenjem.


Ovo nije prvi incident slične konotacije u Pljevljima. Tri dana nakon završenih parlamentarnih izbora razbijena su ulazna vrata na prostorijama Islamske zajednice. U prostorije objekta ubačena je poruka „Prolećela crna ptica, Pljevlja biće Srebrenica“. Vinovnici napada nisu pronađeni.
To je bre Milun, nakon pijanke
 

Komšije Bošnjaci zidaju pravoslavni hram​

Komšije Bošnjaci zidaju pravoslavni hram
Foto: N.N. | Komšije Bošnjaci zidaju pravoslavni hram
Zlatan Čekić02.07.2021 07:30
SANSKI MOST - Dugogodišnji san mještana sela Donja Tramošnja da dobiju svoju crkvu polagano se pretvara u javu, jer su radovi na izgradnji tog vjerskog objekta u poodmakloj fazi.

Ovo živopisno selo, udaljeno petnaestak kilometara od Sanskog Mosta, ušuškano je u brdovitom šumskom pejzažu, a do njega vodi uski makadamski put.

Selo se nalazi na području Federacije BiH, dok je susjedna Gornja Tramošnja u Republici Srpskoj, tako da dva sela razdvaja nevidljiva međuentitetska linija.
U periodu prije rata mještani Donje Tramošnje za svoje vjerske potrebe koristili su pravoslavnu crkvu u komšijskom selu, a prije nekoliko godina došli su na ideju da sagrade vlastitu crkvu. Ona se gradi u tzv. ruskom stilu, s prepoznatljivim kupolama, a mještani ponosno kažu kako će to biti jedan od najljepših pravoslavnih hramova na ovim prostorima.
Iako se u poslijeratnom periodu u selo vratio veoma mali broj povratnika, mnogo je onih koji danas žive i rade na svim stranama svijeta, ali rodni kraj ne zaboravljaju.
Upravo su oni najveći donatori, a jedan od takvih je i Mile Jovišić, koji decenijama živi i radi u Austriji, a za izgradnju crkve osigurao je najveći dio sredstava.
"Rodno selo zaborava nema. Ovdje sam se rodio, napravio prve korake u životu, proveo nezaboravno djetinjstvo i mladost. Želja nam je uvijek bila da imamo crkvu, a iz našeg sela ima još finansijski jakih ljudi koji su podržali ovu ideju", kaže Jovišić.
Dodaje kako je idejni nacrt i izvedbeni projekat objekta izradio arhitekta iz Ukrajine, a zanimljivo je da su za izgradnju crkve angažirali firmu i majstore Bošnjake iz susjednog sela Kijeva.
Jedan od najstarijih žitelja sela Tomislav Borenović kaže kako je bio red da poslove izgradnje ponude najbližim komšijama.
"Inicijativa za gradnju crkve potekla je od naših entuzijasta, a temelji se na postojanju jedne bogomolje u davnoj prošlosti i mi smo željeli da oživimo uspomenu na ta drevna vremena. Ljudi se danas okreću vjeri, a graditelji su Bošnjaci i to govori da smo mi raščistili s nekim ružnim stvarima iz prošlosti. Mi smo možda mogli odabrati nekog našeg, tako da kažem, ali red je da se prvo ponudi komšija", kaže Borenović.

Paroh tominske parohije, kojoj pripada Donja Tramošnja, Neven Marinković kaže kako crkva ima veliki značaj, jer je ona mjesto okupljanja i druženja vjernika.
"Ona je podstrekač za povratak, da se svi ovdje okupljamo, jer prostor gdje ne postoji bogomolja, gdje se ne čuje zvuk zvona, osuđen je na propast. Mi ne želimo da propadnemo, već želimo da ova crkva bude naš zalog za bolju budućnost", kaže Marinković.

Poput mnogih drugih sela, i Donja Tramošnja je poharana ratnim vihorom, pa se od šezdesetak domaćinstava, koliko je nekada postojalo, vratilo tek tridesetak povratnika. Najveći problem mještana je stara i dotrajala infrastruktura, kao i nemogućnost zaposlenja, pa se većina povratnika bavi poljoprivredom i stočarstvom.
Najveći broj bivših mještana danas živi i radi širom svijeta, ali rodni kraj ne zaboravljaju, a o tome svjedoči i izgradnja crkve koja će nositi ime po širiteljima vjere i prosvjetiteljstva Ćirilu i Metodiju.



Bosnjaci masovno prave pravoslavne crkve
Cudan fenomen
Resetovali se na fabrička podešavanja, jbga.
 

Back
Top