Sa koliko me samo entuzijazma i nade sinoć upitao: "Mama, je l’ ostalo još kompota od višanja?",
da mi je, samo da nije bilo kasno, bilo došlo da ostavim sve poslove, i odem do pijace, prevrnem
sve tezge i pronađem sočne, kiselkasto-slatke plodove za njega. Da li je to bilo tako zato što sam tu,
preostalu, posljednju šerpu kompota od višanja skuhala od plodova male višnje koja je rasla u našoj
avliji ispod prozora, oko koje smo, s proljeća, s ljubavlju brinuli, mlade grane joj podupirali i vitko
stablo štitili svježim bijelim krečom, pa nam je bila tako posebna, tek pokazalo se da, dok napolju
samo tako hara zvizdan, ništa tako ne prija i ne osvježava kao kompot od njenih plodova. A našu
malu višnju ispod prozora, koja je baš obilno rodila i mamila poglede šetača jer se nalazila tik do ulice,
opustošili smo u vrlo kratkom roku, kao da smo bili iz Biafre. Praktično, šerpa od rostfraja u kojoj sam
kuhala kompot od njenih sočnih plodova realno i nije morala da se pere, jer čim bih ispraznila jednu
turu, uzimala sam iz zamrzivača drugu kesicu koja je bila medju zaledjenim višnjama jer mi neko iz
komšiluka reče da neće valjati ako zrele višnje dugo ostanu na grani.Cijela kuća bi se tad ispuni
slatkastim mirisom, a svi u kući jedva smo čekali da se kompot ohladi, naročito on, moj sin, koji me
sada sa toliko nade u očima pitao je l’ ostalo kompota od višnje u frižideru. A ja sam već znala da je
šerpa od rostfraja bila prazna, čekajući na gomili suđa svoj red za pranje. Nisam imala izbora, tužno
sam slegnula ramenima i rekla: Nema.
Danas zahladilo i kiša pada vazdan. Otišla do Binga da kupim zaleđene višnje. Ista šerpa od rostfraja,
ista količina šećera, vode, ma sve isto, ali kompot od višanja nikako ne prija. Mora da je to zbog kiše,
ne znam šta bi drugo moglo biti.
RiadaT.
da mi je, samo da nije bilo kasno, bilo došlo da ostavim sve poslove, i odem do pijace, prevrnem
sve tezge i pronađem sočne, kiselkasto-slatke plodove za njega. Da li je to bilo tako zato što sam tu,
preostalu, posljednju šerpu kompota od višanja skuhala od plodova male višnje koja je rasla u našoj
avliji ispod prozora, oko koje smo, s proljeća, s ljubavlju brinuli, mlade grane joj podupirali i vitko
stablo štitili svježim bijelim krečom, pa nam je bila tako posebna, tek pokazalo se da, dok napolju
samo tako hara zvizdan, ništa tako ne prija i ne osvježava kao kompot od njenih plodova. A našu
malu višnju ispod prozora, koja je baš obilno rodila i mamila poglede šetača jer se nalazila tik do ulice,
opustošili smo u vrlo kratkom roku, kao da smo bili iz Biafre. Praktično, šerpa od rostfraja u kojoj sam
kuhala kompot od njenih sočnih plodova realno i nije morala da se pere, jer čim bih ispraznila jednu
turu, uzimala sam iz zamrzivača drugu kesicu koja je bila medju zaledjenim višnjama jer mi neko iz
komšiluka reče da neće valjati ako zrele višnje dugo ostanu na grani.Cijela kuća bi se tad ispuni
slatkastim mirisom, a svi u kući jedva smo čekali da se kompot ohladi, naročito on, moj sin, koji me
sada sa toliko nade u očima pitao je l’ ostalo kompota od višnje u frižideru. A ja sam već znala da je
šerpa od rostfraja bila prazna, čekajući na gomili suđa svoj red za pranje. Nisam imala izbora, tužno
sam slegnula ramenima i rekla: Nema.
Danas zahladilo i kiša pada vazdan. Otišla do Binga da kupim zaleđene višnje. Ista šerpa od rostfraja,
ista količina šećera, vode, ma sve isto, ali kompot od višanja nikako ne prija. Mora da je to zbog kiše,
ne znam šta bi drugo moglo biti.
RiadaT.