komplexi

BlackLeather

Iskusan
Banovan
Poruka
6.173
zašto je tako teško osloboditi se komplexa
ne mislim sad kao griv nos ili debelo dupe
nego neke ideje koje se zapeku u čoveku i neizlečive su
tipa neko pati i pokušava na sve načine da bude slavljen i bogat
i kad to postigne iz ega isijavaju komplexi i nezadovoljstvo
nikako da se skrasi
ili devojka koja pati da bude riba i popularna
i kad se nabudži operacijama i uđe u neku priču
opet je nesrećna i zna to ali ne odustaje
da li čoveku zaista važnije kako drugi misle da mu je neko kako mu jeste
ili šta?
 
Mozda ta zelja je kljuc, i dok nesto nemas i tezis necemu imas neku svrhu, (a mozda i previse ocekujes od toga cemu tezis), a kada cilj ostvaris, gubis smisao i ne tezis icemu vise. Ili jednostavno vidis da taj cilj kome si tezio nije ni toliko sjajan i bajan.
A kako vecina ljudi leci komplekse? Izgradnjom laznog samopozdanja, tako da, taj kompleks, tj. nesigurnost ce uvek biti tu, dok neko ozbiljno ne zasuce rukave i ne prihvati svoje probleme.
 
Dok sebe istinski ne zavole i ne prihvate takve kakvi jesu, kompleksi ostaju.Sa tim nerealnim teznjama, oni se odricu sebe.

Pokusavaju da stvore neku projektovanu sliku o sebi, ali ipak nisu dovoljno psihicki poremeceni da zaista poveruju u to u sta pokusavaju da se pretvore.

Njih moze da spasi istina, koju bi prihvatili.

Ali do toga se dolazi jako retko i tesko.
 
Treba prihvatiti sebe takvog kakav jesi, a ne praviti lažnu sliku sebe za druge i zbog drugih. To je nešto veštački i neprirodno, iluzija, i stvara lažni osećaj zadovoljstva, sve dok komplexi ne isplivaju na površinu.
 
pade mi na pamet smiješna slika:
prije par večeri, na slavi kod prijatelja, gledam svog veselog druga, domaćina kako titra oko nas, gostiju...osmijeh mu od uva do uva
kad je prolazio pored jedne gđe ona se okrenu i rukom mu dotače stomak (malo se jeste udebljao i žena ga njegova stalno proziva da treba na dijetu)

elem, ta gđa što ga dotače i izvi obrve u pitanje...a on se osmijehnu i sleže ramenima...
međutim, ona se tako napadno i ružno namsijala da sam ja pop.....
ne volim ljude cijeniti po izgledu, ali nisam mogla spriječiti misao u glavi (ma, šta je, kozo...gledaš li ti sebe ikad u ogledalu...)

Zasmetalo mi je strašno...Znači, njemu ne smeta, mi koji ga volimo, to ni ne vidimo kao manu, ali eto, nađe se vazda neka tikva pokondirena da zapne za nečiji višak
 

Back
Top