Sedim uz moju *samotnu* i pisem,a znam da ce se mnogima mozda smuciti vise pametovanja
,ali sta da radim kad me je na pisanje kao po obicaju,potakao jedan
sasvim neobican i neocekivan dogadjaj danas,skoro poput bljeska, me je podsetio na to koliko se i kako cesto,ljudi dobrovoljno lisavaju raznih stvari,raznih postupaka,ponasanja i jos *raznijih* sopstvenih mogucih dogadjaja koji bi bez samo-lisavanja,iz svega toga impulsivnog ponasanja proistekli ...ako i kada imaju izgradjen,negovan i prisutan sistem samokontrole.I da neko slucajno ne pomisli da ja ne razmisljam bez nekog podsticaja.
Mozda i previse razmisljam i time samo sebi komplikujem zivot i odnose u njemu,ali ,valjda i to neko mora da radi. Dakle,taj dogadjaj je bio posledica,kao i mnogi pre njega,uostalom,neke *petlje* koja je nastala u komunikaciji....negde se neka *poruka u boci* razbila,nije otplovila na talasu dobrih vibracija,vec je ponesena olujnim morem udarila u hrid.
Da bi akterima ovog dogadjaja bilo lakse da me shvate,mada,mozda i nece ,ali svejedno,preventive radi ,odlucih da napisem par reci,nikad nije zgoreg podsetiti se zaboravljenog ,a ide mi od zanata....sve uz rizik da me neko i optuzi da previse pametujem....izdrzacu.
Da biste svima preneli svoju poruku,morate se izraziti na nacin na koji ce vas ostali razumeti.Preduslov je jasno i koncizno govorenje,da znate sta zelite da kazete.
"Nejasno misliti znaci nejasno se izrazavati."
Bas kao sto svako putovanje pocinje izborom destinacije,tako i jasan proces komunikacije zapocinje odredjivanjem cilja koji zelite postici.Komunicirati bez stalnog uvida u cilj koji zelite postici,je nesto poput voznje vozom bez provere kuda voz vozi.
Celokupna komunikacija se odvija po pravilima koja postavlja slusalac.U ulozi osobe koja salje poruku,vi ste odgovorni za uspeh komunikacije.Uslov postizanja uspesne komunikacije je da onaj koji salje i onaj koji prima,signale protumace na isti nacin (znakove,simbole,jezik...i govor tela).
Stavovi i pozadina uticu i na posiljaoca i na primaoca poruke.Predrasude su snaznije od razuma.Nakon razgovora,cesto ostaje nejasno sto je posiljalac mislio,a sto primalac shvatio.Zato je tokom razgovora izmedju dve osobe,uvek prisutno barem sestoro ljudi:
- osoba koja mislim da jesam
- osoba koja ti mislis da jesi
- osoba koja mislim da ti jesi
- osoba koja mislis da ja jesam
- osoba koja sam ja stvarno
- osoba koja si ti stvarno
Kulturoloska pozadina i stavovi igraju ulogu u procesu komunikacije.Vazno je da shvatimo koncepte na isti nacin.Svaka okolina ima svoje postavke i koncepte.Predhodno usvojena misljenja ,mogu *uznemiriti* taj proces.Kroz povratne informacije saznajemo kako je primalac prihvatio poruku.Ako sumnjate da poruka nije prihvacena onako kako ste vi zeleli,morate krenuti iz pocetka.
Bez obzira na sva znanja vezana za komunikologiju,i na sva iskustva zivotna i ona profesionalna,radeci svakodnevno kroz komunikaciju,vrlo cesto se zapitam,....da nisu ipak oni koji misle da znaju kako te stvari funkcionisu,medju ljudima,negde pogresili? Ili,postoje i oni koji potvrdjuju pravila ,potpunim iskakanjem iz pravila....ili postoje i oni koji s lakocom znaju manipulisati i razgovorima,i raspravama.?...ili,zivot jednostavno,svakim svojim oblikom pokusava staviti do znanja,da je jedan ljudski vek malo,da bi se spoznale sve razlicitosti,koje se tesko mogu ukalupiti u postojeca pravila i zakonitosti.....mozda...
Vrlo cesto....cak,i previse cesto,imam utisak da sam na nekom novom pocetku,a da nisam ni primetila,kad su *odsvirali* kraj !....da li je to lose?!.......ko bi znao zasto je to dobro !?

sasvim neobican i neocekivan dogadjaj danas,skoro poput bljeska, me je podsetio na to koliko se i kako cesto,ljudi dobrovoljno lisavaju raznih stvari,raznih postupaka,ponasanja i jos *raznijih* sopstvenih mogucih dogadjaja koji bi bez samo-lisavanja,iz svega toga impulsivnog ponasanja proistekli ...ako i kada imaju izgradjen,negovan i prisutan sistem samokontrole.I da neko slucajno ne pomisli da ja ne razmisljam bez nekog podsticaja.

Da bi akterima ovog dogadjaja bilo lakse da me shvate,mada,mozda i nece ,ali svejedno,preventive radi ,odlucih da napisem par reci,nikad nije zgoreg podsetiti se zaboravljenog ,a ide mi od zanata....sve uz rizik da me neko i optuzi da previse pametujem....izdrzacu.

Da biste svima preneli svoju poruku,morate se izraziti na nacin na koji ce vas ostali razumeti.Preduslov je jasno i koncizno govorenje,da znate sta zelite da kazete.
"Nejasno misliti znaci nejasno se izrazavati."
Bas kao sto svako putovanje pocinje izborom destinacije,tako i jasan proces komunikacije zapocinje odredjivanjem cilja koji zelite postici.Komunicirati bez stalnog uvida u cilj koji zelite postici,je nesto poput voznje vozom bez provere kuda voz vozi.
Celokupna komunikacija se odvija po pravilima koja postavlja slusalac.U ulozi osobe koja salje poruku,vi ste odgovorni za uspeh komunikacije.Uslov postizanja uspesne komunikacije je da onaj koji salje i onaj koji prima,signale protumace na isti nacin (znakove,simbole,jezik...i govor tela).
Stavovi i pozadina uticu i na posiljaoca i na primaoca poruke.Predrasude su snaznije od razuma.Nakon razgovora,cesto ostaje nejasno sto je posiljalac mislio,a sto primalac shvatio.Zato je tokom razgovora izmedju dve osobe,uvek prisutno barem sestoro ljudi:
- osoba koja mislim da jesam
- osoba koja ti mislis da jesi
- osoba koja mislim da ti jesi
- osoba koja mislis da ja jesam
- osoba koja sam ja stvarno
- osoba koja si ti stvarno
Kulturoloska pozadina i stavovi igraju ulogu u procesu komunikacije.Vazno je da shvatimo koncepte na isti nacin.Svaka okolina ima svoje postavke i koncepte.Predhodno usvojena misljenja ,mogu *uznemiriti* taj proces.Kroz povratne informacije saznajemo kako je primalac prihvatio poruku.Ako sumnjate da poruka nije prihvacena onako kako ste vi zeleli,morate krenuti iz pocetka.
Bez obzira na sva znanja vezana za komunikologiju,i na sva iskustva zivotna i ona profesionalna,radeci svakodnevno kroz komunikaciju,vrlo cesto se zapitam,....da nisu ipak oni koji misle da znaju kako te stvari funkcionisu,medju ljudima,negde pogresili? Ili,postoje i oni koji potvrdjuju pravila ,potpunim iskakanjem iz pravila....ili postoje i oni koji s lakocom znaju manipulisati i razgovorima,i raspravama.?...ili,zivot jednostavno,svakim svojim oblikom pokusava staviti do znanja,da je jedan ljudski vek malo,da bi se spoznale sve razlicitosti,koje se tesko mogu ukalupiti u postojeca pravila i zakonitosti.....mozda...
Vrlo cesto....cak,i previse cesto,imam utisak da sam na nekom novom pocetku,a da nisam ni primetila,kad su *odsvirali* kraj !....da li je to lose?!.......ko bi znao zasto je to dobro !?