Kome smeta ULUS?

Poli46

Stara legenda
VIP
Poruka
92.533
Udruženje likovnih umetnika Srbije (ULUS) osnovano je neposredno nakon Prvog svetskog rata, kao
Udruženje likovnih umetnika (ULU), s ciljem okupljanja umetnika u svrhu zajedničkog rada na poboljšanju profesionalnog statusa, delovanja na širu kulturnu sredinu i podizanja „ukusa” publike. Istorija ULU-a će
se uvezati s drugim kulturnim udruženjem „Društvom prijatelja umetnosti Cvijeta Zuzorić“ koje će podići
izložbeni prostor poznat kao „Umetnički paviljon Cvijeta Zuzorić“ na Kalemegdanu, koje će tada postati
dom ULU-a.
ULUS-Cvijeta-Zuzorić.jpg

. Paviljon je bio zatvoren usled nacističke okupacije, ali će nakon oslobođenja nastaviti s regularnim radom, kao ULUS – strukovno udruženje umetnika koji deluju na teritoriji Republike Srbije, sve do rušenja socijalizma, kada ga neće zaobići korupcija vladajućih političkih partija i neoliberalna logika „mera štednji“ u sektoru kulture.
 
ULUS tako već godinama biva iskorišćen od strane korumpiranih uprava u privatne svrhe, čime je izgubio bilo kakvu relevantnost u umetničkom sistemu Srbije. U žižu javnosti poslednjih godina je jedino došao s aferom dodeljivanja statusa počasne članice Dragici Nikolić, supruzi prethodnog predsednika Srbije. Baš tada je beogradski umetnik Arion Aslani izveo performans ispred
„Paviljona“, izvršivši nuždu u znak protesta koji se našao kao meta napada, kada je korišćen
snimak tog perfomansa bez ikakvog pojašnjenja zašto je taj čin izveden.
ULUS-Cvijeta-Zuzorić-03.jpg

ULUS-Cvijeta Zuzorić
Akumulirano nezadovoljstvo je nateralo članove udruženja da na sednici krajem prošle godine demokratski smeni prethodno rukovodstvo i izglasa novu mlađu generaciju aktivnih umetnika i umetnica na vodeće pozicije.
ULUS tako poslednjih godinu dana pokušava da se reformiše pomoću nove uprave koja
udruženje postavlja na demokratske principe, okončavajući nemar i korupciju prethodne uprave.
ULUS je i pre organizovanja protesta, a nakon promene uprave, počeo da trpi pritiske gradske uprave koja je tek sada počela sa dostavljanjem računa za višegodišnja dugovanja za prostor, struju, gas i druge režije u višemilionskom dinarskom iznosu a koja su nastala nemarom
prethodnih uprava koje su ista dugovanja prikrivala a svom članstvu prikazivala pozitivno poslovanje. Tako udruženje trenutno funkcioniše bez grejanja, pod pretnjom izvršitelja,
u istorijskoj građevini koja prokišnjava i ima ozbiljne probleme s vlagom.
 
Grad je u isto vreme sporim koracima krenuo u renoviranje dela Kalemegdana oko „Paviljona“
prvo dodavši drvorede palmi, a zatim i između njih panoe s ilustracijama krupnijih graditeljskih poduhvata u Beogradu poslednjih godina. Namere gradske uprave za Kalemegdan je javnost
mogla da čuje još pre nekoliko godina kada je nekadašnja gradska sekretarka za kulturu, a
trenutna direktorka muzeja Nikole Tesle, izložila ideju da se naplaćuje ulaz u gornji grad.
Lako je zamisliti kako savetnici gradskih čelnika predstavljaju projekte koji će „otključati potencijal“ Kalemegdana kao ogromnog prostora u samom centru grada, koji može privući velike investicije.
41933120_CEejxZ5i8pP-U0uYMXsri83dl99qIFy-yN-Bv_TdNrg.jpg

Imajući sve ovo u vidu, postaje jasno da se reformisani ULUS zamerio interesima centara moći. Drznuo se da zaustavi partijske i privatne interese, krenuo da organizuje umetnike zarad poboljšanja njihovog mizernog položaja i našao se na putu razarajućem investitorskom urbanizmu.
 

Back
Top