Kome trebaju moje pesme..da li mojoj ženi sa rukama do laktova u sudoperi i sa oteklom glavom od smišljanja šta će večeras za večeru..kraj praznog frižidera i istrošenih čekova bez pokrića..Da li mojoj deci sa zvučnicima u ušima iz kojih grmi neka ne daj Bože muzika....dok sve više ljudi skuplja otpatke hrane po kontejnerima da tobož uhrane neko prase za Božić.a žive u malim stanovima kao podstanari...Ko ima vremena da sanja dok računi za struju i komunalije prestižu jedni druge...a čovek mora da ide na posao za koji ne prima platu..Znam ne živi se samo od onoga što se pojede..nešto je hrana i za dušu....Može li poezija spasiti čovekovu dušu kad krče creva...Kako preživeti od lepih obećanja....Kako prodati knjigu poezije za tri evra.Kome je do poezije kad ljudi nemaju para da kupe kilo leba??????????????