koliko vas suprug ima razumevanja za vas?

Ma ne ide, sedi za kompjuterom i tu igra karte.
Problem je što mene polako hvata senilnost, ne vidim dobro, strašno se zamaram pa zavisim od njega kad treba ići nešto veće da se kupi. Sva briga oko kuće je oduvek bila moja, a ja više nisam u stanju... Navikao je da sam samostalna, ali ja to više nisam.
Pre 5 godina, pred samu operaciju na otvorenom srcu, kad sam se svakog dana borila za goli život, kad sam kao hitan pacijent dobila termin preko reda, njegovima je pala na pamet ideja da nas dvoje odemo na letovanje u Dubai ili na neka tropska ostrva. Hajde što baba i deda nisu shvatali u kakvom sam stanju, ali on je znao - i zdušno se prihvatio priče o putovanju. Ja sam samo zapanjeno gledala u sve troje i razmišljala da li su svi ludi ili baš toliko cinični?
Tek kada sam ja osula paljbu po svima (a osobito po njemu), onda je sav prebledeo i kaže: Pa ja nisam znao da ti je toliko loše! Mislio sam da ti je samo ponekad malo zlo...
Toliko o razumevanju.

Ja bi to ... sutnula iz zivota samo tako. Ako je lood toliko da ne vidi kad nisi zdrava, operacija na srcu, idi bre, ja ne znam sta dalje da kazem. Meni moj skuva supu kad promuknem, ja trcim u apoteku kad vidim da mu nije dobro. Ova me prica bas slosila, zivota mi, aj sve, al da neko ne obraca paznju na tvoje zdravlje...
 
svo svoje vreme "devojastva" mislila sam da mnoge stvari muskarcu treba tolerisati...spustala se nisko da mi je danas kad se setim toga muka...pisala i ovde zalila se...cekala i zivela od mrvica...godinama kasnije dopustila sam nekom da me "voli" kazem dopustila spustila kriterijume i shvatila sta je ako ne prava sreca onda jedna divna harmonija...sad ni za zivu glavu posle paznje i ljubavi koju imam ne bi dopustila da me muskarac ponizi, da mu nesto vise tolerisem a da mi se vrati kroz patnju...Zao mi je zena koje su u zabludi da ce biti bolje da ce rodjenje deteta nesto promeniti i da ce doci srecnije vreme...sa tim covekom s kojim su...nema nista od toga...ako je neko pogresan pogresan je..zao mi je i onih koje nisu dovoljno snazne da izadju iz vrzinog kola...Najvaznije je da zena ima svoj "dinar" kako bi rekla...ako mora da zavisi od njega situacija je mnogo gora...ima more takvih primera..sve sto sam starija treba mi vise paznje i razumevanja i kad to ne bi imala zivela bi pre sama nego sa nekim ko ce da me konstantno muci i omalovazava...
 
Djavola nevesta,za mene je kompromis ako treba da se setam sa drugaricom a njemu su se iznenada najavili roditelji ili je zaboravio da mi kaze da dolaze na kafu.Meni je to kompromis ako ostajem kuci i ne odlazim u setnju sa drugaricom.A naravno da treba da ostanem kod kuce a drugaricu da pomerim za kasnije.To za mene nije ponizavanje,vec kompromis.Ja to radim zbog njega jel tako,bas se briga da sedim sa njegovim roditeljima.Znaci kompromis je kada radis nesto protiv svoje volje i sto tebi trenutno ne odgovara zbog ovog drugog.A dogovor je za mene kada oboje zelimo da idemo na more samo je pitanje odabira destinacije,cilj je isti.U prvom slucaju cilj se razlikuje,ja zelim setnju a on da docekam njegove roditelje zajedno sa njim.
Prema tvome proizilazi da ti i tvoj suprug imate uvek iste zelje.Nemoguce!Ili ne ferma niko nikog da se ne bi ponizavali jedno prema drugom ili sam te ja pogresno razumela.
Izvini ako gresim,pojasnila sam sta je za mene kompromis!
 
da li ste te srece da imate supruga koij vasu recenicu zavrsava pre od vas,tj. toliko vas dobro poznaje i razume; ima razumevanja za vase potrebe, hobije, postuje vase slobodno vreme ili pak imate nekog ko od vas ocekuje sve a jako malo daje...kako izaci na kraj sa takvima....

Imam divnog supruga...nije baš da završava moje rečenice i s njim ne mogu komentarisati baš sve što bih htjela...al tražiti i to bi bilo previše od mene, jer je pravo:heart:

činjenica je da sam se za mnoge odlike njegovog odnosa prema meni sama izborila...tj. regaovala sam uvijek kad mi je nešto bilo važno...pa, šta da se radi...nismo se dugo znali prije braka, pa smo se usput bolje upoznali:per:
 
...imam dobrog muza,kao i on mene...i zavrsavamo recenice na pola jedno drugom,dobro se poznajemo tako da ne mora nista ni da kaze a ja po iztrazu lica znam kakve je volje isto vazi i za njega...nema lazi i prenemaganja...pricamo i o temama koje nisu striktno muske odnosno zenske,naravno ne slozimo se uvek a i ne treba,tu je za sve zivotne situacije a i ja za njega...tugujemo i smejemo se zajedno,oboje imamo mane odavno prihvacene od onog drugog i tako ima jos ali bi to mozfda bilo preterano...e da jedino ne voli da putujem negde bez njega makar to bilo i sa detetom...to bi mozda bila jedna od mana...da ne zaboravim,do svega ovoga dodjosmo za 25.gd braka...ali sve sto vredi nije lako:heart:
 

Back
Top