Ma ne ide, sedi za kompjuterom i tu igra karte.
Problem je što mene polako hvata senilnost, ne vidim dobro, strašno se zamaram pa zavisim od njega kad treba ići nešto veće da se kupi. Sva briga oko kuće je oduvek bila moja, a ja više nisam u stanju... Navikao je da sam samostalna, ali ja to više nisam.
Pre 5 godina, pred samu operaciju na otvorenom srcu, kad sam se svakog dana borila za goli život, kad sam kao hitan pacijent dobila termin preko reda, njegovima je pala na pamet ideja da nas dvoje odemo na letovanje u Dubai ili na neka tropska ostrva. Hajde što baba i deda nisu shvatali u kakvom sam stanju, ali on je znao - i zdušno se prihvatio priče o putovanju. Ja sam samo zapanjeno gledala u sve troje i razmišljala da li su svi ludi ili baš toliko cinični?
Tek kada sam ja osula paljbu po svima (a osobito po njemu), onda je sav prebledeo i kaže: Pa ja nisam znao da ti je toliko loše! Mislio sam da ti je samo ponekad malo zlo...
Toliko o razumevanju.