Koliko vam je bitno da ste vi u pravu

ne moze pametniji popustiti ako je u pravu pa odustane pred nedokazanom osobom..zavisi koliko mi je stalo da se razjasne stvari i da se ne ponavlja isto..provali se kad je konstruktivna rasprava a kad nadjebavanje radi pametovanja..u svakom slucaju sve cesce ne bih voleo da sam u pravu
 
Savet: kada ulazis u raspravu, budi sigurna da imas dovoljno argumenata kojima ces braniti ono sto branis. Nemoj da ulazis u raspravu ako vec znas da ces na kraju da budes 'porazena', to zna da poremeti osecanja u tebi.
Uvek treba razgovarati, ali kada se vodi debata, onda je to druga prica. Svakako se osoba oseca ponosnom kada ona izadje kao pobednik i to je sasvim prirodno, stavise, daje ti podstrek, zelju i motiv da jos vise stices informacije o tome. Kada je osoba sa kojom 'raspravljas' u pravu po tvojoj presudi, ne zuri, vec iskazi sve sto imas, a onda daj zakljucak. Nekada i pored sveg sto znas, mozda druga osoba vise zna, pa to ne treba da te obeshrabri.
Jos jedan savet: ako si u raspravi sa nekim 'fanatikom' koji bez obzira na sve sto mu kazes jednostavno ne zeli da prihvati cinjenicno stanje, onda bi bilo najbolje da prekines jer to nicemu ne vodi, nema smisla. ;)
 
Koliko vam je bitno na kraju neke rasprave da izadjete kao pobednik?Odnosno da dokazete da ste u pravu?Da li ubedjujete nekoga do besvesti?Da li se povucete po principu,pametniji popushta?Ili neshto trece?

Bitno mi je da kažem, svoj stav. Svoje mišljenje. Bitno mi je da na miran, staložen način izložim šta želim, uz puno poštovanje integriteta druge osobe. Da na jasan način obrazložim šta želim, a da nikoga ne uvredim, povredim. Jer sve se u životu može reći, ali na jedan lep način. Vodjenje diskusija nije tipa, pobednik, gubitnik. Svi smo pobednici, ako otvoreno kazemo sta nam smeta, sta zelimo, o cemu sanjamo. A, svi smo gubitnici, ako takve komunikacije nema, ako se koriste ruzne reci, lose. Pogane. Ako, uspem da kazem sta zelim, mislim i osecam, tada smatram da sam uspela. Ne dokazujem da li sam u pravu ili krivu. Jer svaciji ugao gledanja an stvari je razlicit. Sto je za mene u krivu, za nekoga je u pravu, i obrnuto. A ako neko nesto nece da shvati, da razume, ili da makar pokusa u tom poduhvatu da se stavi u tvoju kozu, nedokazanima ne mozete objasniti ni pored najbolje volje. Trudim se maksimalno, iz petnih zila. Imam strpljenja i zivce kao konopce. Mogu da sitrpim svasta i puno. I trudim se, sve dokle mi je stalo. Dok u meni ima nade. Volje. Zelje. Zaista . Kada vidim da se na sve moje pokusaje pljuje, da nema ama ni grama popustanja u stilu, hej pa cekaj da razmislim makar, o cemu ona to, onda se povlacim. Nisam tip coveka sto insistira posto- posto. Dacu sve, i ucinicu sve, samo pomakni i ti malo vijuge, prstic, pokazi taj prokleti milimetar da ima nekog napretka sto se kaze, i ja mogu opet da izgaram...a kada naprosto vidim posve realno da neko ne zeli, da je vaznije ko je u pravu, od toga sta silazi sa usana, onda se povlacim. Ja znam, kada trebam otici. Kada sam dobrim...Suvišna. Bila i ostala... Pobede su nekada u porazu. A, kada bi stalno popuštali, ludaci bi vladali svetom. Bitno je znati kada je mudro "ratovati" a kada naprosto dostojanstveno podneti poraz. ♥
 
Volim kada sam u pravu (hrani to malo poljuljani ego nazalost), ali ne zelim da po svaku cenu budem u pravu.
Drzim se svog, i korigujem nekada misljenje u nadi da nadjem zajednicki jezik sa nekim, tako da se trudim da budem tolerantan, posebno ako mi je do te osobe stalo.

Cesto se povucem i precutim ako vidim da sa nekim ne mogu da raspravljam jer je ta osoba netoleranta ili verbalno agresivna, nekada se i slozim nerado, samo da bih izbegao dalje stresiranje.
Opet najdraze mi je ono "slazemo se da se ne slazemo", mada ne mogu svi ljudi da funkcionisu po tom principu.
 
rasprave mi loshe idu i kad krenem, kad pokusam da se upustim ovaj drugi ce me nadj.ebati. cak iako sam pre toga mozda smislila argumente jer moji argumenti uvek valjaju osim u slucajevima kad nema pobednika :evil: znaci nesto sto je npr stvar ukusa. ali u praksi oni su uvek bolji i najbolje je da ni ne ulazim u to. tu se ne racunaju eventualne mozda rasprave konstruktivne koje su retke a uglavnom mi i ne trebaju. zapravo da li samto ikada dozivela. to mozda postoji u onim belim firmama koje opet imaju svoje odvratnosti.
mada razumem da su te rasprave i potrebne cim toliko to ljudi rade i pate i brinu se zbog toga. ok nekad uletim ali to je uglavnom nesto drugo pa se transformise u potrebu za raspravljanjem i pobedom?
sta drugo :I potreba da pobedim

ok mozda na forumu ali mogu da iznesem mishljenje ili da oborim ako se ulazi dublje tu skripim jer ne stizem do verbalnog nivoa dobro cini mi se, ako mi se i cini da ovaj drugi brlja ne umem bas da registrujem sta i kako ?
ne znam ovo nije tachno ali je napisano

ovo je zanimljivo. jedan ocigledno ima stav koji je ocigledno besmislen ali ga on drzi. i sad toliko je besmislen da ne mozes da verujes da je to sve stvarno. ali nekako dodjes dotle da krenes da se raspravljash ali ne umes da ga oboris i on pobedi i ubedi te? ok

dobro sve to sto rade i oni radim isto
 
Poslednja izmena:
to bi trebalo ono kad te npr na nekom shalteru zeznu a kod nas ta pravila nisu do tancina obradjena pa niti ti imas dokaze da su te zeznuli a oni isto nemaju dokaze da su te zeznuli. to je ono sto ljudi obicno kazu "srbija". to mogju d akazem i primerom jer placam neke racune, ali ok

to u jednom broju slucajeva nema veze, tj imash neku marginu trpljenja, kao OK, ajd, doplaticu josh tih 200 dinara. ali postoje situacije da su tih 200 din bitni/kljuchni i to je opet ono srbija-eu ali manje je kompjuterski. na kraju ne platis tih 200 din koje nije ni trebalo al si ko pos.ran a oni se druze : (
npr tu deluje bitno, mada mozda tu nekad i agresivan nastup i dreka pomazhu, ali nekad nisu dobri. a opet onda mogu isto nekog da zeznem za 200 din
malo idealizacije :zaljubljena:
to nije rasprava ali u necemu i lichi
 
ne moze pametniji popustiti ako je u pravu pa odustane pred nedokazanom osobom..zavisi koliko mi je stalo da se razjasne stvari i da se ne ponavlja isto..provali se kad je konstruktivna rasprava a kad nadjebavanje radi pametovanja..u svakom slucaju sve cesce ne bih voleo da sam u pravu[/QUOT
Upravu si,potpuno,a pogotovu ne moze se popustiti kad su tu gole cinjenice.Ekstremno!A najvise me uznervira rec "ali"...-nema ali!
 
Koliko vam je bitno na kraju neke rasprave da izadjete kao pobednik?Odnosno da dokazete da ste u pravu?Da li ubedjujete nekoga do besvesti?Da li se povucete po principu,pametniji popushta?Ili neshto trece?
ja vidim stanje i dobro razmislim pre nego sto se upustim u neku raspravu,nekad se povucem kada nemam argument da izadjem kao pobednik,ali ako taj drugi govori nessto zasta sam siguran da 100%nije u pravu,ne da cu da ga ubedjujem,nego cu da ga smorim do besvesti sve dok ne kaze:''U pravu si''
 
Koliko vam je bitno na kraju neke rasprave da izadjete kao pobednik?Odnosno da dokazete da ste u pravu?Da li ubedjujete nekoga do besvesti?Da li se povucete po principu,pametniji popushta?Ili neshto trece?

nije mi bitno da ubedim nekoga da sam ja u pravu. dovoljno mi je da ja to znam i da osoba sa kojom se raspravljam ne može da porekne moje argumenta, iako ipak nastavlja da se drži svojih stavova.

ako se baš zainatim desi se da ubeđujem nekog dok mu ne dokažem da greši, ako vidim da je osoba razumna i otvorenog mišljenja, a ako vidim da je zatucana budala koja tera po svome pa makar šta odustanem jer nije vredan rasprave.
 
Koliko vam je bitno na kraju neke rasprave da izadjete kao pobednik?Odnosno da dokazete da ste u pravu?Da li ubedjujete nekoga do besvesti?Da li se povucete po principu,pametniji popushta?Ili neshto trece?

zavisi koliko je za mene bitno oko cega se raspravljamo.

npr. na 4umu se sve cesce povlacim, za razliku od pre, jer mi smeta pomisao da gubim vreme ni za sta.
 

Back
Top