Koliko se čeka na posao u Srbiji?

Zaboravljaš da onaj ko čeka/traži posao najčešće nema nikakvog prihoda, te tako ne može ni da plati obuku za sticanje IT veština.
O tome da ima besplatnih obuka, kurseva i sl. nema govora na nivou Srbije. Dostupno je samo onima koji žive u većim gradovima, ali globalno nije rešeno. Ako ćemo iskreno, ni InterNet nije dostupan velikom delu stanovništva (nekima jer žive u bestragiji, a nekima jer nemaju para da plate Net paket).
Bilo bi logično da, neko ko ima IT veštine i zna da radi, može svoj posao obavljati odasvud (lokacija nebitna), međutim, u praksi to ne funkcionište tako. Većina mora biti vezana za neki centar, a samo mali broj je uspeo da mu sistem funkcioniše onako kako bi trebao (radio posao bilo gde, bitna je umrežanost i veština, a ne lokacija).
I da dodam, samostalno IT stručnjak mora da se nekako registruje, te da plaća goooomiluuu bespotrebnih troškova, tako da i to nije rešeno. Druga varijanta je da "radi na crno", ali tu, pored svih rizika od države, ima i rizik naplate svojih potraživanja.
 
ja znam neke po ceo zivot na birou nikad im nisu ponudli posao

Problem je i to što čovek, kad ne radi, često i veoma brzo padne u depresiju, pa više i ne traži posao, ne zato što je nesposoban, nego postane nesiguran. Neko pošalje 1000 puta CV i obavi preko 100 razgovora za posao, pa ako ga i ne dobije, ne odustaje i ne demotiviše se, a neki posle prvog neuspeha odustaju jer izgube samopouzdanje. To bi trebali da reše ovi sa Biroa, da pruže mentalnu podršku nezaposlenima, a ne da prave frku nezaposlenom ako na tačno određeni dan ne dođu do njih, da im upišu svojeručno da su se "javili na Biro", jer ako to ne učine, gube pravi na mizeriju od nadoknade za nezaposlenost (oni koji je primaju), kao i gomilu drugih pretnji i zastrašivanja.
 
Problem je i to što čovek, kad ne radi, često i veoma brzo padne u depresiju, pa više i ne traži posao, ne zato što je nesposoban, nego postane nesiguran. Neko pošalje 1000 puta CV i obavi preko 100 razgovora za posao, pa ako ga i ne dobije, ne odustaje i ne demotiviše se, a neki posle prvog neuspeha odustaju jer izgube samopouzdanje. To bi trebali da reše ovi sa Biroa, da pruže mentalnu podršku nezaposlenima, a ne da prave frku nezaposlenom ako na tačno određeni dan ne dođu do njih, da im upišu svojeručno da su se "javili na Biro", jer ako to ne učine, gube pravi na mizeriju od nadoknade za nezaposlenost (oni koji je primaju), kao i gomilu drugih pretnji i zastrašivanja.

Dva poslednja radna mesta na koje sam poslala CV, strane kompanije, u oba slucaja obzirom na moje kvalifikacije, i iskusto potpuno odgovaraju mom CV. U oba skucaja dva dana nakon zavrsetka konkursa vec je primljena osoba. Jednostavno oglase daju da zadovolje formu kod stranca, a vec su ugurali nekog svog u ekipu. I?
 
Dva poslednja radna mesta na koje sam poslala CV, strane kompanije, u oba slucaja obzirom na moje kvalifikacije, i iskusto potpuno odgovaraju mom CV. U oba skucaja dva dana nakon zavrsetka konkursa vec je primljena osoba. Jednostavno oglase daju da zadovolje formu kod stranca, a vec su ugurali nekog svog u ekipu. I?

I sada pamtim period kad sam bila bez posla, jer sam slala CV-e na sve oglase, a retko ko mi je odgovarao. Kad sam već odustala od svega i pala u potpunu depresiju, otišla sam na neki razgovor za posao i dobila ga. I dan danas sam zahvalna tom poslodavcu koji me je tada zaposlio i dao mi šansu, jer sam bila u takvom depresivnom stanju da ni samu sebe ne bih primila :D
 
Meni uopšte nisu jasni naši poslodavci. Dva moja drugara, kada su završila fakultet (ekonomski u Bg, obojica prosek preko 9, završili u roku, smerovi revizija i bankarstvo) poslali su e-mail svim revizorskim kućama , lepo se predstavili ko su, šta su, poslali CV, rekli da su zainteresovani za praksu, posao, bilo šta... Niko, baš niko, im nije odgovorio na mail. Niko ni da im se zahvali što se interesuju, ili barem da ih otkače, samo nešto da im odgovore... Mislim da je to sramota.
 
Problem je i to što čovek, kad ne radi, često i veoma brzo padne u depresiju, pa više i ne traži posao, ne zato što je nesposoban, nego postane nesiguran. Neko pošalje 1000 puta CV i obavi preko 100 razgovora za posao, pa ako ga i ne dobije, ne odustaje i ne demotiviše se, a neki posle prvog neuspeha odustaju jer izgube samopouzdanje. To bi trebali da reše ovi sa Biroa, da pruže mentalnu podršku nezaposlenima, a ne da prave frku nezaposlenom ako na tačno određeni dan ne dođu do njih, da im upišu svojeručno da su se "javili na Biro", jer ako to ne učine, gube pravi na mizeriju od nadoknade za nezaposlenost (oni koji je primaju), kao i gomilu drugih pretnji i zastrašivanja.
to sa cvijem i trazenjem posla,ambicijama je smejurija,sta u cvu moze neko da napise ko zavrsi fax za 25-30god,nista,10 god idu na fon jedna je domacica druga radi u turistickoj agenciji,to je mogla i sa srednjom turisticko ugostiteljskom,ako kojim slucajem odu na razgovor sve se svodi na licni utisak i koliko si namazan da pokazes fejk samopouzdanje i da ti nije frka za posao,a svakom je,ako ima iole srece da preko veze negde upadne nije potrebna trunka znanja,u svakom slucaju demoralise drustvo na svakom koraku i spasen je samo onaj koji ogugla i ne ide glavom kroz zid,teze padne sto matorci koji nisu prosetali gradom 20 god seru kako ima posla za onog koji oce da radi
 
greska je ta sto nema veze i vezice i ne da bulju za poso

Veze i vezice pomažu to je tačno,ovo drugo nema potrebe.Mišljenja sam da bi umesto čekanja na poso trebalo da stiče još neku drugu veštinu pogotovu ono što se na tržištu traži.Nekada sam bio na kurs varenja svi su bili u nekoj branši ali nas je iznenadio jedan kada je rekao da je lekar.Objasnio je da ima kuću pa bi voleo da nešto radi oko kuće i sam napravi.Jednom je jedan došao da uči elektrotehniku a što je interesantno bio je pop a takav ima dobru platu.
 
ne fine su te ambicije usavrsavanja i individualnog napretka ,koje vuku ka samostalnosti a ne ka trazenju posla uz vece mogucnosti,to je upravo kontra od trazenja posla jer su ljudi shvatili da od toga nema nista,pa kao ajmo na selo nesto da radimo probamo sami da stvorimo,u gradu se sve svodi na trgovinu i ugostiteljstvo,sve ostalo je prslo i nesigurno
 
ne fine su te ambicije usavrsavanja i individualnog napretka ,koje vuku ka samostalnosti a ne ka trazenju posla uz vece mogucnosti,to je upravo kontra od trazenja posla jer su ljudi shvatili da od toga nema nista,pa kao ajmo na selo nesto da radimo probamo sami da stvorimo,u gradu se sve svodi na trgovinu i ugostiteljstvo,sve ostalo je prslo i nesigurno

To je već neki mali korak u pozitivnom smeru.Ostali će poći istim putem sve zavisi kakva će kriza da bude.Reko bi iz iskustva čim je kriza veća tim narod više razmišlja kako da izađe iz krize neko ide u kriminal neko u pozitivnom smeru.Uglavnom se pokreće i ne čeka da mu padne odozgo.
 
sticanje IT vestina nije besplatno. bilo je za vreme Tita, ali oni koji su se skolovali besplatno, sad traze pare od studenata, umesto da traze od osnivaca univerziteta, drzave.
mene nisu ni hteli da prijave na biro rada dok se ne ispisem sa fakulteta, sto bi me kostalo u to vreme 150 evra ili maraka, zaboravih.
mnogi fakulteti su profitabilni ali ako nisi iz BGD, treba sve da platis, pored skolarine, a bez posla to nije moguce.

tacno je da sve ide preko veze, to je sustina, da deca naslede status roditelja u drustvu, bez obzira na obrazovanje, i sa diplomom faksa ostaces nezaposlen i naslediti nizi status svojih roditelja ako oni nemaju debele veze. to je ostatak feudalizma u kapitalizmu. mi smo obavili tranziciju od 1992 i sad vidimo posledice. vratili smo se iz socijalizma u srednji vek. to sto postoji 2% veoma trazenih zanimanja i dobro placenih, je zamajavanje naroda, ne moze ceo narod da se bavi IT strukom i da udje u tih 2%. drustvo je naopako organizovano, a da bi se to promenilo ljudi moraju da izadju na ulice, sto nece. i tako kukaju i prodje zivot i to je to. kukali su 1992 kukali su 1999 kukali su 2008 i kukaju i danas. primitivni ljudi se bore, civilizovani kukaju. ponekad je bolje biti manje civilizovan i krenuti u borbu.
 
sticanje IT vestina nije besplatno. bilo je za vreme Tita, ali oni koji su se skolovali besplatno, sad traze pare od studenata, umesto da traze od osnivaca univerziteta, drzave.
mene nisu ni hteli da prijave na biro rada dok se ne ispisem sa fakulteta, sto bi me kostalo u to vreme 150 evra ili maraka, zaboravih.
mnogi fakulteti su profitabilni ali ako nisi iz BGD, treba sve da platis, pored skolarine, a bez posla to nije moguce.

tacno je da sve ide preko veze, to je sustina, da deca naslede status roditelja u drustvu, bez obzira na obrazovanje, i sa diplomom faksa ostaces nezaposlen i naslediti nizi status svojih roditelja ako oni nemaju debele veze. to je ostatak feudalizma u kapitalizmu. mi smo obavili tranziciju od 1992 i sad vidimo posledice. vratili smo se iz socijalizma u srednji vek. to sto postoji 2% veoma trazenih zanimanja i dobro placenih, je zamajavanje naroda, ne moze ceo narod da se bavi IT strukom i da udje u tih 2%. drustvo je naopako organizovano, a da bi se to promenilo ljudi moraju da izadju na ulice, sto nece. i tako kukaju i prodje zivot i to je to. kukali su 1992 kukali su 1999 kukali su 2008 i kukaju i danas. primitivni ljudi se bore, civilizovani kukaju. ponekad je bolje biti manje civilizovan i krenuti u borbu.

Slažem se do nekle.Tačno je da nije izvodljivo biti ne samo u IT tehnologiji već i ostala zanimanja.Jedno ćete se složiti da danas bez poznavanja kompjutera nema radnog mesta .Što Je bolje ili veće znanje u IT lakše je.Tačno je i to da mnogi kukaju ali da od kuknjave nema vajde,Dajte neki predlog ili ideju a ne jednostavno smeta ovo i ono.
 

Back
Top