Koliko možemo vjerovati intuiciji?

  • Začetnik teme Začetnik teme Riada
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Riada

Buduća legenda
Poruka
44.319
Postoji nešto što ne možemo objasniti ni naukom, ni logikom. Postoji taj neki osjećaj, taj glas što šapuće iznutra, iz dna duše, kad se sve utiša - intuicija, ona tanka nit koja nas vodi čak i kad sve drugo kaže suprotno.

Intuicija nije samo instinkt, nije samo nasumični osjećaj, već mudrost koja se oblikuje kroz iskustva, emocije i duboko unutarnje znanje. Nekad nas vodi prema nečemu što je na prvi pogled nelogično, ali kad slijedimo tu nit, ponekad otkrijemo da smo na pravom putu. U tom trenutku dolazimo do razumijevanja da postoji više slojeva stvarnosti, više od onoga što možemo dokučiti razmišljanjem ili analizom.

Postavlja se pitanje: Koliko u životu možemo ili trebamo vjerovati intuiciji, a koliko se oslanjati na razum i logiku? Da li nas ta “tanka nit” može odvesti na pogrešan put, ili nas upravo ona spašava od odluka koje razum ne bi prepoznao kao prave?
 
Cesto daju kao primer iskusnog dijagnosticara sa 20-30 godina iskustva kako moze cesto da pogodi odmah od cega pacijent boluje, gotovo cim udje u ordinaciju a da ga i ne pregleda.

Ili kada "intuitivno" procenimo da je neko los ili dobar covek iako ga ne poznajemo. To je opet nesvesni "kognitivni" proces koji opet obradjuje obrasce na osnovu prethodnog iskustva bez ulazenja u detaljnu analizu i dajemo im epitet intuicije. Cista definicija heuristike. Nikakva magija, jednostavno kognitivni algoritam.
 
Koliko u životu možemo ili trebamo vjerovati intuiciji, a koliko se oslanjati na razum i logiku?
Rekao bih da je zapravo jednostavno - oba trebaju da se poklope da bi neka stvar imala smisla.
Intuicija mora da se razvija, a sa nekom logikom se rađamo, mada sama po sebi logika nije ista kod ljudi tj. postoje različite logike.
Da li nas ta “tanka nit” može odvesti na pogrešan put, ili nas upravo ona spašava od odluka koje razum ne bi prepoznao kao prave?
Ako neko veruje intuiciji i ide na neki rizik češće se naleteti na problem no što neće, ako je u riziku i oslanja se na intuiciju šanse da prođe su skoro 50-50
 
Postoji nešto što ne možemo objasniti ni naukom, ni logikom. Postoji taj neki osjećaj, taj glas što šapuće iznutra, iz dna duše, kad se sve utiša - intuicija, ona tanka nit koja nas vodi čak i kad sve drugo kaže suprotno.

Intuicija nije samo instinkt, nije samo nasumični osjećaj, već mudrost koja se oblikuje kroz iskustva, emocije i duboko unutarnje znanje. Nekad nas vodi prema nečemu što je na prvi pogled nelogično, ali kad slijedimo tu nit, ponekad otkrijemo da smo na pravom putu. U tom trenutku dolazimo do razumijevanja da postoji više slojeva stvarnosti, više od onoga što možemo dokučiti razmišljanjem ili analizom.

Postavlja se pitanje: Koliko u životu možemo ili trebamo vjerovati intuiciji, a koliko se oslanjati na razum i logiku? Da li nas ta “tanka nit” može odvesti na pogrešan put, ili nas upravo ona spašava od odluka koje razum ne bi prepoznao kao prave?
Taj "osećaj" je ništa drugo nego "zbirni odgovor na doživljeno a za datu ili sličnu okolnost"
Ne mešati sa "strahom" koji ti kaže - "nemoj ovuda ima čudnog sveta"
Neki put se setimo zašto smo postupili mada tu je uvek ono čuveno paušalno osporavanje "nije svako isti, nije uvek isto"
Kako godine proilaze a telo postaje sve manje otporno "intuicija" radi sve brže i brže
 

Back
Top