Koliko je covek slobodan?

Seprtlja

Aktivan član
Poruka
1.849
Ova tema nije pisana da bi ''udarala'' na religije,nauku,zakone. . vec da bi skrenula paznju na ono sto neki ''veliki'' ljudi godinama pricaju. Hiljadu puta sam se pitao da li sam zaista slobodan samo izvan civilizacije koja me ogranicava raznim zakonima drzeci moju svest u jednoj torbi. Koliki je potencijal covekov ako mu neko zabrani ovo, ili usmeri na ono .. covek tako gubi individu-u ulazi i postaje pokretna masa za upravljanje njegove svesti. Ovo sto pisem nije nikakav citat vec moje razvijeno misljenje o svemu sto nas okruzuje. Ostalo pametovanje ostavljam na vama. . Izvolite. zZ
 
Da li si onaj koji bira? Koji ne oseca barijeru? Ne rusi tudje granice? Ima sva prava? Gospodari sobom? Upravlja zeljama? Ponistava zlo svojim dobrom? Kontrolise zivot? Negira besmisao?

Ukoliko su odgovori potvrdni - jesi slobodan.
 
Zabluda..čovek jeste slobodan dokle god ima mogućnost izbora..onog trenutka kad izabere
više nije slobodan jer je izabrao put, trasu kojom kreće..dakle, trenutkom izbora čovek sam sebe porobljava...

Da pojasnim..
Idem ulicom i nailazim na raskrsnicu..

-Dal da skrenem levo ili desno?..to je momenat slobode, slobodne odluke, trenutak izbora...

Kad skrenem, odluka je pala a odlukom sam ograničila svoju slobodu...
..sva sreća, pa sledi novi trenutak izbora...i tako stalno...

Dakle, sloboda postoji...:D
 
Zabluda..čovek jeste slobodan dokle god ima mogućnost izbora..onog trenutka kad izabere
više nije slobodan jer je izabrao put, trasu kojom kreće..dakle, trenutkom izbora čovek sam sebe porobljava...

Izbor je mac sa dve ostrice...prva koja ucenjuje zivotom, druga koja ucenjuje smrcu (ne bukvalno)...zivot - smrt ideje, cilja...svaka od ostrica daje sansu koja manje ili vise boli, koja se manje ili vise uklapa u ideal (ili podnosljivost). Kad postoje izbori hvatamo se onog koji izgleda podatnije, uklopivo sa teznjama, siri nam krila (daje utisak slobode...a time i utisak sopstvene kontrole nad stvarima, pojavama, ljudima). Nekada se izbor preobraca u ropstvo...ne zato sto je konkretnim izborom izabran put sa koga se ne skrece (jer sa svkaog moze da se skrene, osim kada si u tesnacu), vec zato sto je ljudsko bice sklono tome da u svoj izbor posumnja, shvati da je izbor izneverio ocekivanja, da je dobijena sloboda iz nekog razloga postala zatvor. Moze, i ne mora da bude. Ali biva (sto je skoro uvek) jer situacija nije nepromenljiva, jer trazi naknadne izbore kojima se opet povinujemo sa manje ili vise otpora ili elana.


Da pojasnim..
Idem ulicom i nailazim na raskrsnicu..

-Dal da skrenem levo ili desno?..to je momenat slobode, slobodne odluke, trenutak izbora...

Kad skrenem, odluka je pala a odlukom sam ograničila svoju slobodu...
..sva sreća, pa sledi novi trenutak izbora...i tako stalno...

Dakle, sloboda postoji...:D

Raskrsnica...hocu li u park ili pored reke? Svejedno je, bice mi lepo ili negde malo lepse, ali je ugodno...
Raskrsnica...hocu napred ili nazad? Nije svejedno...nazad je vracanje na staro, napred je neizvesnost...odlucuje strah ili nada...
Raskrsnica...hocu li sada ili nikada? Nesvejednost...izbor koji je uslovljen nuznoscu promene (a to nije izbor ako postoji nuzda)...

Slobodu okivaju lanci zelje koja je nekada slepa i gluva. Kao i lanci tudjih ocekivanja. Citave karike...:)
 
Doticni mi nije poznat...ili se skriva od neslobodnih...



:)....onaj koji kontrolise ciljeve, ostvarenja, krug svog malog, (be)znacajnog zivota...
da, samo nasi mali ciljevi su suvise beznacajni u moru neizvesnosti koje nas okruzuje. recimo, radis u odlicnoj firmi, trudis se, zaradjujes, imas egzistenciju. onda, firma propada..ti na to ne mozes da utices, naravno. dzaba se trudis, sve , ceo zivot, se okrece naopacke..
trazi drugi posao, kazes ti..ok, trazis, nadjes..ali ti nisi SLOBODAN da trazis drugi posao, vec si primoran..
ja se slazem da covek moze i treba da se trudi, i da usmerava svoj zivot. ali zivot, smrt, bolest, nesrece, sticaji okolnosti..ceo djavolji splet koji nas baca ovamo onamo kao brod od papira..
kontrolisan zivot? ha.:)
jedino sto covek moze je da kontrolise sta je on kroz celu tu igru. dobar, ili los. jak, ili slab. odlucan, ili slabic..to su nasi izbori.
a zivot..on ide kud ide, i to je to..
 
Zabluda..čovek jeste slobodan dokle god ima mogućnost izbora..onog trenutka kad izabere
više nije slobodan jer je izabrao put, trasu kojom kreće..dakle, trenutkom izbora čovek sam sebe porobljava...

Da pojasnim..
Idem ulicom i nailazim na raskrsnicu..

-Dal da skrenem levo ili desno?..to je momenat slobode, slobodne odluke, trenutak izbora...

Kad skrenem, odluka je pala a odlukom sam ograničila svoju slobodu...
..sva sreća, pa sledi novi trenutak izbora...i tako stalno...

Dakle, sloboda postoji...:D

Ides ulicom ugledas raskrsnicu, biras levo il desno? Mislis da je to sloboda? Ko je postavio raskrsnicu sa ''izborom'' levo il desno?! To nije sloboda. Neko je nametnuo tvoj izbor vec unapred,ali ti mislis ako mozes izabrati da si slobodna. Primer: Ponude mi dva tanjira u jedan slana hrana s otrovom u drugi slatka hrana s otrovom, obe su hrane otrovne ali se ne oseca zbog supstanca so i secer, i to je tvoj izbor?
 
Ides ulicom ugledas raskrsnicu, biras levo il desno? Mislis da je to sloboda? Ko je postavio raskrsnicu sa ''izborom'' levo il desno?! To nije sloboda. Neko je nametnuo tvoj izbor vec unapred,ali ti mislis ako mozes izabrati da si slobodna. Primer: Ponude mi dva tanjira u jedan slana hrana s otrovom u drugi slatka hrana s otrovom, obe su hrane otrovne ali se ne oseca zbog supstanca so i secer, i to je tvoj izbor?

Ja sam uzela primer raskrsnice da vam približim misao..isto to ti se može desiti i na polju širokom gde nema semafora itd...
Kažem da je treptaj, sekund, tren u kome ti se pruža mogućnost izbora ustvari ta postojeća sloboda za kojom tragaš..

Hajde da idemo još dublje ka razumevanju...sve što radiš, pomeraš ruku gore-dole, podižeš, spuštaš pogled
je vezano za trenutak izbora tj. za tvoju ličnu slobodu...
Izbor može biti uslovljen spoljašnjim uticajima, slažem se, ali ti si taj koji te uticaje primećuje, prati ili odbacuje..
 
Poslednja izmena:
Ja sam uzela primer raskrsnice da vam približim misao..isto to ti se može desiti i na polju širokom gde nema semafora itd...
Kažem da je treptaj, sekund, tren u kome ti se pruža mogućnost izbora ustvari ta postojeća sloboda za kojom tragaš..

Hajde da idemo još dublje ka razumevanju...sve što radiš, pomeraš ruku gore-dole, podižeš, spuštaš pogled
je vezano za trenutak izbora tj. za tvoju ličnu slobodu...
Izbor može biti uslovljen spoljašnjim uticajima, slažem se, ali ti si taj koji te uticaje primećuje, prati ili odbacuje..

Slazem se sa tobom. Ali ostaje to da zivimo u svetu gde ne postoji sloboda, jer tebi je sloboda ogranicena zakonima itd. Vidis da je u celom svetu rat,ubijanja, za slobodu za mir? a pogine na hiljade ljudi. . neduznih. . strasno .. ovo je pakao.
 
Pre neki dan sam na televiziji cuo i video kako govori Angela Merkel i kaze da svaki covek koji ne zna nemacki jezik nije dobrodosao u Nemackoj! Ljudi moji dal se to stvara nacisticka Nemacka. Pa tako nesto je Hitler radio samo u vecem obimu,terao je ljude da ga vole,sluze. . Ovo ne mirise na dobro. . Nema mesta na planeti gde je samo mir i spokoj prisutna.
 
Slazem se sa tobom. Ali ostaje to da zivimo u svetu gde ne postoji sloboda, jer tebi je sloboda ogranicena zakonima itd. Vidis da je u celom svetu rat,ubijanja, za slobodu za mir? a pogine na hiljade ljudi. . neduznih. . strasno .. ovo je pakao.

Tako je, gledano sa tog aspekta...al razmisli..kakav bi tek svet bio da nema ograničenja tj. te oduzete slobode..kažem oduzete jer je svi mi tako doživljavamo i zato nam fali..
To bi tek bila prava anarhija...;)..koliko god se mi trudili, mislim da u naravi nemamo tu neophodnu autokontrolu za skladan život u zajednici...
 
Poslednja izmena:
Koto...raskrsnicom (zivotom) upravljaju semafori :). To je to...slozile smo se...i nisam srecna sto sam rob. Ili mozda jesam? Da pobegnem ili da ostanem? I napravim pravi? izbor?

moja je prva reakcija reci da ostanem,ali ..i to: ostati po svaku cenu, je ponekad beg..:)
postoje neke scene, reci, ljudi..koji na nas ostave trajan utisak. ja cu se sad prisetiti jedne , meni znacajne.
ne znam koji je to bio film..mozda poslednji kineski car, ne secam se tacno.
monarsi prave sliku od peska..danima, mesecima..i onda na kraju, kad bude gotova..pometu je.
zapadnoj civilizaciji je to gotovo neshvatljivo. ona tezi materijalnom, tezi stvaranju koje traje..
a nista zapravo ne traje. samo se rok razlikuje: nesto traje koliko jedan dah, nesto koliko jedna godina, nesto koliko jedno stoljece. na kraju, sve se pretvori u prah.
i sad, sustinsko pitanje: da li je smisleno stvaranje, ako je krah neminovan? da li je smisleno voleti, ako ljubav nestaje? da li je smisleno ziveti, ako nas ceka smrt?
mozda je to jedina sloboda koja nam je dostupna: u besmislu naci smisao. ili ga prestati traziti, i jednostavno ziveti, dan po dan. udisaj po udisaj.:)
 
moja je prva reakcija reci da ostanem,ali ..i to: ostati po svaku cenu, je ponekad beg..:)
postoje neke scene, reci, ljudi..koji na nas ostave trajan utisak. ja cu se sad prisetiti jedne , meni znacajne.
ne znam koji je to bio film..mozda poslednji kineski car, ne secam se tacno.
monarsi prave sliku od peska..danima, mesecima..i onda na kraju, kad bude gotova..pometu je.
zapadnoj civilizaciji je to gotovo neshvatljivo. ona tezi materijalnom, tezi stvaranju koje traje..
a nista zapravo ne traje. samo se rok razlikuje: nesto traje koliko jedan dah, nesto koliko jedna godina, nesto koliko jedno stoljece. na kraju, sve se pretvori u prah.
i sad, sustinsko pitanje: da li je smisleno stvaranje, ako je krah neminovan? da li je smisleno voleti, ako ljubav nestaje? da li je smisleno ziveti, ako nas ceka smrt?
mozda je to jedina sloboda koja nam je dostupna: u besmislu naci smisao. ili ga prestati traziti, i jednostavno ziveti, dan po dan. udisaj po udisaj.:)

свако одређује смисао, бесмисао чешће...
слобода је смисао сврхе, сваког даха...
 
moja je prva reakcija reci da ostanem,ali ..i to: ostati po svaku cenu, je ponekad beg..:)
postoje neke scene, reci, ljudi..koji na nas ostave trajan utisak. ja cu se sad prisetiti jedne , meni znacajne.
ne znam koji je to bio film..mozda poslednji kineski car, ne secam se tacno.
monarsi prave sliku od peska..danima, mesecima..i onda na kraju, kad bude gotova..pometu je.
zapadnoj civilizaciji je to gotovo neshvatljivo. ona tezi materijalnom, tezi stvaranju koje traje..
a nista zapravo ne traje. samo se rok razlikuje: nesto traje koliko jedan dah, nesto koliko jedna godina, nesto koliko jedno stoljece. na kraju, sve se pretvori u prah.
i sad, sustinsko pitanje: da li je smisleno stvaranje, ako je krah neminovan? da li je smisleno voleti, ako ljubav nestaje? da li je smisleno ziveti, ako nas ceka smrt?
mozda je to jedina sloboda koja nam je dostupna: u besmislu naci smisao. ili ga prestati traziti, i jednostavno ziveti, dan po dan. udisaj po udisaj.:)

Ostanak u robovskim okovima...ionako zedjas, gladujes, uvijas u mukama koje ipak daju nadu u produzetak kakvog-takvog zivota. Sloboda...sta ako ona krije zamku? Zato nijedan izbor nije lak, pa ni pitanje dosezanja slobode neslobodnog. Zato sumnjam u imanje potpune slobode, u postojanje ljudi koji su je ukrotili...volela bih da upoznam nekog takvog.
Stvaranje je smisleno - daje zadovoljstvo postignutim (makar sami razrusili sliku od peska....znamo da mozemo, umemo); Voleti je smisleno - daje ispunjenje (makar kratkotrajno...znamo da dajemo i primamo); Zivot je smislen - daje iskusenja koja treba savladati (makar poklekli u svojoj slabosti...znamo da smo probali).
I opet se mogu sloziti...jedina sloboda koja je osvojiva je da se ni u cemu pronadje nesto :).
 
Ovo je odlično pitanje :)

Sloboda je suština, i sloboda je ljubav. Rekao bih da je cilj života čovjeka da dosegne slobodu. Na pdf Politika često pišem o tim nekim egzogenim faktorima koji ograničavaju slobodu (masa, država i sl.), mada je jasno da oni proističu iz samog bića čovjeka. Nije lako biti slobodan. Sloboda je i odgovornost. Sloboda je i istina. Ajde se ti sad suoči sa istinom, sa samim sobom..

Laž je osnovna brana slobodi. Ako hoćete da nadjete najbolji način da si ograničite slobodu, počnite da se lažete. Zapravo, ne bih da dijelim savjete i lekcije, pričam o nekom svom iskustvu :)

Najveća brana mojoj slobodi jesam ja sam. Tuče tako čovjeka svašta nešto, i u jednom momentu rekne samom sebi: pa dobro, ne mogu više. Tuče, brate. Dosta sam ja tu nešto glumatao, sad ću i sam da krenem linijom manjeg otpora. Pa kompromis jedan, pa drugi..izgubi se uskoro čovjek u tim korelacijama društvenih mreža, sopstvenog ega i kojekakvih peripetija. Mada, ne sporim, nije to uopšte loše: nije bogznakakav osjećaj, mada ga ne treba niti zanemariti: ego je uglavnom zadovoljen.

A opet, nema riječi da se opiše onaj osjećaj, osjećaj kada shvatiš da stojiš, iako su te skarali kako su stigli, i priroda i Bog i sve su to samo gledali..rekao bih da mene jedino drži taj oholi smijeh, glasni smijeh inata prema svemu što te uništava, a najviše prema samom sebi. Tad se čovjek izdiže iznad svega toga, poput orla, i gleda na cijeli svoj život i sve te velike i manje probleme i udarce kao na planine i rijeke, i grohotom se smije tom reljefu života koji je pokušao da ga slomije.

Elem, lupetam gluposti :) Nadam se da je neko doživio slično osjećanje, pa će umjeti to bolje da objasni od mene :)
 

Back
Top