- Poruka
- 29.534
KOJU IGRU IGRAS – Erik Bern
Transakciona analiza obuhvata teoriju ličnosti i interpersonalne komunikacije i iz nje izveden psihoterapijski metod. Krajem pedesetih godina američki psihijatar Erik Bern (Eric Berne, 1910-1970) definisao je osnovne koncepcije i postupke čime je stvorio novi psihoterapijski pravac. Po svojoj vokaciji Bern je bio psihoanalitičar, ali i učenik dva velika ego-psihologa Pola Federna i Erika Eriksona.
Utemeljitelj transakcione analize, Dr Erik Bern, autor je vrlo zanimljivog štiva pod nazivom Koju igru igraš, a koje pred vas postavlja slikovite analize ljudskog ponašanja u raznim životnim situacijama, iz čega neminovno proizlazi mnoštvo pitanja, i to onih koja postavljate prvenstveno sebi.
Bern tvrdi da su razonode i igre zamjena za stvarno življenje u stvarnoj bliskosti sa drugim ljudima i stoga na njih možemo gledati kao na neku vrstu prethodnih napipavanja, više nego spajanja, sa drugim ljudima. Prava bliskost počinje onda kad pojedinačno (obično instinktivno) programiranje postane intenzivnije, a društveno ukalupljivanje i prikrivena ograničenja počnu da se povlače. Bliskost je jedini potpuno zadovoljavajući odgovor na tzv. glad za draženjem, glad za priznanjem i glad za strukturom. A njen prototip je čin ljubavnog ispunjenja.
Knjiga Koju igru igraš logično je složena i teži zaokružiti cjelinu, ali ostavljajući dovoljno prostora čitaocima da izvlače svoje konkluzije na analitički predočenim premisama. Da bi se razumjelo zašto se “igrama” pristupilo na ovako studiozan način, autor ostavlja definiciju, u kojoj je ujedno i sadržana jasna potreba da se ovim aspektom medjuljudskih odnosa pozabavimo kroz drugačiji pristup. Po Bernu, igra predstavlja niz komplementarnih skrivenih transakcija koje se približavaju vrlo odredjenom, predvidljivom ishodu. Na površini je vidljivo da je u pitanju skup transakcija koje se obnavljaju, često na identičan način, uz prividnu vjerodostojnost iza koje se krije prava motivacija. Jednostavnije rečeno, to je serija poteza koji kriju u sebi zamku ili „štos".
Transakciona analiza je ogranak socijalne psihijatrije, a analiza igara je posebna strana transakcione analize. Praktičnu analizu igara zanimaju specijalni slučajevi koji se javljaju u naročitim situacijama. Teorijska analiza igara pokušava da apstrahuje i uopštava obilježja različitih igara, tako da je te igre moguće prepoznati bez obzira na njihov trenutni verbalni sadržaj i kulturni okvir.
Osnovi igre, tipovi, uloge, rezultat
Nužno je igre potpuno odvojiti od vještina, rituala i razonoda po dvjema glavnim odlikama: u njima se folira, i neko uvijek ućari. Teza koju autor dalje kroz tekst razvija je da vještine mogu biti uspješne, rituali efektni, a razonode isplative, ali su to sve skupa, po definiciji, poštene transakcije. One mogu da sadrže elemente nadmetanja, ali ne i sukoba; njihova završnica može biti senzacionalna, ali nikad nije dramatična. Nasuprot tome, Bern iznosi stav da je svaka igra u osnovi nepoštena, a njen ishod, ne samo uzbudljiv nego i dramatičan.
Naravno, ne smije se izgubiti iz vida da postoji i ono što zovemo nesvjesne igre, a koje igraju nedužni ljudi uključeni u dvostruke transakcije. I upravo one čine osnovni sastojak u tkivu društvenog života širom sveta. Po svojoj dinamičnosti, igre se jasno razlikuju od statičnih stavova koje ljudi zauzimaju na osnovu svojih polaznih stanovišta.
Sama upotreba riječi „igra" ne treba da navodi na pogrešan trag; ona ne podrazumijeva nužno zabavnost, pa čak ni zadovoljstvo, isto kao što ne mora uopšte oskudijevati u ozbiljnosti.
Autor kroz razvijanje svojih teza predstavlja uticaj vaspitnog procesa podizanja djeteta, kroz koji se već naziru odredjene karakteristike ličnosti odnosno potencijalna ponašanja koja će kao odrasli manifestovati u svojim odnosima sa drugim ljudima. Nadalje, autor se bavi funkcijama igara, te tvrdi da veliki dio vremena koji provodimo u ozbiljnom društvenom životu odlazi na igranje igara. Nešto zbog toga što ni nema mnogo prilika za bliskost medju ljudima u svakodnevnom životu, a nešto i zbog toga što su neki vidovi bliskosti (naročito ako su intenzivni) psihološki nepodnošljivi za većinu ljudi. Zato su igre i neophodne i poželjne, a jedino pitanje koje treba postaviti u vezi sa njima ostaje da li baš one igre koje neko igra nude najbolja rješenja za njega. To je jedan od razloga za podjelu na konstruktivne i destruktivne igre. Sve igre, pod uobičajenim društvenim okolnostima, imaju značajan, ako ne i odlučujući uticaj na sudbinu igrača.
Erik Bern zaista se potrudio pred čitaoca iznijeti stručne nalaze i mišljenja na jedan vrlo pristupačan i razumljiv način, te je tako učinio dostupnim odgovore na pitanja: kako se strukturisanje vremena i ego stanja Roditelj, Odrasli, Dijete (tzv. tripartitna shema) odražavaju na naša raspoloženja i ponašanja emitovana prema vani; šta su transakcija i transakciona draž; vještine i rituali; razonode; kako nastaju igre; koje su to tipične životne igre, i šta ih karakteriše stavljanjem u kontekst različitih odnosa (prijateljskih, bračnih, seksualnih, socijalnih i sl.) i kako su u njima uloge rasporedjene...
Ljudi biraju sebi prijatelje, saradnike i intimne partnere; analize iznesene u ovoj knjizi doprinose razumijevanju koliku ulogu u tom ličnom odabiru imaju različite igre.
...................................................................................................................................................................................................
NAZIV KNJIGE KOJU IGRU IGRAS me je samo podsetio na psiholoske igre koje ljudi igraju u razlicitim odnosima... i okolnostima...
Koje vrste igara vi znate i koje primecujete u realu i na forumima??...
Transakciona analiza obuhvata teoriju ličnosti i interpersonalne komunikacije i iz nje izveden psihoterapijski metod. Krajem pedesetih godina američki psihijatar Erik Bern (Eric Berne, 1910-1970) definisao je osnovne koncepcije i postupke čime je stvorio novi psihoterapijski pravac. Po svojoj vokaciji Bern je bio psihoanalitičar, ali i učenik dva velika ego-psihologa Pola Federna i Erika Eriksona.
Utemeljitelj transakcione analize, Dr Erik Bern, autor je vrlo zanimljivog štiva pod nazivom Koju igru igraš, a koje pred vas postavlja slikovite analize ljudskog ponašanja u raznim životnim situacijama, iz čega neminovno proizlazi mnoštvo pitanja, i to onih koja postavljate prvenstveno sebi.
Bern tvrdi da su razonode i igre zamjena za stvarno življenje u stvarnoj bliskosti sa drugim ljudima i stoga na njih možemo gledati kao na neku vrstu prethodnih napipavanja, više nego spajanja, sa drugim ljudima. Prava bliskost počinje onda kad pojedinačno (obično instinktivno) programiranje postane intenzivnije, a društveno ukalupljivanje i prikrivena ograničenja počnu da se povlače. Bliskost je jedini potpuno zadovoljavajući odgovor na tzv. glad za draženjem, glad za priznanjem i glad za strukturom. A njen prototip je čin ljubavnog ispunjenja.
Knjiga Koju igru igraš logično je složena i teži zaokružiti cjelinu, ali ostavljajući dovoljno prostora čitaocima da izvlače svoje konkluzije na analitički predočenim premisama. Da bi se razumjelo zašto se “igrama” pristupilo na ovako studiozan način, autor ostavlja definiciju, u kojoj je ujedno i sadržana jasna potreba da se ovim aspektom medjuljudskih odnosa pozabavimo kroz drugačiji pristup. Po Bernu, igra predstavlja niz komplementarnih skrivenih transakcija koje se približavaju vrlo odredjenom, predvidljivom ishodu. Na površini je vidljivo da je u pitanju skup transakcija koje se obnavljaju, često na identičan način, uz prividnu vjerodostojnost iza koje se krije prava motivacija. Jednostavnije rečeno, to je serija poteza koji kriju u sebi zamku ili „štos".
Transakciona analiza je ogranak socijalne psihijatrije, a analiza igara je posebna strana transakcione analize. Praktičnu analizu igara zanimaju specijalni slučajevi koji se javljaju u naročitim situacijama. Teorijska analiza igara pokušava da apstrahuje i uopštava obilježja različitih igara, tako da je te igre moguće prepoznati bez obzira na njihov trenutni verbalni sadržaj i kulturni okvir.
Osnovi igre, tipovi, uloge, rezultat
Nužno je igre potpuno odvojiti od vještina, rituala i razonoda po dvjema glavnim odlikama: u njima se folira, i neko uvijek ućari. Teza koju autor dalje kroz tekst razvija je da vještine mogu biti uspješne, rituali efektni, a razonode isplative, ali su to sve skupa, po definiciji, poštene transakcije. One mogu da sadrže elemente nadmetanja, ali ne i sukoba; njihova završnica može biti senzacionalna, ali nikad nije dramatična. Nasuprot tome, Bern iznosi stav da je svaka igra u osnovi nepoštena, a njen ishod, ne samo uzbudljiv nego i dramatičan.
Naravno, ne smije se izgubiti iz vida da postoji i ono što zovemo nesvjesne igre, a koje igraju nedužni ljudi uključeni u dvostruke transakcije. I upravo one čine osnovni sastojak u tkivu društvenog života širom sveta. Po svojoj dinamičnosti, igre se jasno razlikuju od statičnih stavova koje ljudi zauzimaju na osnovu svojih polaznih stanovišta.
Sama upotreba riječi „igra" ne treba da navodi na pogrešan trag; ona ne podrazumijeva nužno zabavnost, pa čak ni zadovoljstvo, isto kao što ne mora uopšte oskudijevati u ozbiljnosti.
Autor kroz razvijanje svojih teza predstavlja uticaj vaspitnog procesa podizanja djeteta, kroz koji se već naziru odredjene karakteristike ličnosti odnosno potencijalna ponašanja koja će kao odrasli manifestovati u svojim odnosima sa drugim ljudima. Nadalje, autor se bavi funkcijama igara, te tvrdi da veliki dio vremena koji provodimo u ozbiljnom društvenom životu odlazi na igranje igara. Nešto zbog toga što ni nema mnogo prilika za bliskost medju ljudima u svakodnevnom životu, a nešto i zbog toga što su neki vidovi bliskosti (naročito ako su intenzivni) psihološki nepodnošljivi za većinu ljudi. Zato su igre i neophodne i poželjne, a jedino pitanje koje treba postaviti u vezi sa njima ostaje da li baš one igre koje neko igra nude najbolja rješenja za njega. To je jedan od razloga za podjelu na konstruktivne i destruktivne igre. Sve igre, pod uobičajenim društvenim okolnostima, imaju značajan, ako ne i odlučujući uticaj na sudbinu igrača.
Erik Bern zaista se potrudio pred čitaoca iznijeti stručne nalaze i mišljenja na jedan vrlo pristupačan i razumljiv način, te je tako učinio dostupnim odgovore na pitanja: kako se strukturisanje vremena i ego stanja Roditelj, Odrasli, Dijete (tzv. tripartitna shema) odražavaju na naša raspoloženja i ponašanja emitovana prema vani; šta su transakcija i transakciona draž; vještine i rituali; razonode; kako nastaju igre; koje su to tipične životne igre, i šta ih karakteriše stavljanjem u kontekst različitih odnosa (prijateljskih, bračnih, seksualnih, socijalnih i sl.) i kako su u njima uloge rasporedjene...
Ljudi biraju sebi prijatelje, saradnike i intimne partnere; analize iznesene u ovoj knjizi doprinose razumijevanju koliku ulogu u tom ličnom odabiru imaju različite igre.
...................................................................................................................................................................................................
NAZIV KNJIGE KOJU IGRU IGRAS me je samo podsetio na psiholoske igre koje ljudi igraju u razlicitim odnosima... i okolnostima...
Koje vrste igara vi znate i koje primecujete u realu i na forumima??...
Poslednja izmena:
)
