- Интелигентни људи увек желе да знају више о свету.
- Високо интелигентни људи обично имају мање пријатеља од просечне особе.
- ореног ума.
- Мање је вероватно да ће задржати традиционалне вредности.
- Оцене и године не одређују интелигенцију.
- Интелигентни људи ће вероватно избегавати сукобе.
- Они све примећују, али су склони да не кажу ништа.
Интелигенција је брзина размишљања.
То је једини критеријум, наравно уз тачност ...
ДВОЛИЧНИ ЉИГАВЦИ КОЈИ ПАМЕТ КОРИСТЕ ЗА ЛАГАЊЕ И ИЗБЕГАВАЊЕ СУКОБА!
СВЕ ВИДЕ А ЋУТЕ КО ТУТА МУТЕ!
Danas je previše onih koji govore ili ocenjuju inteligenciju iako, čak niti naslućuju šta je to inteligencija.
Praktično, inteligencija u pravom smislu jeste duhovni kvalitet a budući da je i sama svest duhovna kategorija a nikako intelektualna to se da sagledati da intelektualnost i inteligencija ne idu ruku pod ruku.
Ovim hoću reći da ljudi mogu biti visoko inteligentni ali da ne odaberu život jednog intelektualca. Istovremeno i među intelektualcima ima onih koji su duhovno napredniji pa samim tim i inteligentniji.
Biti duhovno napredniji, povezano je sa brojem života koje je pojedinac proveo u ovim svetovima jer je prošao mnogo više iskustava iz kojih je učio. Uzput, ako je dosegao stadijum da se je otvorio prema direktnom duhovnom Toku koji je apsolutni nosioc sveukupnog znanja, moći, ljubavi, mudrosti i inteligencije onda su takvi pojedinci otvoreni prem atim ogrom,nim mogućnostima a samim tim svi ti kvaliteti se prelivaju i ulivaju u njega kao duhovnog Bića, Duše.
Takvi ljudi će imati visoko razumevanje života, moći će da nađu zajedničku temu sa svim drugim kategorijama ljudi ali neće biti veliki rasipnici po pitanju vremena pa će malo ljudi pustati u okvir svojih prijatelja. Zašto? Zato što ljudi uobičajeno jesu opterećeni isključivo materijalističkim temama i ostalim karakteristikama ili - potrebama - fizičkog tele. Biće opterećeni emocijama ali i najvećim brojem pasijama uma.
Ovo navedoh zato što su visoko duhovno razvijeni (visoko inteligentni), praktično ovladali svojim čulima, nagonima, emocijama ali i svojim umom odnosno negativnim pasijama vlastitog uma. Otuda, takvi ljudi mogu neometano razmišljati za razliku od ostalih ljudi kojima baš ove nabrojane stvari ne dozvoljavaju razmišljanje. Zato ti ostali ljudi više liče na automate ili programske mašine i veoma su predvidivi.
Kod visoko inteligentnih to nije slučaj i ne možete očekivati da će biti nepromišljen.
Iz pozicije humane svesti ljudi očekuju da svako u svakoj situaciji treba da skoči i spašava ljude oko sebe iz izvesnih tegobnih situacija jer ne shvataju da svaki čovek kreira sebi tu situaciju i iz nje će morati da sakuplja određene lekcije (sagledava posledice) i na taj način će ekspandirati svoju svest. Baš zbog toga inteligentan će dobro proceniti da li ima mesta da se umeša u probleme drugih ili da ostane po strani, jer, zna da je to jedinstvena prilika da ta druga osoba ili društvena zajednica nešto nauči i ne prokocka vlastiti život.
Kada bi čovečanstvo ovo znalo drugačije bi se ponašalo i ne bi očekivalo da će ih drugi vaditi iz vlastitim naporiuma kreiranog požara....
Zato su visoko produhovljeni ljudiznali biti zahvalni za teške situacije koje im je donosio život, jer baš iz tih teških situacija otkrivali su šta je to što je kod sebe trebalo otkloniti da bi se uzdizali u svojoj svesti a sa time i inteligenciji.