Pitali su me neki dan: "Koje sve jezike pričaš?"
Eee, kad bih krenula da nabrajam, do jutra ne bih stala!
Evo, na primer, pričam "kiselovodni" jezik – to je kad se neko sluša sa kiselim osmehom
dok priča o vremenu.
Pričam i "šerpa-logički" jezik, što znači da sve objašnjavam uz pomoć šerpe
(da, bukvalno - "Ako ova šerpa može na šporet, što onda pas ne može u dvorište?").
Gramatika mi je strooogo čuvana. Kad kažem "onaj tamo auto koji je crno-zelene boje",
svi znaju tačno na šta mislim.
Pravopis? Ha, pravopis je precenjen! Kaaad pisem, nema veze DALI je veliko slovo il Mali,
vaznO DASE prozireE poruka!!...??--
Posebno sam ponosna na "govor bez reči". Evo primera: otvoriš frižider, gledaš, ćutiš - to je
univerzalni jezik, nema čoveka koji ga ne razume.
Inače, imam i kolekciju omiljenih fraza koje koristim u međunarodnoj komunikaciji, poput:
- "Izgledaš kao ponedeljak ujutru!" (pogodiš da niko ne zna šta znači, ali smeju se)
- "Vučko u oblacima dok trči besni zmaj" – univerzalna metafora za... pa za šta god ti treba.
- "Nemoj da si krivo okrenut, smej se" – jer, zašto da ne?
Kad sam bila na letovanju, smislila sam svoj jezik i nazvala ga "vodopadnička suglasnična
komunikacija". To ide otprilike ovako: "Brr-ghrr-pljas?" što znači "Hoćeš li sok ili kafu?"
A odgovor je bio: "Pljus-pljuck, naravno!" - što se prevodi kao "Da, sa šećerom, molim lepo."
E, da ne zaboravim najvažniji jezik – "jezik pogleda". Kad pogledaš čoveka pravo u oči, pa
izgovoriš "Ti si danas lud kao kiša u aprilu", a on te gleda i odgovori "Nisam kiša, nego sneg,
al’ važi" – e, to je jezik pravih razumevanja.
Dakle, da rezimiram: ustvari ne “pričam”, nego GOVORIM svakolike jezike...
Od srpsko-nepovezanog, preko univerzalno-nesuvislog, pa sve do onog najvažnijeg - jezika
smeha i dobrog raspoloženja.
Poslednja izmena: