Da je bio svjestan istine o Sebi i postojanju nikada čovjek ne bi postao ratnik. A pošto nije, čovjek se bori sa svim onim što se ne slaže sa filterima kroz koje prima informacije o 'svijetu'. Čak se 'čovjek' bori, kako neki od vas kažu, i sa samim sobom. I sve dok se u 'čovjeku' pojavljuje bilo kakav oblik borbe, znak je da je duh u 'čovjeku' nesvjestan procesa kreacije sebe-'čovjeka' i projekcije 'svijeta' koji ga okružuje. Ratnik je stoga, refleksija nesvjesnog stanja duha i kao takav, ratovao on za narod ili protiv sebe, on je biće-duh obuzet stvorenim ubjeđenjima. Kada duh u 'čovjeku' shvati da je realnost koju projektuje uistinu PROJEKCIJA STANJA NJEGOVE SVJESNOSTI (kroz dušu-razum-tijelo) onda će se duh usmjeriti ka Sebi-projektoru a nadasve ka Sebi koji tu projekciju kreira i doživljava. U tom stanju Svjesnosti ne postojimo 'ja' i 'oni' kao nepovezane jedinke u haosu slučajnosti i okolnosti, već postojim JA u kojemu sve jeste. Iz te cjeline koja jeste, Ja-koji-jesam biram. Taj Izbor je uzrok svih posledica. Tako, birajući da se totalno spustim, centriram, u svoje projektovano stanje, Ja postajem 'biće' izolovano od cjeline postojanja. Poistovijećen sa tim stanjem u koje sam se centrirao, Ja svojim razumom percipiram odvojenost uvjerljivom, vjerujući onda da ono što činim, činim s najboljim namjerama ili pak najbolje što po sebi i za sebe mogu. Borim se tad protiv svih svojih neprijatelja i neprijatelja mog 'naroda', borim se tad PROTIV demona u sebi, borim se SAM SA SOBOM, ne znajući pri tome da jedini neprijatej kojeg imam jesam sam Sebi.
A kad se borim 'SAM SA SOBOM', uistinu, ja Sebi kroz akciju ukazujem da se u meni dva Ja, ono istinsko Ja-koje-jesam a kojeg sam potisnuo iz fokusa svoje pažnje i ono Ja, ego, kojeg sam stvorio tokom projekcije. Koje Ja se to onda bori sa Sobom i zašto? To bi trebalo da bude fokus mog istraživanja. Kada pronađem istinu svaka borba bit' će besmislena. Ne samo da će borba sa Sobom biti besmislena već će svaki oblik borbe s tim shvatanjem isčeznuti iz moje Svjesnosti. Svim svojim bićem tad postat' ću usmjeren ka JEDNOM-jedinom-koji-jesam i Sebe ću tad davati bezuslovno-SEBI. Širina mog davanja reflektovat' će se u nivou moje Svjesnosti. Moje davanje neće biti neprimijećeno od mog okruženja, jer moje okruženje je moj Izbor. Kroz Izbor Ja stvaram sopstvenu realnost. I da, u sopstvenoj realnosti mogu da gledam i 'druge' koji ne vide niti istiskog Sebe niti mogu da se odvoje od procesa projekcije i da ga sagledaju sa strane. Takođe, mogu da odlučim, kao što već jesam, da ću se u projekciji davati svima onako kako bih želio da se svi daju (predaju) meni. Odustajat' ću od svakog konflikta vraćajući se uvijek na istinu o Sebi-Jednom, a pokušat' ću da u svaki mogući nagovještaj konflikta unesem shvatanje i da svojom akcijom ukažem na postojanje mogućnosti koja ne iziskuje sukob već razmjenu s ciljem stvaranja harmonije. Da bih to mogao činiti uvijek moram biti Svjestan Sebe-koji-jesam, preciznije: Sebe-JEDNOG-koji-jesam. Kao što Ja-koji-jesam postojim kroz jedan osnovni princip koji me iz Jednine svih Jednih uvijek postavlja uvijek u JEDNOG, a to je Ljubav, tako i u projekciji svog individualnog iskustva Ja nisam odvojeno 'ja' već sam uvijek ISTI JEDAN koji i projekciju iskustva može da dovede do stanja harmonične Jednine. To se može desiti jedino po ugledu na princip postojanja apsoluta, praktičnom primjenom Znanja osnovnog principa postojanja: BEZUSLOVNOG DAVANJA ili LJUBAVI.
Čak i oni koji sebe smatraju 'Ratnicima Svjetlosti' s tim shvatanjem Sebe-duh spuštaju na niže sfere Svjesnosti.
