iskreno ko nekada ne, gotov nikako…prije mi je to bilo ko terapija, mojih 100 odgovora na jednu njihovu, njenu ili njegovu…
sad odmahnem rukom i kazem samo, ja, ja…okrenem glavu, odem ili zamolim drugu stranu da mi ponovo ponovi ispočetka o čemu se radi…
prije 2 tjedna u Zadru jedna tuka, nekih 30g vozi BMW X6, krene mi trubiti iza auta…i izađe iz auta i počne galamiti zašto se ne maknem…nisam se micao jer sam stajao ispred pješačkog i pustio ljude da pređu cestu…na to njenu galamu i gestikuliranje samo sam odgovorio I…onda je začepila labrnju i vratila se u auto…i što sam trebao budali, ništa… mogla ja kazati, gospon ja sam zagorila ko kaubojski lončić, hoćete biti ljubazni da me pustite i ne bi morala mlatarati rukama i galamiti…