Na omiljene predavače sam se i ugledala, od njih "krala" pravila lepog ponašanja i želela da negde i sama zračim kao što su oni zračili u mojim očima.
Prelazeći nivoe sam "prerastala" svoje stare omiljene i saznavala za nove. Profesor teorije književnosti je bio i svešteno lice pa sam čak i u njegovoj mimici pronalazila neverovatno jako nadahnuće i čelični karakter. Ne zadugo kasnije sam saznala da se bori sa teškim oboljenjem usled kog je prerano napustio ovaj svet.Kad ga čovek pogleda, ni na kraj pameti, ne bi ni po čemu naslutio da je bolestan. Držao se junački, izgledao uvek zdravo i pravo.
Čast mi je od takvog predavača da sam dobila zvanično poneku decentnu pohvalu, a nekom prilikom mi se pred kraj predavanja obratio i malo me obrukao pred kolegama rekavši: "Vaš pogled kaže da sve razumete, ali mogu samo da se nadam da je tako."
Drugi je jedan Kragujevčanin, tada asistent, totalni zaljubljenik u materiju koju proučava.
O, Bože, volela bih da nekako možete da čujete mali segment nekog njegovog predavanja o Anglosaksoncima, staroengleskom ka ovom današnjem, te fonetici isprepletanoj istorijskim zanimljivostima... da biste samo doživeli da ste nekad čuli osobu koja potpuno zaljubljeno pripoveda tj. prenosi znanje, sve zamotano u neku pitomu i prijatnu energiju, pa sve najbiranijim rečima, često poetski, ali uvek sa ljubavlju prema svemu što stalno akumulira i uveličava, ulepšava, upravlja tonom glasa da to što govori ima nekakvu melodiju i ritam, i dramu... To je za mene bio očaravajući i potpuni jedan teatar, a ne samo predavač/asistent.
Ko umro, ko živ...
Na mene su ostavili snažne utiske svi moji predavači i bilo mi je zadovoljstvo disati isti vazduh sa njima. Tu i tamo... Bre, sa matematičarima sam imala muke jer me njihove oblasti nisu ničim privlačile, to mi je bila dosada i uvek samo dosada!
Hvala im svima. Ne znam da li na dobar način koristim ta stečena znanja, ali... C'est la Vie! Na kraju sve nas čeka neko ko najbolje zna.