Ko vam je bio najomiljeniji nastavnik iz osnovne/srednje škole

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Imao sam svakakvih nastavnika, od nekih stvarno "kul" do nekih koje nisam mogao očima da vidim.

Igrom slučaja, profesori engleskog su se nizali kao na traci... počeo sam da ga učim u petom osnovne i od tada pa do kraja srednje, skoro svake godine je dolazio neko nov. Doduše, srednju školu sam pohađao u dve škole i tri odeljenja pa i to ima veze, ali dobro sad. I uglavnom su mi svi oni ostali u lepom sećanju, ponajviše zato što je engleski bio jedan od retkih predmeta koji su mi išli od ruke.

Izdvojio bih jednog Nešu, mog prvog profesora engleskog u petom osnovne, koji je inače umro još pre nego što sam završio osmi razred. A tu je i jedna žena po imenu Zorica, u srednjoj, sa kojom sam se uvek dobro kapirao. Još pamtim jedan dijalog nje i jednog šaljivdžije iz mog tadašnjeg odeljenja. Pita je on da ode do toaleta, na šta Zorica odgovara "No bathroom today! Kao što Bitlsi imaju onu pesmu No Milk Today, tako je danas No Bathroom Today". (zapravo je pogrešila, to je pesma od Herman's Hermitsa, ali nema veze).
- A vi ste to slušali Bitlse onda kad su bili na vrhuncu? - pita đak, na šta će ona sa smeškom:
- Ako aludiraš na moje godine, bila sam jako mala kada su oni počinjali.
Vrlo simpatična žena.
 
Osnovna - sve bili teški krševi, osim nastavnice sprskog koja je bila teško gomno od osobe ali ajde, kao znala je svoj posao koliko toliko. Jednom odvratna škola, korumpirani i ulizivački kadar.
Srednja - isto poprilično krš gimnazija ali smo na faksu dosta dobro preformovali kao generacija. Kurs srpskog je toliko očajan bio da niko iz generacije nije upisao srpski. Omiljena profesorka informatičarka u koju sam bila zaljubljena.
 
У основној школи наставник Слободан бабовић наставник из ото-а сви су га се плашили јел је био превише строг али за мене није био чак је волио да прича на одмору самном :)
А из српског језика Милош прица много смо га зезали када нас терао да му донесемо грамофон за неке његове плоче
 
Na omiljene predavače sam se i ugledala, od njih "krala" pravila lepog ponašanja i želela da negde i sama zračim kao što su oni zračili u mojim očima.
Prelazeći nivoe sam "prerastala" svoje stare omiljene i saznavala za nove. Profesor teorije književnosti je bio i svešteno lice pa sam čak i u njegovoj mimici pronalazila neverovatno jako nadahnuće i čelični karakter. Ne zadugo kasnije sam saznala da se bori sa teškim oboljenjem usled kog je prerano napustio ovaj svet.Kad ga čovek pogleda, ni na kraj pameti, ne bi ni po čemu naslutio da je bolestan. Držao se junački, izgledao uvek zdravo i pravo.
Čast mi je od takvog predavača da sam dobila zvanično poneku decentnu pohvalu, a nekom prilikom mi se pred kraj predavanja obratio i malo me obrukao pred kolegama rekavši: "Vaš pogled kaže da sve razumete, ali mogu samo da se nadam da je tako."

Drugi je jedan Kragujevčanin, tada asistent, totalni zaljubljenik u materiju koju proučava.
O, Bože, volela bih da nekako možete da čujete mali segment nekog njegovog predavanja o Anglosaksoncima, staroengleskom ka ovom današnjem, te fonetici isprepletanoj istorijskim zanimljivostima... da biste samo doživeli da ste nekad čuli osobu koja potpuno zaljubljeno pripoveda tj. prenosi znanje, sve zamotano u neku pitomu i prijatnu energiju, pa sve najbiranijim rečima, često poetski, ali uvek sa ljubavlju prema svemu što stalno akumulira i uveličava, ulepšava, upravlja tonom glasa da to što govori ima nekakvu melodiju i ritam, i dramu... To je za mene bio očaravajući i potpuni jedan teatar, a ne samo predavač/asistent.

Ko umro, ko živ...
Na mene su ostavili snažne utiske svi moji predavači i bilo mi je zadovoljstvo disati isti vazduh sa njima. Tu i tamo... Bre, sa matematičarima sam imala muke jer me njihove oblasti nisu ničim privlačile, to mi je bila dosada i uvek samo dosada! :cvet:

Hvala im svima. Ne znam da li na dobar način koristim ta stečena znanja, ali... C'est la Vie! Na kraju sve nas čeka neko ko najbolje zna.
 
Poslednja izmena:
Mnogo davno bilo.Bila je to neko drugo vreme.Sećam se da je bilo nekih nastavnika u osnovnoj i srednjoj školi koji su pokušavali da budu zabavni.Ne verujem da je nivo zabavnosti bio ne znam kakav.U stvari sama činjenica da odrastao čovek svoju publiku pronalazi u deci i to deci koja su u određenom smislu zavisna od istog,govori koliko je takva jedinka jadna.
 
Gimnazija. Profesor istorije Zvonko. Moj omiljeni profesor, ali jedan od onih "Bog zna za peticu, ja za četvorku, vi za trojku". Imala sam kod njega dvojke i trojke. I uvek mi je na kraju školske godine davao trojku, ne samo meni već i većini iz razreda.

Sa Zvonkovih časova se nije bežalo. On nam je maestralno dočarao kako je bilo u srednjem veku, šta su tada ljudi nosili od garderobe, zašto su, gde su ratovali..
Napoleonovo doba i njegova ljubavna priča sa Žozefinom. I detaljna priča o životu tadašnjih ljudi. Živopisan opis ratova.

I da ne nabrajam dalje...Zavolela sam istoriju zbog njega. Ponosna sam što mi je on bio profesor. Nažalost, preminuo je prošle godine.

Profesor srpskog i književnosti. Sve vreme sam imala peticu. Ne znam šta se desilo tog dana kada sam dobila dvojku. Plakala sam bez prestanka celo popodne, celu noć. Na kraju je moja mama išla da razgovara sa njim. Bio je zapanjen što sam tako emotivno reagovala.
Narednog dana sam odgovarala i dao mi je 4+. Na kraju sam imala peticu.
Jedan moj pismeni zadatak je nosio po školi i čitao u svim odeljenjima. Ne mogu da se setim o čemu sam pisala.

Izdvojila sam samo ova dva profesora. Nijedan od njih više nije živ, ali mislim da žive u sećanjima svih nas iz te generacije.

Sa puno, beskrajno puno ljubavi radili su svoj posao.

Profesor srpskog i književnosti bio mi je i razredni starešina. Pored pravopisa i gramatike, pored književnosti naučio nas je da budemo dobri ljudi, pošteni i iskreni.
 
1727188795827.png

Ovo je jedna bibliotekarka, zajedno smo nekad igrali online video igrice...ovo joj je sveza fotografija....ima neku grupu promovise citanje knjiga....

Ja volim da citam knjige a vi?
 

Back
Top