No, kad je Heraklitova metafizika (citiram: "Ženski svet je večna vatra što se s merom pali...") konačno i u praksi zaživela u lekarskim ordinacijama, činilo se, svet je konačno mogao da odahne.
Najdalekovidiji među našim precima, sasvim razborito, predviđali su da u nastupajućem 20. veku od histeričnih žena neće ostati više od blede uspomene na nenaučni, laički pristup njenom veličanstvu - vagini.
Da - govorili su - od sad ćemo se ženskoj histeriji svi slatko smejati.
Ali onda se dogodilo čudo.
Istina, masiranjem vagine, bar prema svedočanstvima savremenika, histerija žena jeste nestajala "kao rukom odneta", ali epidemija je preko noći, uzela maha.
Vredne ruke doktora i studenata medicine neumorno i vešto masirale su i masirale, ali broj histeričnih vagina, umesto da opada, rastao je kao plima!? A onda konačno i eksplodirao kao Svemir u Big bengu. Nesrećne vagine kao da su padale s neba!?
Viteški je bio taj boj, viteški, ali uzaludan. Lekari, mokri do gole kože, crni i musavi od znoja kao rudari britanske krune, i zakletvu i lekarsku etiku počeše već da šalju u.... Da, ruka, preteška od umora, više nije slušala.
Epidemija vaginalne histerije naših baka i staramajki pretila je da dostigne razmere kataklizme i glad je kucala na vrata.
Nastaviće se?