- Poruka
- 95.555
https://www.blic.rs/slobodno-vreme/...vista-kojih-se-srbi-i-dan-danas-plase/hmhbp70
Prema starom predanju, drekavaci su zapravo duhovi vanbračne dece,
mada prema nekim izvorima ova bića predstavljaju duše nekrštenih ljudi.
Ovaj stvor, koji ima veliku glavu, tanak vrat i krzno, najčešće se nalazi na groblju i na ostalim tamnim mestima,
jer ne može da izdrži svetlost. Može da se nađe i uz virove, gde zaskače ljude koji predveče tuda prolaze.
U postojanje drekavaca veruje se u Srbiji, Crnoj Gori i Bosni, a iako ne postoji nikakav dokaz da zapravo postoji,
i dan-danas možete čuti priče kako se kasno noću čuje čudna mešavina dranja i režanja, karakteristična baš za ovo mitsko stvorenje.
Brojni ljudi, pogotovo u ruralnim područjima i danas smatraju da je mitološko čudovište drekavac "vesnik smrti".
Počeci priče o „drekavcu“ sežu u našu daleku prošlost i pripadaju mitologiji južnih Slovena.
Prvi spomen Slovena i njihove mitologije napravio je u 6. veku vizantijski istoričar Prokopija,
čije je delo "Belum Gotikum" opisivalo uverenja stanovitog južnoslovenskog plemena koji je prešao reku Dunav u samo dva dana.
Prema Prokopiju, ovi su Sloveni poštovali jednog boga, gospodara svega, koji je stvorio grom i munje - Peruna
Istovremeno, Prokopije spominje i verovanja u razne demone i nimfe (vile).
Jedan od tih demona je i drekavac –
verovalo se da je on manifestacija umrlog, nekrštenog deteta, koje ne može da nađe mir.
Kako stare priče kažu, drekavac je malo, dlakavo stvorenje, slično životinji,
koje neprestano gazi na sopstveno krzno, a potom urla mešavinom plača i vučjeg zavijanja.
Najčešće se šeta po grobljima, a žrtve davi u snu.
Jako se plaši svetlosti, iako ne može biti uništeno dok ne nađe mir.
Prema mitu, drekavci napadaju ljude koji se kasno u noći zateknu u blizini groblja,
reke, jezera ili šume, tako što im skoče na leđa i teraju ih da hodaju celu noć.
Ako se žrtva ne povinuje zahtevima drekavca biće izgrebana i počupana ogromnim kandžama..
Kažu i da ga mogu videti samo oni koji su ga sanjali.