Nikita Kulganov
Buduća legenda
- Poruka
- 37.596
Pošto se stalno lansiraju priče da su ustaše i domobrani isto, i partizani kada su primali domobrane oni su kao primali ustaše koljače. Medjuti kao što ćemo videti velika razlika postoji izmedju domobrana i ustaša.
-Domobrani su vecinom mobilisani,
-Medju domobranima je bio i jedan broj Srba.
-Domobransko ministrastvo ne zali da ustase i domobrani zajedno ucestvuju u akciji.
-Zbog slabe borbene gotovosti domobranstva vrsene su reorganizacije.
-Domobrani pod nemackom komandom.
-Svadje Slavka Kvaternika kom.domobranstva sa Pavelicem.
-Smena domobranskih komandanata,
-Veliki broj dezerterstva iz domobrana i prelazak u partizane.
Ustaše su
pripadnici hrvatske separatističke, nacionalističke i terorističke organizacije, koja se počela organizirati nakon proglašenja diktature kralja Aleksandra I. Karađorđevića. U ideološkom i organizacijskom pogledu ustaška je organizacija imala korijene u političkim previranjima i prije uvođenja diktature, osobito nakon atentata na hrvatske zastupnike u Narodnoj skupštini u Beogradu (20. lipnja1928.), napose u redovima inače malobrojne Hrvatske stranke prava (HSP) – frankovaca (otuda za ustaše tijekom 1930-ih katkad i naziv
pravaši
ili
frankovci
). Do 1937. ustaška je aktivnost bila razvijenija u inozemstvu, a od tada se težište prenosi u zemlju i više na promidžbeno-političko i organizacijsko polje. Kada su Hitler i Mussolini, nakon vojnog puča 27. ožujka 1941., odlučili napasti Jugoslaviju i razbiti ju kao državu, i ustaše su u ostvarenju toga cilja dobili svoj zadatak. Talijanske su vlasti na brzinu prikupljale raštrkane ustaše (njih 150 do 350, prema različitim procjenama), u Pistoi ih opskrbile oružjem te kamionima prebacile u Hrvatsku, pošto su talijanske postrojbe već bile zauzele dijelove Slovenije i Hrvatske. Njemačka u početku nije računala s Pavelićem i ustašama, smatrajući ih ponajprije talijanskim eksponentima, ne vjerujući da oni mogu osigurati mir i poredak na području koje je za Nijemce bilo od velike važnosti. Kada su njemačke postrojbe već bile u Zagrebu, bivši austrougarski pukovnik i vođa domovinske ustaške skupine Slavko Kvaternik, u aranžmanu njemačkog izaslanika Edmunda Veesenmeyera, proglasio je 10. travnja 1941. preko radija Nezavisnu Državu Hrvatsku; proglašenje je izvršio u ime Pavelića, koji se tada još nalazio u Italiji. Nakon Pavelićeva povratka formalizirana je
uloga ustaškoga pokreta kao isključivog i jedinoga političkog tijela i organizacije u NDH; uspostavljen je Glavni ustaški stan (GUS), Ustaška vojnica i Ustaška nadzorna služba (UNS), te izgrađeno teritorijalno ustrojstvo pokreta, navodi
enciklopedija.hr
.
Ustaška vojnica
bila je vojni ogranak Ustaškog pokreta, aktivna na prostoru NDH tijekom II. svjetskog rata. Iako je nastala kao ustaška stranačka vojska, Ustaška vojnica kasnije postaje regularni dio oružanih snaga NDH. Fašistička narav ustaškog pokreta te želja za stvaranjem etnički čiste države rezultirala je masovnim progonima, zatvaranjima i ubojstvima Srba, Židova, Roma i svih Hrvata neistomišljenika.
Prema Hrvatsko-ugarskoj nagodbi (1868.) unutar honvéda ustrojeno je Kraljevsko ugarsko-hrvatsko domobranstvo, podređeno ugarskom Ministarstvu zemaljske obrane, ali s hrvatskim kao zapovjednim jezikom, hrvatskim simbolima na zastavama i posebnom prisegom. Dijelilo se na četiri okruga za popunu. Preustrojem 1889.–99. postalo je dio redovne stajaće vojske i bilo izjednačeno sa zajedničkom vojskom. Domobranstvo u Dalmaciji bilo je ustrojeno po austrijskom modelu. Zapovjedništvo je prvotno bilo u Zadru, a poslije je premješteno u Dubrovnik. Tijekom I. svjetskoga rata domobrani su se borili na svim bojištima (srpskom, ruskom, talijanskom). S raspadom Austro-Ugarske domobranstvo je prestalo postojati, a obnovljeno je s uspostavom NDH u travnju 1941. kao redovna vojska, u koju se novačilo na poziv propisan zakonom. Domobranstvo je bilo podređeno Ministarstvu domobranstva, a prvi je ministar bio Slavko Kvaternik (do kraja 1942).
Broj pripadnika procjenjuje se na 75.000 krajem 1941., 110.000 krajem 1942., 130.000 krajem 1943. i 80.000 krajem 1944.
Domobranstvo nije uspjelo igrati značajniju ulogu tijekom rata zbog niza čimbenika – slabe motivacije, čestog dezerterstva, naklonosti partizanima, rivalstva s Ustašama, nekompetentnog, pretežno starijeg časničkog kadra i nedostatka teškog, pogotovo oklopnog naoružanja. Kopnena vojska s klasičnom organizacijom nije mogla primjereno odgovoriti na gerilski, partizanski način ratovanja. U studenom 1944., nakon otvorenog svrstavanja čitavih postrojbi Domobranstva na stranu partizana, dolazi do spajanja domobranskih i ustaških postrojbi u jedinstvene Hrvatske oružane snage.
Velik broj domobrana stradao je pri povlačenju i nakon zarobljavanja (Križni put), a domobranstvo je ukinuto s propašću NDH.
https://narod.hr/hrvatska/ustase-do...rMlNRwsgD11UrVLW7HgNdI9innNnSxwUJiEgt2neyZC_Y
Domobranski znak
-Domobrani su vecinom mobilisani,
-Medju domobranima je bio i jedan broj Srba.
-Domobransko ministrastvo ne zali da ustase i domobrani zajedno ucestvuju u akciji.
-Zbog slabe borbene gotovosti domobranstva vrsene su reorganizacije.
-Domobrani pod nemackom komandom.
-Svadje Slavka Kvaternika kom.domobranstva sa Pavelicem.
-Smena domobranskih komandanata,
-Veliki broj dezerterstva iz domobrana i prelazak u partizane.
Ustaše su
pripadnici hrvatske separatističke, nacionalističke i terorističke organizacije, koja se počela organizirati nakon proglašenja diktature kralja Aleksandra I. Karađorđevića. U ideološkom i organizacijskom pogledu ustaška je organizacija imala korijene u političkim previranjima i prije uvođenja diktature, osobito nakon atentata na hrvatske zastupnike u Narodnoj skupštini u Beogradu (20. lipnja1928.), napose u redovima inače malobrojne Hrvatske stranke prava (HSP) – frankovaca (otuda za ustaše tijekom 1930-ih katkad i naziv
pravaši
ili
frankovci
). Do 1937. ustaška je aktivnost bila razvijenija u inozemstvu, a od tada se težište prenosi u zemlju i više na promidžbeno-političko i organizacijsko polje. Kada su Hitler i Mussolini, nakon vojnog puča 27. ožujka 1941., odlučili napasti Jugoslaviju i razbiti ju kao državu, i ustaše su u ostvarenju toga cilja dobili svoj zadatak. Talijanske su vlasti na brzinu prikupljale raštrkane ustaše (njih 150 do 350, prema različitim procjenama), u Pistoi ih opskrbile oružjem te kamionima prebacile u Hrvatsku, pošto su talijanske postrojbe već bile zauzele dijelove Slovenije i Hrvatske. Njemačka u početku nije računala s Pavelićem i ustašama, smatrajući ih ponajprije talijanskim eksponentima, ne vjerujući da oni mogu osigurati mir i poredak na području koje je za Nijemce bilo od velike važnosti. Kada su njemačke postrojbe već bile u Zagrebu, bivši austrougarski pukovnik i vođa domovinske ustaške skupine Slavko Kvaternik, u aranžmanu njemačkog izaslanika Edmunda Veesenmeyera, proglasio je 10. travnja 1941. preko radija Nezavisnu Državu Hrvatsku; proglašenje je izvršio u ime Pavelića, koji se tada još nalazio u Italiji. Nakon Pavelićeva povratka formalizirana je
uloga ustaškoga pokreta kao isključivog i jedinoga političkog tijela i organizacije u NDH; uspostavljen je Glavni ustaški stan (GUS), Ustaška vojnica i Ustaška nadzorna služba (UNS), te izgrađeno teritorijalno ustrojstvo pokreta, navodi
enciklopedija.hr
.
Ustaška vojnica
bila je vojni ogranak Ustaškog pokreta, aktivna na prostoru NDH tijekom II. svjetskog rata. Iako je nastala kao ustaška stranačka vojska, Ustaška vojnica kasnije postaje regularni dio oružanih snaga NDH. Fašistička narav ustaškog pokreta te želja za stvaranjem etnički čiste države rezultirala je masovnim progonima, zatvaranjima i ubojstvima Srba, Židova, Roma i svih Hrvata neistomišljenika.
Prema Hrvatsko-ugarskoj nagodbi (1868.) unutar honvéda ustrojeno je Kraljevsko ugarsko-hrvatsko domobranstvo, podređeno ugarskom Ministarstvu zemaljske obrane, ali s hrvatskim kao zapovjednim jezikom, hrvatskim simbolima na zastavama i posebnom prisegom. Dijelilo se na četiri okruga za popunu. Preustrojem 1889.–99. postalo je dio redovne stajaće vojske i bilo izjednačeno sa zajedničkom vojskom. Domobranstvo u Dalmaciji bilo je ustrojeno po austrijskom modelu. Zapovjedništvo je prvotno bilo u Zadru, a poslije je premješteno u Dubrovnik. Tijekom I. svjetskoga rata domobrani su se borili na svim bojištima (srpskom, ruskom, talijanskom). S raspadom Austro-Ugarske domobranstvo je prestalo postojati, a obnovljeno je s uspostavom NDH u travnju 1941. kao redovna vojska, u koju se novačilo na poziv propisan zakonom. Domobranstvo je bilo podređeno Ministarstvu domobranstva, a prvi je ministar bio Slavko Kvaternik (do kraja 1942).
Broj pripadnika procjenjuje se na 75.000 krajem 1941., 110.000 krajem 1942., 130.000 krajem 1943. i 80.000 krajem 1944.
Domobranstvo nije uspjelo igrati značajniju ulogu tijekom rata zbog niza čimbenika – slabe motivacije, čestog dezerterstva, naklonosti partizanima, rivalstva s Ustašama, nekompetentnog, pretežno starijeg časničkog kadra i nedostatka teškog, pogotovo oklopnog naoružanja. Kopnena vojska s klasičnom organizacijom nije mogla primjereno odgovoriti na gerilski, partizanski način ratovanja. U studenom 1944., nakon otvorenog svrstavanja čitavih postrojbi Domobranstva na stranu partizana, dolazi do spajanja domobranskih i ustaških postrojbi u jedinstvene Hrvatske oružane snage.
Velik broj domobrana stradao je pri povlačenju i nakon zarobljavanja (Križni put), a domobranstvo je ukinuto s propašću NDH.
https://narod.hr/hrvatska/ustase-do...rMlNRwsgD11UrVLW7HgNdI9innNnSxwUJiEgt2neyZC_Y
Domobranski znak
Poslednja izmena: