Kada sam zaplakao rekla si i sta ja sad da radim, kada sam hteo da ti cujem glas jos malo rekla si ajde ajde, kada sam visio na plafonu okacen o crevo od tusa nije te bilo, zabrinula si se da nisi trudna mozda pa ti je laknulo kad si dobila jer mozes cista dalje bez traga mene u sebi... I rekla si pre bi se ubila nego bila opet s tobom... A onda zatim dobar si ti covek... Da me utesis... Zalis me I prezires... I besmislenim znacenjem koje si mi dala za koje se nadam da ces da obrises... Zauvek... A kada ga nestane obrisimo I ove pisane strane... Nikada nas nije ni bilo siguran sam u to... Drhtaje prebaci za nekog drugog... Jer ne znam vise ko si... I koga sam dodirnuo one noci...