Ko se pita, dete ili roditelj?

ajte sa. recimo muzički ukus svakako nije stavr koja definiše dete, nejgovu ličnost i ponašanje, niti se moež iskristalisti. za 8 razreda OŠ sigurno će promeniti sto ploča. i sad će kao roditelj brižljivo da mu selektuje diskove?
poenta je što je davno tupila helen, razvijati stepen odgovornosti i slobode primeren uzrastu. tipa sa 7 godina sposoban je da odabere koju boju će obući, sa 10 kojim sportom ili hobijem će se baviti sa 12 šta će slušati. lupam. ko što bi sa 14 normalno razvijeno dete moralo biti sposbno da odabere srednju školu koju želi da pohađa (uz pomoć, adrekvatnu)
u svako slučaju, dete mora da ima izbor i dostupnost sadržaja koji ga ne ugrožavaju. svakako se neće 10godišnje dete izlagati elementima nasilja, pornografije i štatijaznam, ali može samo da izabere šta mu u nekim segmentima odgovara.
 
Ma mozes ti postavit granice djetetu u dobi od 5-11 godina...kada udje u pubertet vise ne slusa niti mamu niti tatu..fura svoje fazone..no poslije se sve sredi kad zavrsi ta faza ;) u principu svaki roditelj moze postavit ultimatum djetetu..odrai to to to...ne mozes to to to..ali ipak danasnja djeca nikog ne slusaju!
 
Imala sam slobodu da biram sta cu da slusam, pevusim, citam...iako neko nesto ne voli ili ga ne zanima lepo je bar da zna osnovno da je informisan.......ali tu slobodu koju sam dobijala nisam zloupotrebljavala iz razloga sto su osluskivali moje zelje i verovali mi...zahvalna sam roditeljima sto mi nisu nista branili, ubedjivali me i sl.....
 
Ma mozes ti postavit granice djetetu u dobi od 5-11 godina...kada udje u pubertet vise ne slusa niti mamu niti tatu..fura svoje fazone..no poslije se sve sredi kad zavrsi ta faza ;) u principu svaki roditelj moze postavit ultimatum djetetu..odrai to to to...ne mozes to to to..ali ipak danasnja djeca nikog ne slusaju!

..svaka roditeljska rech i postupak ostavi trag na detetu.. :)
..naravno da to ni jedan teen nece priznati, shtavishe chesto ce potencirati suprotno od rechenog
chisto da "dokaze" da moze kako on hoce - ali to je 101% istina..
..pubertet menja fasadu, nachine ispoljavanja, preispituje granice u shirinu i u visinu,
ali temelji su tu..i ako su zdravi - sve dodje na svoje..

..i josh..
..ovo "danashnja deca" je nepotrebno i netachno..treba da stoji samo - deca.. :)
 
Malo ti je banalan primer. Tu se ja recimo ne bih mesala jer izbor muzike, knjiga, caspoisa, serija, filmova i oblacenja je pod uticajem vrsnjaka. Naravno da treba paziti da je oblacenje pristojno i primereno uzrastu deteta, treba baciti pogled tu i tamo na casopise, ali ne treba dizati frku oko toga. Deca se sama vremenom pronadju po tim pitanjima i tu nema nekih vecih problema. Ja cu slusati Madonnu dok ne umrem, ali ako moje dete bude htelo da slusa Cecu neka slusa.

Postoje oni mnogo ozbiljniji izbori u kojima bar na ovom urzastu, a u zavisnosti od zrelosti detata i u adolescenciji odlucjuje u vecem broju slucajeva roditelj. Tu mislim recimo na izbor srednje skole (mnogo dece je nerealno po ovom pitanju), mozda cak i izbor drustva ako roditelj primeti da je dete u grupi koja je "sumnjiva", do kada se izlazi i kada se izlazi a kada se uci i slicno...

Ako se setim jos necega napisacu...

Slazem se, shvatila sam poentu tvog posta i to je po mom misljenju sve
 
Zanima me da li se i koliko mesate u izbore svoje dece? Kad kazem deca mislim na neki uzrast od prvog do osmog razreda. Da li pustate da sve ide svojim tokom ili pokusavate da usmerite dete na onu stranu na koju vi smatrate da treba da ide?
Razlog zbog kog postavljam ovo pitanje je situacija koja me je pokolebala pre neki dan... kada je moja devojcica dosla iz skole uplakana, jer na muzickom nije znala da otpeva ni jednu pesmu (ne deciju pesmicu, nego neku novokomponovanu). E sad, nije da sam ja to namerno tako udesila, prosto se kod nas u kuci ne slusa ni Zeljko, ni Ceca... iako mi je, moram priznati drago zbog toga. I eto dodje dan kad mi je bilo i zao sto ne zna bar neku. Dakle, gde je ta granica do koje smemo da forsiramo i uticemo na decu? I da li im time ustvari cinimo medvedju uslugu?

Roditelj se ne miješa u izbore djeteta glede izvannastavne aktivnosti u smislu da forsira vlastite ambicije. Izbor je na djetetu a temelji se na afinitetu djeteta koje roditelj treba podržati.
Ja ne vjerujem da je profesor na glazbenoj kulturi inzistirao da dijete pjeva isključivo novokomponovanu glazbu. Vjerujem da je djejetu samo dao slobodu u izboru pjesme kako bi ocijenio sluh djeteta.
Također ne treba podcjenivati nijednog glazbenika , ni glazbeni pravac , jer u svakom žanru leže određene vrijednosti.
 
Zanima me da li se i koliko mesate u izbore svoje dece? Kad kazem deca mislim na neki uzrast od prvog do osmog razreda. Da li pustate da sve ide svojim tokom ili pokusavate da usmerite dete na onu stranu na koju vi smatrate da treba da ide?
Razlog zbog kog postavljam ovo pitanje je situacija koja me je pokolebala pre neki dan... kada je moja devojcica dosla iz skole uplakana, jer na muzickom nije znala da otpeva ni jednu pesmu (ne deciju pesmicu, nego neku novokomponovanu). E sad, nije da sam ja to namerno tako udesila, prosto se kod nas u kuci ne slusa ni Zeljko, ni Ceca... iako mi je, moram priznati drago zbog toga. I eto dodje dan kad mi je bilo i zao sto ne zna bar neku. Dakle, gde je ta granica do koje smemo da forsiramo i uticemo na decu? I da li im time ustvari cinimo medvedju uslugu?
Ni moja deca ne mogu da se uklope u nove trendove, npr prepricavanje kojekakvih idiotskih serija na nasoj TV, jer mi nasu i ne gledamo u kuci. U poscetku je srednjoj to pomalo smetalo. sada se nosi sa tim, cak sta vise ponosna je na sebe i svoj ukus.
E sad, 4 puta godisnje u njenoj OS organizuju skolsku zurku, sa dezurnim nastavnicima, a neko od djaka pusta muziku. Prvi put kada je bila na takvoj zuraju vratila se tuzna jer su se 90% pustali narodnjaci, onda sam joj objasnila da se na svadbama, pojedinim veseljima slusa takva muzika i da se zbog dobrog raspolozenja i zezanja pokusa uklopiti. Tako i bilo, opustila se, zezala i vratila kuci raspolozena, jer je atmosfera bila dobra, a kuci svakako ne slusa tu muziku.
 

Back
Top