.
.
.
P R I M J E R...P R I M J E N E...P R I N C I P A...P R O J E K C I J E...U...3...K O R A K A
.
.
.
.
Evo jedan mali primjer namjerne primjene Principa Projekcije:
Danas, dok sam putovao od kuće do Cafe-a ...
, pomislio sam o parkingu.
Onda sam veoma Svjesno načinio Projekciju u 3 koraka:
Vidio sam mjesto gdje sam namjerio da parkiram auto ali sam vidio da je to mjesto već zauzeto. Naime, vidio sam da su na tom mjestu već parkirani radni automobili (kombii) koji pripadaju radnicima koji grade restoran upravo na tom ćošku ulice. Pa reći ćete to je onda i bilo predvidivo da ih tu nađem ili vidim, jer juče sam već vidio da se restoran gradi te je i za očekivati da će se radnici sa svojim kombiima i danas tamo pojaviti, parkirati. Slažem se, bilo je predvidivo, te sam tu pretpostavku unio u svoju 'IDEJU' u onaj prvi korak projekcije. Zato sam odlučio da svoj parametar projekcije pomjerim 20-tak metara dalje od tog ćoška, na drugi dio uličnog parkinga. I tu je uvijek gužva, jer i tu se nalazi sklop različitih kancelarija, te su ta mjesta uvijek zauzeta. Ali ja sam se totalno usmjerio na ideju da na tom dijelu parkinga danas parkiram svoj auto. Ne samo da sam svoju Ideju sročio olako i neprecizno...kao: "Parkirat ću se bilo gdje na tom dijelu parkinga" već sam u Ideji već riješio i specifičnu poziciju svog auta, a što je najinteresantnije iz ove priče jeste da sam odredio ne samo specifično mjesto već i kakve boje će biti auto ispred mene, kakve boje će biti auto iza mene, i još sam Sebi dodao mali detalj da će boja na autu ispred mene biti 'stara'... Vidio sam čitavu scenu na parkingu u SADA i moj auto parkiranim između tih auta, a kad sam izabirao boju auta isped mene malo sam se ustezao...ustezao sam se i za trenutak prenemagao između stare CRVENE i stare Burgundy (tako je ovdje zovu), dakle nekava nijansa smeđe crvene.
Kada sam stigao na mjesto projekcije (u manifestujućoj realnosti) ugledah prvi dio parkinga...na njemu jedan auto parkiran i dva bijela radna kombi-a. Nema mjesta za mene kao što sam i projektovao.
Uputim se još 20-tak metara naprijed, ka onom drugom dijelu parkinga kad tamo još tri auta parkirana...nema ni tu mjesta. Samo što pomislih da moja projekcija ne radi danas, na srednjem autu se uključiše četiri žmigavca naglašavajući da neko daljinskim upravljačem otključava vrata. Vratih se tri-četiri metra unazad i dok se vraćah onaj što je otključavao vrata uđe u auto, upali motor, dade žmigavac i izađe s parking mjesta...ode.
MOJE praking MJESTO...se otvori ispred mene i uđoh, parkirah auto, a onda izađoh iz auta da utvdim koliko sam dobro PROJEKTOVAO ovaj doživljaj. Pogledah auto iza mene: SIVI, novi, otprilike onakav kakvog sam VIDIO pri projekciji...onda se uputim naprijed, pregledam onaj auto ispred mog i vidim CRVENI auto...dakle, nije baš onaj 'Burgundy' ali priđem mu bliže i vidim da mu je boja već prilično ostarila...ponegdje blijedi kao što samo oni 'crveni' znaju da izblijede.
Uzmem, torbu s kompjuterom, uzmem svoj pribor za grafiku koji uvijek držim u autu i drugu torbu sa bakarnim pločama i ostalim...i zadovoljno se uputim ka Cafe-u...
.
Pošto sam 'izgrebao' (suva igla) ono što sam htio na jednoj bakarnoj ploči...postade mi malo hladno napolju te uđoh unutar, u Cafe, i evo me...sjedim opet 'u prozoru Cafe-a, gledam prolaznike i pišem vam o svemu tome, upravo kao primjer iz svakodnevnog života koji je nedostajao prethodnim obrazloženjima.
.
.
.
.
.
.
P R I M J E R...P R I M J E N E...P R I N C I P A...P R O J E K C I J E...U...3...K O R A K A
.
.
.
.
Evo jedan mali primjer namjerne primjene Principa Projekcije:
Danas, dok sam putovao od kuće do Cafe-a ...
, pomislio sam o parkingu.Onda sam veoma Svjesno načinio Projekciju u 3 koraka:
Vidio sam mjesto gdje sam namjerio da parkiram auto ali sam vidio da je to mjesto već zauzeto. Naime, vidio sam da su na tom mjestu već parkirani radni automobili (kombii) koji pripadaju radnicima koji grade restoran upravo na tom ćošku ulice. Pa reći ćete to je onda i bilo predvidivo da ih tu nađem ili vidim, jer juče sam već vidio da se restoran gradi te je i za očekivati da će se radnici sa svojim kombiima i danas tamo pojaviti, parkirati. Slažem se, bilo je predvidivo, te sam tu pretpostavku unio u svoju 'IDEJU' u onaj prvi korak projekcije. Zato sam odlučio da svoj parametar projekcije pomjerim 20-tak metara dalje od tog ćoška, na drugi dio uličnog parkinga. I tu je uvijek gužva, jer i tu se nalazi sklop različitih kancelarija, te su ta mjesta uvijek zauzeta. Ali ja sam se totalno usmjerio na ideju da na tom dijelu parkinga danas parkiram svoj auto. Ne samo da sam svoju Ideju sročio olako i neprecizno...kao: "Parkirat ću se bilo gdje na tom dijelu parkinga" već sam u Ideji već riješio i specifičnu poziciju svog auta, a što je najinteresantnije iz ove priče jeste da sam odredio ne samo specifično mjesto već i kakve boje će biti auto ispred mene, kakve boje će biti auto iza mene, i još sam Sebi dodao mali detalj da će boja na autu ispred mene biti 'stara'... Vidio sam čitavu scenu na parkingu u SADA i moj auto parkiranim između tih auta, a kad sam izabirao boju auta isped mene malo sam se ustezao...ustezao sam se i za trenutak prenemagao između stare CRVENE i stare Burgundy (tako je ovdje zovu), dakle nekava nijansa smeđe crvene.
Kada sam stigao na mjesto projekcije (u manifestujućoj realnosti) ugledah prvi dio parkinga...na njemu jedan auto parkiran i dva bijela radna kombi-a. Nema mjesta za mene kao što sam i projektovao.
Uputim se još 20-tak metara naprijed, ka onom drugom dijelu parkinga kad tamo još tri auta parkirana...nema ni tu mjesta. Samo što pomislih da moja projekcija ne radi danas, na srednjem autu se uključiše četiri žmigavca naglašavajući da neko daljinskim upravljačem otključava vrata. Vratih se tri-četiri metra unazad i dok se vraćah onaj što je otključavao vrata uđe u auto, upali motor, dade žmigavac i izađe s parking mjesta...ode.
MOJE praking MJESTO...se otvori ispred mene i uđoh, parkirah auto, a onda izađoh iz auta da utvdim koliko sam dobro PROJEKTOVAO ovaj doživljaj. Pogledah auto iza mene: SIVI, novi, otprilike onakav kakvog sam VIDIO pri projekciji...onda se uputim naprijed, pregledam onaj auto ispred mog i vidim CRVENI auto...dakle, nije baš onaj 'Burgundy' ali priđem mu bliže i vidim da mu je boja već prilično ostarila...ponegdje blijedi kao što samo oni 'crveni' znaju da izblijede.
Uzmem, torbu s kompjuterom, uzmem svoj pribor za grafiku koji uvijek držim u autu i drugu torbu sa bakarnim pločama i ostalim...i zadovoljno se uputim ka Cafe-u...
.
Pošto sam 'izgrebao' (suva igla) ono što sam htio na jednoj bakarnoj ploči...postade mi malo hladno napolju te uđoh unutar, u Cafe, i evo me...sjedim opet 'u prozoru Cafe-a, gledam prolaznike i pišem vam o svemu tome, upravo kao primjer iz svakodnevnog života koji je nedostajao prethodnim obrazloženjima.
.
.
.
.