.
.
.
P R I N C I P...P R O J E K C I J E...I...S L O B O D A...I Z B O R A ... (Kada biraš, pazi šta biraš!)...drugi dio
.
.
.
Bog: Slušaj pažljivo:
Ne možeš 'da pitaš bilo kako i bilo šta' a da od bilo kakvog pitanja dobiješ uvijek isti rezultat, jedan isti odgovor koji očekuješ. Način na koji postavljaš svoje pitanje, dakle, ono 'kako' pitaš određuje ono 'šta' dobijaš...
Naime, mnogi ljudi se prevare i razočaraju se pri svom prvom pokušaju pitanja i više nikada ne pokušaju da probaju pitati. Razlog tome je razočarenje, što je i razumljivo. Zato, hajde da ispravimo greške koje su se pojavile na putu manifestacije projekcije tvoje želje recimo, za primjer i tebi i drugima.
Tvoje pitanje je bilo pogrešno sročeno, te nije ni čudo da si kao odgovor na njega u svoju realnost dobio još više računa. Problem je dakle u tvom traženju a ne u MOM davanju. Zato i jeste važno da prije nego li tražiš prvo dobro vidiš kako si sročio svoje pitanje, jer JA ne raspoznajem da li ti 'misliš' ovako ili onako...JA samo osjećam, tvojim vibracijama, šta ti uistinu želiš. Uvijek ti dajem onako kako sam tvojim osjećanjem upitan da dajem.
Ja: Pa pitao sam TE da mi daš novaca da bih mogao da platim račune...?
Bog: Znam, to i jeste problem koji ne vidiš.
Kada si me pitao da ti dam novaca tvoje pitanje mi je uistinu reklo da ti novaca nemaš.
Ja: I...???... Zar bih TE pitao da mi ih daješ ako ih već imam???
Bog: Ja ne mogu da ti dajem ono što JA nemam, tj. ono što je nepostojeće u tvojoj realnosti, to je prvo što moraš da shvatiš.
A imam sve ono što ti imaš u svojim mislima i svojim osjećanjem MI to pokazuješ da ga imaš.
Ja: Ali TI SI SVI I SVE!?
Bog: Da, ali i ti, kao dio svega, si JA. Te ako ti u svojoj realnosti nešto nemaš...onda to ni JA nemam da ti dam. JA dajem ono što ti već vidiš postojećim.
Ja: Pa šta ćeš mi TI onda... zašto onda uopšte da TI se molim?
Bog: Pa u tome i jeste tvoje ne-znanje: Ti se ne moliš MENI...već SEBI KOJI JESI. Moliš se svom POD-Svjesnosm razumu koji budno čeka da ti ispuni svaku tvoju želju...a ti ga vidiš kao Mene, jer JA i jesam tvoj Pod-svjesni razum, takođe. Zato, TI KOJI JESI, Ti Sebi daješ ili od Sebe oduzimaš. Stoga, kada kažeš: «Bože, molim Te pošalji mi novaca da bih platio račune!»...Ti uistinu kažeš Sebi, svom POD-Svjesnom razumu a i Meni misleći na Sebe, da Ti ustvari novaca NEMAŠ. A pošto onda Sebe (MENE) pitaš i da ti ih pošaljem u tvoju realnost...JA ti uvijek šaljem ono što imam...a JA imam tvoju informaciju o tome šta Ti duboko i istinski osjećaš da IMAŠ ili NEMAŠ, te tu informaciju o imanju-neimanju dobijam direktno od tebe (od tvog svjesnog dijela razuma) kroz osjećanje, kroz doživljaj koji ti čitaš kao svoje sada. Tvoja informacija koju si mi prethodno proslijedio svojim osjećanjem bila MI je kristalno jasna...izvijestio si ME ovako: 'Ja nemam novaca'...nije li to što si mi rekao??? Zato ti i poslah to što si tražio, to na što si mi svim svojim Bićem skrenuo pažnju....dakle, na neimanje. JA ne stvaram iz ničega...JA uvijek stvaram iz postojećeg..iz tvog postojećeg, iz onog što vibrira u tebi. JA sam tvoj POD-Svjesni dio Razuma koji ti stoji na usluzi i izvršava svako tvoje naređenje. A ti, ti si se odvojio od svih i svega, te zato ni mene ne možeš da vidiš u sebi. A šta mogu da pročitam iz ove situacije koju mi nudiš a da je u njoj već i postojeće? To je tvoje osjećanje neimaštine. Njime vibriraš. Eto, pogledaj i sam u svoje sada i vidjet' ćeš, da u njemu vibrira osjećanje neimaštine, a iz neimaštine koju mi nudiš, jedino ti mogu stvoriti više 'neimaštine'. Eto tako to radi. Shvataš li?
Ja: Nisam siguran (?).
Bog: Dobro probajmo jednostavnije:
Sve ono što tražiš mora da se formuliše kao pitanje koje u sebi već podrazumijeva tvoje trenutno stanje 'imanja' iz kojeg tražiš. Dakle, u ovom sada, moraš da postaviš pitanje koje će MI reći da ono što od Mene tražiš da ti projektujem kao sledeće sada, ti uistinu već imaš u sebi. To što bude u tvom sada kao tvoje pitanje bit' će tvoja namjera i ona će prema Meni vibrirati najjače. Zato se i JA, kao tvoj POD-Svjesni razum kroz koji stvaram mogućnosti sledećeg sada za tebe, usmjeravam ka toj najjačoj vibraciji u tvom sada i doživljavam je kao tvoje istinsko traženje, ono što istinski želiš. To osjećanje JA čitam kao tvoju stvarnu namjeru...nju ti dajem kao odgovor onako, upravo onako kako ga tražiš.
Ja: Još mi ne polazi za rukom da shvatim 'da dobijam ono što imam'... ne rekoh li TI već da novac tražim, zato što ga nemam.
Bog: A JA ti rekoh da si zato i dobio više neimanja. Slušaj dalje:
Dakle, kada od Mene želiš da dobiješ nešto, bilo šta, onda prema Meni moraš da se odnosiš kao da si samnom Jedno, ovdje i sada. Dakle, šta god da je u ovom sada (dok pitaš) to će i da se projektuje u tom sada kao odgovor na tvoje pitanje. Dakle, šta god ti osjećaš da imaš, JA ti tog dajem još više. Ako je tvoje pitanje potvrda tvoje 'neimaštine' ta potvrda neimaštine je i tvoj odgovor u istom ovom sada koje ćeš dobiti kao manifestaciju realnosti u onom 'sledećem sada' u kojemu budeš spreman da ga prihvatiš....jer JA primam pitanje i od njega stvaram mogućnost realnosti istovremeno. Ustvari, ono što primam kao pitanje to ti i vraćam kao odgovor...sada. [/COLOR]
Razlog tome je što 'ovdje i sada' doživljaji ne traju u vremenu, već im je trajanje vječnost. Zato, i ponedeljak i petak, JA vidim ovdje i sada kao Jedno, a do tebe je da to shvatiš i da svoje želje tražiš svojim Svjesnim razumom od Mene, da ih tražiš u ponedeljak da bi u petak istim svojim Svjesnim razumom mogao da ih od Mene uzmeš...
Ja: Uh, komplikovano. Još ne mogu da vidim kako da dobijem ono što želim a kako da izbjegnem ono što ne želim da iskusim.[/COLOR]
Bog: Evo Ti još jedan pokušaj pojednostavljenja:
Recimo, da je ispred tebe sto sa sedam praznih pravougaonika koji su nacrtani na njegovoj površini. Taj sto predstavlja sada i ovdje. Ovi pravougaonici predstavljaju dane u sedmici: Ponedeljak, Utorak, Srijeda...Nedelja. Da li me pratiš?
Ja: Da.
Bog: Dakle, JA-Biće KOJE JESAM tvoj POD-Svjesni dio razuma, JA sve ono što je u tvom sada i ovdje vidim odjednom, u Jednom, dakle vidim čitav sto i ve na njemu odjednom.
Zamisli sada da na tom stolu imaš dvije karte za igru... dva Keca...
Na jednoj od njih je napisano: «BOŽE; MOLIM TE DAJ MI NOVACA DA BIH MOGAO PLATITI RAČUNE!»
Tu kartu si ti izabrao i postavio na moj sto. Tačnije: postavio si je na onaj ocrtani pravougaonik koji kaže 'Ponedeljak'. Na toj karti si ostavio svoje osjećanje, Meni si ga predao da ga pročitam. I evo čitam ga: «BOŽE (misliš na Mene, na tvoj POD-Svjesni razum); MOLIM TE DAJ MI NOVACA DA BIH MOGAO PLATITI RAČUNE!» ...ali na njoj nisi ostavio samo svoje pitanje za danas, već si ostavio i svoju namjeru u vidu vibracije. Tvoja namjera je da na svoje pitanje od Mene dobiješ odgovor u Petak, iste sedmice. A pošto sam JA tvoj sluga, kao što sam sluga i svim svojim kreacijama u njihovim zahtjevima...Ja uvijek budno pratim i dajem vam se...JA kroz sve vas živim svoja 'životna iskustva'. I naravno, bez razmišljanja, jer JA ne mislim, JA postavljam tvoju kartu sa postavljenim pitanjem na iscrtano mjesto za 'Petak' kroz tvoj POD-Svjesni razum koji za tebe misli i stvara mogućnosti kroz koje se i JA doživljavam uvjerljivim. Da, JA ti odmah, ovdje i sada dajem...a ti ćeš u Petak, kada si namjerio da to i doživiš, svojim Svjesnim razumom uzeti ono što sam ti dao a što si i namjerio da dobiješ. Uzet ćeš u Petak, dakle, ono što si i tražio da u Petak dobiješ.
...
Kada se u 'Petak' probudiš, prvo što ćeš da pomisliš jeste 'kako nemaš novaca'...a onda ćeš da se sjetiš šta si ME pitao, pa ćeš početi da tražiš po kući, nadajući se da sam ti na neki način ostavio neki znak, neku sugestiju gdje da tražiš. A kako da ti ostavim išta drugo do to što već imaš; osjećanje neimaštine...To što tI nemaš...ni JA nemam da ti dam. Shvatit' ćeš veoma brzo da si prevaren. Izigran si. Otvoriš vrata...a ono, u kuću ti upadne još gomila pisama...račun do računa. Počneš da me kuneš i prezireš jer, tražio si da ti pomognem a dobio si...kaznu, razočarenje.
...
To ti tako vidiš...a JA NE, JA vidim sve ono što jeste onako kako ono jeste. Ali ono što ti nisi vidio jeste da si izabrao pogrešnu kartu...a JA mogu da igram samo onom kartom koju mi ti postaviš na sto, na iscrtane pravougaonike na stolu koji predstavljuju dane u 'Sedmici' .
Čitavo tvoje ne-razumijevanje tvog načina traženja se onda pretvori u dramu...iz koje ponovo izrastaju tvoja pitanja i Moji, po Tebi 'NE-ŽELJENI' odgovori na njih.
.
.
.
.
.
.
.
.
P R I N C I P...P R O J E K C I J E...I...S L O B O D A...I Z B O R A ... (Kada biraš, pazi šta biraš!)...drugi dio
.
.
.
Bog: Slušaj pažljivo:
Ne možeš 'da pitaš bilo kako i bilo šta' a da od bilo kakvog pitanja dobiješ uvijek isti rezultat, jedan isti odgovor koji očekuješ. Način na koji postavljaš svoje pitanje, dakle, ono 'kako' pitaš određuje ono 'šta' dobijaš...
Naime, mnogi ljudi se prevare i razočaraju se pri svom prvom pokušaju pitanja i više nikada ne pokušaju da probaju pitati. Razlog tome je razočarenje, što je i razumljivo. Zato, hajde da ispravimo greške koje su se pojavile na putu manifestacije projekcije tvoje želje recimo, za primjer i tebi i drugima.
Tvoje pitanje je bilo pogrešno sročeno, te nije ni čudo da si kao odgovor na njega u svoju realnost dobio još više računa. Problem je dakle u tvom traženju a ne u MOM davanju. Zato i jeste važno da prije nego li tražiš prvo dobro vidiš kako si sročio svoje pitanje, jer JA ne raspoznajem da li ti 'misliš' ovako ili onako...JA samo osjećam, tvojim vibracijama, šta ti uistinu želiš. Uvijek ti dajem onako kako sam tvojim osjećanjem upitan da dajem.
Ja: Pa pitao sam TE da mi daš novaca da bih mogao da platim račune...?
Bog: Znam, to i jeste problem koji ne vidiš.
Kada si me pitao da ti dam novaca tvoje pitanje mi je uistinu reklo da ti novaca nemaš.
Ja: I...???... Zar bih TE pitao da mi ih daješ ako ih već imam???
Bog: Ja ne mogu da ti dajem ono što JA nemam, tj. ono što je nepostojeće u tvojoj realnosti, to je prvo što moraš da shvatiš.
A imam sve ono što ti imaš u svojim mislima i svojim osjećanjem MI to pokazuješ da ga imaš.
Ja: Ali TI SI SVI I SVE!?
Bog: Da, ali i ti, kao dio svega, si JA. Te ako ti u svojoj realnosti nešto nemaš...onda to ni JA nemam da ti dam. JA dajem ono što ti već vidiš postojećim.
Ja: Pa šta ćeš mi TI onda... zašto onda uopšte da TI se molim?
Bog: Pa u tome i jeste tvoje ne-znanje: Ti se ne moliš MENI...već SEBI KOJI JESI. Moliš se svom POD-Svjesnosm razumu koji budno čeka da ti ispuni svaku tvoju želju...a ti ga vidiš kao Mene, jer JA i jesam tvoj Pod-svjesni razum, takođe. Zato, TI KOJI JESI, Ti Sebi daješ ili od Sebe oduzimaš. Stoga, kada kažeš: «Bože, molim Te pošalji mi novaca da bih platio račune!»...Ti uistinu kažeš Sebi, svom POD-Svjesnom razumu a i Meni misleći na Sebe, da Ti ustvari novaca NEMAŠ. A pošto onda Sebe (MENE) pitaš i da ti ih pošaljem u tvoju realnost...JA ti uvijek šaljem ono što imam...a JA imam tvoju informaciju o tome šta Ti duboko i istinski osjećaš da IMAŠ ili NEMAŠ, te tu informaciju o imanju-neimanju dobijam direktno od tebe (od tvog svjesnog dijela razuma) kroz osjećanje, kroz doživljaj koji ti čitaš kao svoje sada. Tvoja informacija koju si mi prethodno proslijedio svojim osjećanjem bila MI je kristalno jasna...izvijestio si ME ovako: 'Ja nemam novaca'...nije li to što si mi rekao??? Zato ti i poslah to što si tražio, to na što si mi svim svojim Bićem skrenuo pažnju....dakle, na neimanje. JA ne stvaram iz ničega...JA uvijek stvaram iz postojećeg..iz tvog postojećeg, iz onog što vibrira u tebi. JA sam tvoj POD-Svjesni dio Razuma koji ti stoji na usluzi i izvršava svako tvoje naređenje. A ti, ti si se odvojio od svih i svega, te zato ni mene ne možeš da vidiš u sebi. A šta mogu da pročitam iz ove situacije koju mi nudiš a da je u njoj već i postojeće? To je tvoje osjećanje neimaštine. Njime vibriraš. Eto, pogledaj i sam u svoje sada i vidjet' ćeš, da u njemu vibrira osjećanje neimaštine, a iz neimaštine koju mi nudiš, jedino ti mogu stvoriti više 'neimaštine'. Eto tako to radi. Shvataš li?
Ja: Nisam siguran (?).
Bog: Dobro probajmo jednostavnije:
Sve ono što tražiš mora da se formuliše kao pitanje koje u sebi već podrazumijeva tvoje trenutno stanje 'imanja' iz kojeg tražiš. Dakle, u ovom sada, moraš da postaviš pitanje koje će MI reći da ono što od Mene tražiš da ti projektujem kao sledeće sada, ti uistinu već imaš u sebi. To što bude u tvom sada kao tvoje pitanje bit' će tvoja namjera i ona će prema Meni vibrirati najjače. Zato se i JA, kao tvoj POD-Svjesni razum kroz koji stvaram mogućnosti sledećeg sada za tebe, usmjeravam ka toj najjačoj vibraciji u tvom sada i doživljavam je kao tvoje istinsko traženje, ono što istinski želiš. To osjećanje JA čitam kao tvoju stvarnu namjeru...nju ti dajem kao odgovor onako, upravo onako kako ga tražiš.
Ja: Još mi ne polazi za rukom da shvatim 'da dobijam ono što imam'... ne rekoh li TI već da novac tražim, zato što ga nemam.
Bog: A JA ti rekoh da si zato i dobio više neimanja. Slušaj dalje:
Dakle, kada od Mene želiš da dobiješ nešto, bilo šta, onda prema Meni moraš da se odnosiš kao da si samnom Jedno, ovdje i sada. Dakle, šta god da je u ovom sada (dok pitaš) to će i da se projektuje u tom sada kao odgovor na tvoje pitanje. Dakle, šta god ti osjećaš da imaš, JA ti tog dajem još više. Ako je tvoje pitanje potvrda tvoje 'neimaštine' ta potvrda neimaštine je i tvoj odgovor u istom ovom sada koje ćeš dobiti kao manifestaciju realnosti u onom 'sledećem sada' u kojemu budeš spreman da ga prihvatiš....jer JA primam pitanje i od njega stvaram mogućnost realnosti istovremeno. Ustvari, ono što primam kao pitanje to ti i vraćam kao odgovor...sada. [/COLOR]
Razlog tome je što 'ovdje i sada' doživljaji ne traju u vremenu, već im je trajanje vječnost. Zato, i ponedeljak i petak, JA vidim ovdje i sada kao Jedno, a do tebe je da to shvatiš i da svoje želje tražiš svojim Svjesnim razumom od Mene, da ih tražiš u ponedeljak da bi u petak istim svojim Svjesnim razumom mogao da ih od Mene uzmeš...
Ja: Uh, komplikovano. Još ne mogu da vidim kako da dobijem ono što želim a kako da izbjegnem ono što ne želim da iskusim.[/COLOR]
Bog: Evo Ti još jedan pokušaj pojednostavljenja:
Recimo, da je ispred tebe sto sa sedam praznih pravougaonika koji su nacrtani na njegovoj površini. Taj sto predstavlja sada i ovdje. Ovi pravougaonici predstavljaju dane u sedmici: Ponedeljak, Utorak, Srijeda...Nedelja. Da li me pratiš?
Ja: Da.
Bog: Dakle, JA-Biće KOJE JESAM tvoj POD-Svjesni dio razuma, JA sve ono što je u tvom sada i ovdje vidim odjednom, u Jednom, dakle vidim čitav sto i ve na njemu odjednom.
Zamisli sada da na tom stolu imaš dvije karte za igru... dva Keca...
Na jednoj od njih je napisano: «BOŽE; MOLIM TE DAJ MI NOVACA DA BIH MOGAO PLATITI RAČUNE!»
Tu kartu si ti izabrao i postavio na moj sto. Tačnije: postavio si je na onaj ocrtani pravougaonik koji kaže 'Ponedeljak'. Na toj karti si ostavio svoje osjećanje, Meni si ga predao da ga pročitam. I evo čitam ga: «BOŽE (misliš na Mene, na tvoj POD-Svjesni razum); MOLIM TE DAJ MI NOVACA DA BIH MOGAO PLATITI RAČUNE!» ...ali na njoj nisi ostavio samo svoje pitanje za danas, već si ostavio i svoju namjeru u vidu vibracije. Tvoja namjera je da na svoje pitanje od Mene dobiješ odgovor u Petak, iste sedmice. A pošto sam JA tvoj sluga, kao što sam sluga i svim svojim kreacijama u njihovim zahtjevima...Ja uvijek budno pratim i dajem vam se...JA kroz sve vas živim svoja 'životna iskustva'. I naravno, bez razmišljanja, jer JA ne mislim, JA postavljam tvoju kartu sa postavljenim pitanjem na iscrtano mjesto za 'Petak' kroz tvoj POD-Svjesni razum koji za tebe misli i stvara mogućnosti kroz koje se i JA doživljavam uvjerljivim. Da, JA ti odmah, ovdje i sada dajem...a ti ćeš u Petak, kada si namjerio da to i doživiš, svojim Svjesnim razumom uzeti ono što sam ti dao a što si i namjerio da dobiješ. Uzet ćeš u Petak, dakle, ono što si i tražio da u Petak dobiješ.
...
Kada se u 'Petak' probudiš, prvo što ćeš da pomisliš jeste 'kako nemaš novaca'...a onda ćeš da se sjetiš šta si ME pitao, pa ćeš početi da tražiš po kući, nadajući se da sam ti na neki način ostavio neki znak, neku sugestiju gdje da tražiš. A kako da ti ostavim išta drugo do to što već imaš; osjećanje neimaštine...To što tI nemaš...ni JA nemam da ti dam. Shvatit' ćeš veoma brzo da si prevaren. Izigran si. Otvoriš vrata...a ono, u kuću ti upadne još gomila pisama...račun do računa. Počneš da me kuneš i prezireš jer, tražio si da ti pomognem a dobio si...kaznu, razočarenje.
...
To ti tako vidiš...a JA NE, JA vidim sve ono što jeste onako kako ono jeste. Ali ono što ti nisi vidio jeste da si izabrao pogrešnu kartu...a JA mogu da igram samo onom kartom koju mi ti postaviš na sto, na iscrtane pravougaonike na stolu koji predstavljuju dane u 'Sedmici' .
Čitavo tvoje ne-razumijevanje tvog načina traženja se onda pretvori u dramu...iz koje ponovo izrastaju tvoja pitanja i Moji, po Tebi 'NE-ŽELJENI' odgovori na njih.
.
.
.
.
.
.