.
.
.
O P R O Š T A J ... (prvi dio)
Čovjek: Moram priznati...u srce me je dirnula ova tvoja ispovijest. Osjetio samo na trenutak da bih mogao da ti čak i oprostim za sve...
Bog: Da mi oprostiš?
Čovjek: Htio bih, tako mi došlo...ali ne mogu sebi da dozvolim, nešto me ipak drži i vuče nazad. Kad pomislim samo o svemu što se dešava u ovom svijetu...i kad znam da sve to TI stvaraš... ne da mi...
Bog: Ali JA ne želim tvoj oproštaj!
Čovjek: Eto, treba li išta više da kažem? Tek što se otvorih prema TEBI i pokušah da te shvatim na momenat i evo, spreman bih i još sam spreman da ti i oprostim, jer negdje duboko osjetih i osjećam da govoriš istinu a ono...? Još dok tI se nudim a TI mi pokazuješ svoju aroganciju...trebao sam znati bolje. Kako sam samo mogao povjerovati i pasti na priču!?
Bog: NE, nisi Ti pao na priču. Moja riječ te nije navela niti Te je ubijedila ni u šta. Ti si se samo za trenutak preselio ovdje, kod mene a u Sebe ali ne potpuno, ne onako kako bi to i mogao, te zato, u Tebi se počela buditi istina koju još ne shvataš u potpunosti. Tvoj razum Ti je na putu, pokušava da Ti prevede ono što si osjetio u Sebi.
Čovjek: Nije li to razlog zašto imam razum?
Bog: Da, razlog postojanju tvog razuma jeste da prevodi ono što dolazi iz mene i da ga projektuje kroz tvoja čula u SLIKE koje ti doživljavaš kao materijalnu realnost. Ali razum ne smije da bude Tvoja vodilja, ne smije da vlada Tvojom Voljom, već mora da bude i da uvijek ostane Tvoj alat s kojim se služiš.
Čovjek: Ja se već služim njime zar ne, evo, totalno sam razuman, razborit, čak sam ti i oproštaj ponudio.
Bog: Upravo tako, razuman si i razborit, zato i tvoj oproštaj dolazi upravo odatle iz zbog toga. Ja Ti već rekoh da mi tvoj oproštaj ne treba i da ga niti jednim jedinim dijelom Svog Bića ne želim.
Čovjek: Znači li to da TI nikome ne opraštaš, čega se bojiš?
Bog:Ne bojim se JA ničega...JA JESAM SVE.
I u pravu si: JA NE OPRAŠTAM NIKOME.
Čovjek: Znam, TI voliš da kažnjavaš. Nisi li kaznio onoliko Jevreja za neposlušnost...kada si ih izbavio iz Egipta? TI si hladnokrvni tiranin koji zahtijeva totalnu poslušnost!
Bog: NE, JA NIKOGA NE KAŽNJAVAM. Onaj o kojemu Ti pričaš, 'taj'...NISAM JA.
JA sam Biće KOJE JESAM. JA, NITI PRAŠTAM NITI TRAŽIM OPROŠTAJ.
Čovjek: Dakle, Ti samo kažnjavaš!?
NE! Nisam li već jednom rekao da JA niti ikome sudim niti ikoga kažnjavam za bilo šta?
Čovjek: Da, ali rekao si, takođe, da ne opraštaš nikome.
Da, rekao sam to, ali to što sam rekao nema nikave veze sa kažnjavanjem.
Čovjek: Ima, ima...ima sve veze, to i lud zna.
Ovo...zahtijeva da bude prosvijetljeno:
.
.
.
.
.
O P R O Š T A J ... (prvi dio)
Čovjek: Moram priznati...u srce me je dirnula ova tvoja ispovijest. Osjetio samo na trenutak da bih mogao da ti čak i oprostim za sve...
Bog: Da mi oprostiš?
Čovjek: Htio bih, tako mi došlo...ali ne mogu sebi da dozvolim, nešto me ipak drži i vuče nazad. Kad pomislim samo o svemu što se dešava u ovom svijetu...i kad znam da sve to TI stvaraš... ne da mi...
Bog: Ali JA ne želim tvoj oproštaj!
Čovjek: Eto, treba li išta više da kažem? Tek što se otvorih prema TEBI i pokušah da te shvatim na momenat i evo, spreman bih i još sam spreman da ti i oprostim, jer negdje duboko osjetih i osjećam da govoriš istinu a ono...? Još dok tI se nudim a TI mi pokazuješ svoju aroganciju...trebao sam znati bolje. Kako sam samo mogao povjerovati i pasti na priču!?
Bog: NE, nisi Ti pao na priču. Moja riječ te nije navela niti Te je ubijedila ni u šta. Ti si se samo za trenutak preselio ovdje, kod mene a u Sebe ali ne potpuno, ne onako kako bi to i mogao, te zato, u Tebi se počela buditi istina koju još ne shvataš u potpunosti. Tvoj razum Ti je na putu, pokušava da Ti prevede ono što si osjetio u Sebi.
Čovjek: Nije li to razlog zašto imam razum?
Bog: Da, razlog postojanju tvog razuma jeste da prevodi ono što dolazi iz mene i da ga projektuje kroz tvoja čula u SLIKE koje ti doživljavaš kao materijalnu realnost. Ali razum ne smije da bude Tvoja vodilja, ne smije da vlada Tvojom Voljom, već mora da bude i da uvijek ostane Tvoj alat s kojim se služiš.
Čovjek: Ja se već služim njime zar ne, evo, totalno sam razuman, razborit, čak sam ti i oproštaj ponudio.
Bog: Upravo tako, razuman si i razborit, zato i tvoj oproštaj dolazi upravo odatle iz zbog toga. Ja Ti već rekoh da mi tvoj oproštaj ne treba i da ga niti jednim jedinim dijelom Svog Bića ne želim.
Čovjek: Znači li to da TI nikome ne opraštaš, čega se bojiš?
Bog:Ne bojim se JA ničega...JA JESAM SVE.
I u pravu si: JA NE OPRAŠTAM NIKOME.
Čovjek: Znam, TI voliš da kažnjavaš. Nisi li kaznio onoliko Jevreja za neposlušnost...kada si ih izbavio iz Egipta? TI si hladnokrvni tiranin koji zahtijeva totalnu poslušnost!
Bog: NE, JA NIKOGA NE KAŽNJAVAM. Onaj o kojemu Ti pričaš, 'taj'...NISAM JA.
JA sam Biće KOJE JESAM. JA, NITI PRAŠTAM NITI TRAŽIM OPROŠTAJ.
Čovjek: Dakle, Ti samo kažnjavaš!?
NE! Nisam li već jednom rekao da JA niti ikome sudim niti ikoga kažnjavam za bilo šta?
Čovjek: Da, ali rekao si, takođe, da ne opraštaš nikome.
Da, rekao sam to, ali to što sam rekao nema nikave veze sa kažnjavanjem.
Čovjek: Ima, ima...ima sve veze, to i lud zna.
Ovo...zahtijeva da bude prosvijetljeno:
.
.
.
Poslednja izmena: