.
.
.
P R I N C I P...K R E A C I J E ... (UM i uloga UM-a u procesu manifestacije Principa Kreacije)
.
.
Još na samom početku ovih izlaganja pričali smo o tome da, ukoliko Biće želi da doživi jedno ‘odvojeno iskustvo Sebe od Jednine apsoluta-Svijesti, ono mora i da ga stvori iz Sebe-iz te Jednine, iz apsoluta ili Svijesti. Izabiranjem Jednog individualnog Znanja o Sebi, Biće se centrira u njemu (dakle postavlja Sebe u njega) i odatle bira druga individualna Znanja o Sebi oko tog Centra-Sebe, dakle oko tog inicijalnog Znanja o Sebi s kojim se poistovjećuje. Kada se ovaj skup formira, rodila se Jedna duša. Ona postaje vibracija koja ima svoj specifičnu frekvenciju po kojoj se prepoznaje u svojoj manifestujućoj formi. Da bi frekvencija mogla biti pročitana i prepoznatljiva ona mora da bude vidljiva. Razum služi Biću da čita 'vidljive' vrijednosti frekvencije koje onda prevodi svojim čulima u predstave ili projekcije stvarnosti po sebi. Da bi Biće došlo do čulne projekcije iskustva duše, Biće prvo mora da emituje dušu u razum. Duše u razum unose dizajn svojih namjera, dizajn željenog iskustva, pokretačku iskru projekcije života. Da bi taj dizajn bilo moguće oformiti, od samog izbora svog željenog iskustva pa sve do manifestacije dimenzije Biće koristi UM-Raz-Um mehanizam.
Šta je UM?
Um je sintetički dio mehanizma projekcije svakog iskustava. UM-om, Biće bira inicijalna Znanja o Sebi oko kojih formira duše. Takođe, UM-om Biće KOJE JESMO spaja sve postojeće duše u jedan sistem ODNOSA koji nazivamo Univerz-UM. Dakle, Univerzum je uistinu JEDAN-Univerzalni UM, koji u Sebi sadrži Namjeru (dušu) koju je Biće izabralo da proživi kao Jedno-cjelokupno iskustvo u kojemu su simultano sadržane sve ostale projekcije individualnih iskustava, sve ostale duše u JEDNOJ duši, u Sebi. Univerzum je doživljaj svega postajućeg u jednom SADA, kao što je apsolut Znanje svega postojećeg u tom SADA. Razlika između jednog i drugog je u njihovom opsegu i njihovom trajanju. Univerzum je postajanje sa određenim trajanjem, dok je apsolut VJEČNO POSTOJANJE. Takođe, jedino iz apsoluta Univerzum nastaje...drugačije je nemoguće. Naravno, Univerzum je KRETANJE, energetski izraz Bića, dok je apsolut totalno NE-KRETANJE (dakle NIJE mirovanje). O postanku kretanja sam već govorio ali ponovit ću: Kretanje nastaje Željom Bića KOJE JESMO da doživi Sebe na individualnom nivou razmjene, dakle 'odvajanjem' individualnih Znanja o Sebi 'od apsoluta' pri čemu ih postavlja u direktan ODNOS kroz koji se razmjena njihovih individualnih karakteristika vrši samo u domenu tog ODNOSA. Univerzalni UM, dakle, omogućava KREACIJU svih individualnih iskustava u Sebi, dajući pri tome svakom individualnom iskustvu, svakoj duši da ga koristi kao svoj-individualni UM. Stoga, UM je fleksibilan mehanizam koji po želji Bića postaje onoliko obuhvatan koliki je interes tog jednog individualnog postajućeg aspekta Sebe-Bića-duše. Zato, kada govorimo o Univerzumu uistinu govorimo o duši čiji opseg iskustva Sebe zahtijeva SVEOBUHVATNOST UM-a.
Takođe, postaje jasno da se UM čovjeka recimo, može spojiti sa UM-om Zvijezde, sa UM-om Univerzuma...dakle, sa Višom Svjesnošću o Sebi-Biću KOJE JESMO od Svjesnosti sa kojom se poistovjećujemo, jer uistinu UM JESTE JEDAN...duše unutar njega su mnoge i imaju svoj obim spoznaja i djelovanja uslovljen dizajnom željenog iskustva svake duše. UM je NE-fizički mehanizam koji omogućava, takođe NE-fizičkom Znanju o Sebi kao duši, da razmjenjuje svoje Znanje o Sebi sa drugim Znanjima o Sebi iz apsoluta a 'izvan' njega na individualnoj kao i na kolektivnoj bazi.
Kako UM stvara iskustava?
Princip je jednostavan i nepromjenjiv. Teče ovako:
Znanje o Sebi + Motiv (Želja za iskustvom Sebe) > KRETANJE (Energija)> Iskustvo Sebe.
Dakle, ovaj proces Kreacije se dešava u UM-u i zahvaljući UM-u postaje manifestacija iskustva. Biće bira Jedno Znanje o Sebi kao Centar iskustva i dodaujći mu motiv (Želju za iskustvom Sebe u vidu odnosa inicijalnog Jednog sa izabranim Jednim Znanjem o Sebi) usmjerava ta dva Znanja jedno ka drugom stvarajući tako iluziju KRETANJA. Kretanje je osnova energije a energija je osnova iskustva. Energija se prvo pojavljuje u svom svjetlosnom izrazu, kao ISKRA, a tek onda se manifestuje u svoje niže forme...materiju recimo.
Da bi se Svjetlost transformisala u materiju, Biće koristi čula. Čula su uistinu kreatori materijalnosti, jer bez čula ne postoji materijalni svijet. Čula uistinu daju materijalna svojstva ne-materijalnim Znanjima o Sebi. Dakle, čula su direktno povezana sa Raz-Umom i prevode razumljene odnose frekvencija stvorenih UM-om u čulne predstave tih frekvencija. Razum je, dakle, zadužen za shvatanje tih stvorenih odnosa i njihovu materijalizaciju. Međutim razum se ne zadržava samo na tome, već zbog svojstva ‘razumijevanja’, dakle zbog svog analitičkog svojstva razum razlaže sve što je UM-om složeno i logički ga onda postavlja u nizove koji su samo njemu opravdani. To se naravno nije trebalo desiti, ali se dešava upravo zato što UM predstavlja Svjesni dio tog mehanizma projekcije a razum njegov Ne-Svjesni dio. Zbog svog Svjesnog svojstva Um se ne nameće razumu, ali zato zbog svojih Ne-Svjesnih svojstava Razum se i te kako bori za svoju poziciju u procesu Kreacije i svim raspoloživim sredstvima nastoji da nametne svoju Volju nad projekcijom. Kada kažem ‘UM’ ili ‘Raz-UM’ uvijek mislim na Biće KOJE JESAM a koje se poistovjećuje sa jednim ili sa drugim dijelom ovog mehanizma.
.
.
.
.
P R I N C I P...K R E A C I J E ... (UM i uloga UM-a u procesu manifestacije Principa Kreacije)
.
.
Još na samom početku ovih izlaganja pričali smo o tome da, ukoliko Biće želi da doživi jedno ‘odvojeno iskustvo Sebe od Jednine apsoluta-Svijesti, ono mora i da ga stvori iz Sebe-iz te Jednine, iz apsoluta ili Svijesti. Izabiranjem Jednog individualnog Znanja o Sebi, Biće se centrira u njemu (dakle postavlja Sebe u njega) i odatle bira druga individualna Znanja o Sebi oko tog Centra-Sebe, dakle oko tog inicijalnog Znanja o Sebi s kojim se poistovjećuje. Kada se ovaj skup formira, rodila se Jedna duša. Ona postaje vibracija koja ima svoj specifičnu frekvenciju po kojoj se prepoznaje u svojoj manifestujućoj formi. Da bi frekvencija mogla biti pročitana i prepoznatljiva ona mora da bude vidljiva. Razum služi Biću da čita 'vidljive' vrijednosti frekvencije koje onda prevodi svojim čulima u predstave ili projekcije stvarnosti po sebi. Da bi Biće došlo do čulne projekcije iskustva duše, Biće prvo mora da emituje dušu u razum. Duše u razum unose dizajn svojih namjera, dizajn željenog iskustva, pokretačku iskru projekcije života. Da bi taj dizajn bilo moguće oformiti, od samog izbora svog željenog iskustva pa sve do manifestacije dimenzije Biće koristi UM-Raz-Um mehanizam.
Šta je UM?
Um je sintetički dio mehanizma projekcije svakog iskustava. UM-om, Biće bira inicijalna Znanja o Sebi oko kojih formira duše. Takođe, UM-om Biće KOJE JESMO spaja sve postojeće duše u jedan sistem ODNOSA koji nazivamo Univerz-UM. Dakle, Univerzum je uistinu JEDAN-Univerzalni UM, koji u Sebi sadrži Namjeru (dušu) koju je Biće izabralo da proživi kao Jedno-cjelokupno iskustvo u kojemu su simultano sadržane sve ostale projekcije individualnih iskustava, sve ostale duše u JEDNOJ duši, u Sebi. Univerzum je doživljaj svega postajućeg u jednom SADA, kao što je apsolut Znanje svega postojećeg u tom SADA. Razlika između jednog i drugog je u njihovom opsegu i njihovom trajanju. Univerzum je postajanje sa određenim trajanjem, dok je apsolut VJEČNO POSTOJANJE. Takođe, jedino iz apsoluta Univerzum nastaje...drugačije je nemoguće. Naravno, Univerzum je KRETANJE, energetski izraz Bića, dok je apsolut totalno NE-KRETANJE (dakle NIJE mirovanje). O postanku kretanja sam već govorio ali ponovit ću: Kretanje nastaje Željom Bića KOJE JESMO da doživi Sebe na individualnom nivou razmjene, dakle 'odvajanjem' individualnih Znanja o Sebi 'od apsoluta' pri čemu ih postavlja u direktan ODNOS kroz koji se razmjena njihovih individualnih karakteristika vrši samo u domenu tog ODNOSA. Univerzalni UM, dakle, omogućava KREACIJU svih individualnih iskustava u Sebi, dajući pri tome svakom individualnom iskustvu, svakoj duši da ga koristi kao svoj-individualni UM. Stoga, UM je fleksibilan mehanizam koji po želji Bića postaje onoliko obuhvatan koliki je interes tog jednog individualnog postajućeg aspekta Sebe-Bića-duše. Zato, kada govorimo o Univerzumu uistinu govorimo o duši čiji opseg iskustva Sebe zahtijeva SVEOBUHVATNOST UM-a.
Takođe, postaje jasno da se UM čovjeka recimo, može spojiti sa UM-om Zvijezde, sa UM-om Univerzuma...dakle, sa Višom Svjesnošću o Sebi-Biću KOJE JESMO od Svjesnosti sa kojom se poistovjećujemo, jer uistinu UM JESTE JEDAN...duše unutar njega su mnoge i imaju svoj obim spoznaja i djelovanja uslovljen dizajnom željenog iskustva svake duše. UM je NE-fizički mehanizam koji omogućava, takođe NE-fizičkom Znanju o Sebi kao duši, da razmjenjuje svoje Znanje o Sebi sa drugim Znanjima o Sebi iz apsoluta a 'izvan' njega na individualnoj kao i na kolektivnoj bazi.
Kako UM stvara iskustava?
Princip je jednostavan i nepromjenjiv. Teče ovako:
Znanje o Sebi + Motiv (Želja za iskustvom Sebe) > KRETANJE (Energija)> Iskustvo Sebe.
Dakle, ovaj proces Kreacije se dešava u UM-u i zahvaljući UM-u postaje manifestacija iskustva. Biće bira Jedno Znanje o Sebi kao Centar iskustva i dodaujći mu motiv (Želju za iskustvom Sebe u vidu odnosa inicijalnog Jednog sa izabranim Jednim Znanjem o Sebi) usmjerava ta dva Znanja jedno ka drugom stvarajući tako iluziju KRETANJA. Kretanje je osnova energije a energija je osnova iskustva. Energija se prvo pojavljuje u svom svjetlosnom izrazu, kao ISKRA, a tek onda se manifestuje u svoje niže forme...materiju recimo.
Da bi se Svjetlost transformisala u materiju, Biće koristi čula. Čula su uistinu kreatori materijalnosti, jer bez čula ne postoji materijalni svijet. Čula uistinu daju materijalna svojstva ne-materijalnim Znanjima o Sebi. Dakle, čula su direktno povezana sa Raz-Umom i prevode razumljene odnose frekvencija stvorenih UM-om u čulne predstave tih frekvencija. Razum je, dakle, zadužen za shvatanje tih stvorenih odnosa i njihovu materijalizaciju. Međutim razum se ne zadržava samo na tome, već zbog svojstva ‘razumijevanja’, dakle zbog svog analitičkog svojstva razum razlaže sve što je UM-om složeno i logički ga onda postavlja u nizove koji su samo njemu opravdani. To se naravno nije trebalo desiti, ali se dešava upravo zato što UM predstavlja Svjesni dio tog mehanizma projekcije a razum njegov Ne-Svjesni dio. Zbog svog Svjesnog svojstva Um se ne nameće razumu, ali zato zbog svojih Ne-Svjesnih svojstava Razum se i te kako bori za svoju poziciju u procesu Kreacije i svim raspoloživim sredstvima nastoji da nametne svoju Volju nad projekcijom. Kada kažem ‘UM’ ili ‘Raz-UM’ uvijek mislim na Biće KOJE JESAM a koje se poistovjećuje sa jednim ili sa drugim dijelom ovog mehanizma.
.
.
