.
.
.
R A Z U M...ili...R A Z - U M
.
.
.
Šta je Raz-Um?
Raz-Um je kao što i sama riječ kazuje, razlagač Uma, tj. razlagač onog što je Umom stvoreno. Za razliku od Uma, koji je sintetički dio mehanizma Projekcije, Raz-Um je analitički dio mehanizma Projekcije i služi biću da traži razloge stvaranja-kreacije. Svojom prirodom Raz-Um je namijenjen da uči i da se nadgrađuje, da u već projektujućem iskustvu vidi Raz-loge postajanja njegovog korisnika. Pri tome, Raz-Um ima tendenciju da intelektualizuje iskustva, odakle se stvara sud da su neke kreacije 'pametnije' od drugih...dakle, Raz-Um je odgovoran za sud koji biće donosi o nečemu. Sud je ne-svjesna akcija bića jer kao takav prelazi granice namijenjene upotrebe Raz-Uma. Njegove istinske granice bi trebale ostati u domenu prevodioca, bez suda o tome šta je dobro a šta loše, dakle, bez naglašavanja suprotnosti. Ali, kada znamo da je Raz-Um uistinu zadužen za polarizaciju iskustava onda nam postaje jasno zašto je sud ili osuda uistinu tako snažno čovjekovo iskustvo koje se veoma teško zaobilazi. Razlog svih ovih akcija, bilo da su one Svjesne ili Ne-Svjesne jeste pozicija bića u odnosu na svoje iskustvo. Ukoliko se biće koje jesmo spusti na nivo Raz-Uma...za očekivati je da biće postane identifikovano sa svojim iskustvom i da počne da gleda sebe i 'svijet' kroz prizmu Raz-Uma, dakle, u domenu svojih iskustava. To će takođe značiti da će biće analizirati sve što je postojeće i stvarati svoje logičke zaključke (mišljenja) o tome što jeste...jer logika kao i čula, takođe, pripada domenu Raz-Uma. Kada tom skupu dodamo memoriju...dobili smo sliku ega. Dakle, kada se biće zatvori u Raz-Um-Tijelo entitet (prihvatili smo da ga nazivamo 'ego'), ono u svom Raz-Um dijelu tog entiteta skuplja sve proživljene informacije i čuva ih u memoriji koju nazivamo prošlost. Ništa što nije proživljeno ne može da se sačuva u memoriji...jer još uvijek nije prošlo kroz Proces Projekcije kroz prizmu Raz-Uma.
Da bi Proces Projekcije mogao da se ostvari, Raz-Um mora da prevede informacije koje su već postojeće i 'viđene' njegovim receptorima pa tek onda, kada su te informacije u Raz-Umu, Raz-Um može da ih dešifruje i prevede u Raz-umljivu percepciju onoga što se na vibracionom nivou uistinu dešava. Naravno, to što se na vibracionom nivou dešava nije isto sa prevodom ili predstavom toga što jeste...neki bi to rekli 'stvar po sebi'. 'Stvar po sebi' kao što i sama manifestacija riječi tog značenja sugeriše jeste: stvorenje ili izraz sebe po sebi, tj. po onom inicijalnom znanju-o-sebi koje je postalo duša. Dakle, 'stvar po sebi' je uistinu prvi stepen kreacije odnosa između Inicijalnog znanja-o-sebi i onog izabranog znanja-o-sebi preko kojeg se biće kao taj inicijalni Jedan doživljava uvjerljivim. Dakle, samo onda kada se inicijalno znanje postavi u odnos sa drugim znanjima-o-sebi (koja je biće za sebe kao dušu izabralo) biće može da doživi kretanje prema tom drugom Znanju ili obrnuto, koje je osnova svakog doživljaja. Bez tog kretanja, bez želje da se izvrši razmjena znanja na individualnom nivou, doživljaj nije moguć. Ali kada to što je sada postalo 'stvar po sebi' uđe u domen Raz-Uma...njen odnos koji je čini postajućom biva preveden Raz-Umom kao radnja koja se dešava u dimenziji vremena i prostora.
Da li to znači da je Raz-Um u stvari izdvojen od Uma u vremenu i prostoru?
Ne. To znači da su vrijeme i prostor integralni konstruktivni dijelovi Raz-Uma.
To mi zvuči kao da je dimenzija u Raz-Umu?
Da, upravo tako. Dimenzija je uslovljena karakterom svojih namjera za iskustvom. Naša-treća dimenzija predstavlja skup različitih elemenata koji je kao takvom čine mogućom.
Kako to misliš mogućom?
Da bi dimenzija postojala u svom manifestujućem aspektu, u Raz-Umu moraju postojati elementi-'alati'-pred-uslovi, koji će je načiniti uvjerljivom, postajućom. Kao pred-uslov predstavljanja uvjerljivosti dimenzionalnog postojanja biću koje jesmo, a uz pomoć tih 'alata' (čula), potrebni su i njeni medijumi. Medijumi su već pred-određeni i prihvaćeni da budu baza-poligon na kojemu se sreću sve duše sa istim namjerama da prožive svoju materijalnost recimo. Ti medijumi se nose u samoj namjeri svake duše. Ako je namjera duše da se doživi u tim srodnim iskustvima u ovoj-našoj-trećoj dimenziji, onda za sigurno jedno inicijalno znanje-o-sebi, tokom čitavog svog životnog iskustva, od samog početka mora da se odnosi sa drugim znanjem-o-sebi po uzajamnom dogovoru svih. To znanje na nivou manifestacije postaje medijum. Prvi i osnovni pred-uslov treće dimenzijekoje jeste znanje-o-sebi koje se u svom manifestujućem izrazu duše predstavlja kao prostor a sa njim pod ruku ide i vrijeme kao mjera trajanja jednog doživljaja u prostoru... Dakle, i ne raz-mišljajući o tome, čovjek, kao izraz bića koje jesmo, doživljava sebe kao dio prostora, i ne pokušavajući da shvati da prostor uistinu (kao i vrijeme) predstavlja njegov Izbor...njegovu namjeru koju nosi u sebi. Ta izabrana namjera mu omogućava projekciju sebe u dimenziji koju sad doživljava kao već postojeću, nepromjenjivu, sa već prihvaćenim pred-uslovima koje dijeli sa drugim postajućim manifestacijama duša.. Dakle, čovjek, kao izraz bića, Ne-može eliminisati prostor iz svog razuma, sve dokle postaje iskustvo u dimenziji ali zato, ako je to želja bića koje jesmo, biće to može učiniti...i čini to na nivou prvog izbora...izbora duše. Ovi medijumi služe biću da projektuje koordinate koje su svim postajućim dušama već sastavni dio njihovog dizajna. Zato i jeste moguće da se kao duše nepogrešivo pronađemo na koordinatama određenih frekvencija koje katrakterišu jednu dimenziju.
Sve ostale izbore biće čini na nivou već projektovanog, dakle, prevodeći, da l' svjesno ili ne-svjesno, informacije (vibracije) koje ulaze u domen Raz-Uma i s tim stvarajući realnost po svom razumijevanju, radije nego li po sebi-onom inicijalnom Jednom...po duši.
Da bi smo znali kako se izbor dešava na nivou projekcije prosvijetlimo i sam mehanizam koji koristimo pri projekciji i pri izboru svoje realnosti odatle, dakle prosvijetlimo Raz-Um.
Sam Raz-Um je mehanizam koji je po sebi slojevit. Dakle, prosleđuje informaciju na nekoliko nivoa prije nego li ta informacija biću postane manifestovana realnost.
O kakvim slojevima govoriš?
Govorim o podjeli Raz-Uma kao cjelovitog mehanizma mentalno-čulne projekcije. Često se ova podjela Raz-Uma zbunjuje za podjelu svjesnosti bića...to nije isto.
Ne razumijem!?!
Često čujemo da se govori o podjeli na Svijest ili Pod-Svijest...o tome govorim.
Misliš na ono što doživljavamo i čega smo svjesni i ono što postoji a ne možemo da ga vidimo u sebi niti da da na njega utičemo. To čega smo ne-svjesni, za nas je nevidljivo...o tome govoriš?
Da. Ali terminologija koja se koristi je totalno neispravna.
Kako misliš terminologija je 'neispravna'...svi psiholozi se koriste istim izrazima, i filozofi???
To takođe ne znači da su izrazi dosledni onome što se želi reći kroz njih. To samo znači da se u jednom momentu u vremenu stvorio pojam (od nekoga, po nekome) kojim se to o čemu govorimo pokušalo predstaviti...a odatle, taj pojam je i prihvaćen kao totalna i nepobitna istina. Međutim nije. I sam Ti si mi već pokazao koliko je ta podjela neuspješno objašnjena.
Kako to misliš, zar TI nisam ukazao na postojanje Svijesti i Ne-Svijesti (uključujući u nju i Pod-Svijest)? Lijepo sam objasnio da smo svjesni onoga što nam predstavlja 'svijest o nečemu' a ne-svjesni smo onog drugog.
Da, sve si mi to rekao, ali ne primjećuješ da dok o 'istinama' govoriš, govoriš i predstavljaš ih kroz neadekvatne pojmove...moram ti i ovo prosvijetliti...prosvjetljenje je jedini način da dođemo do shvatanja:
Svijest je jedna-apsolutna.
Kao što ne postoji dva apsoluta, tako ne postoje ni dvije Svijesti.
Kao što ne postoje pod-grupe apsoluta, tako ne mogu da postoje pod-grupe Svijesti.
Kako bi to TI onda objasnio?
Svijest je Jedna...Svjesnosti su mnoge.
Svijest predstavlja sveobuhvatno znanje-o.sebi u jednom znanju-o-sebi. Tako je u svakom znanju-o-sebi u apsolutu. Stoga, Svijest je nepromjenjiva a njena nepromjenjivost dolazi iz totalnog ne-kretanja, jer sve jest u jednom, sada. Tamo gdje nema kretanja nema ni promjene.
Svjesnost, za razliku od Svijesti, predstavlja količinu prisutnih znanja-o-sebi iz Svijesti a u sebi, u jednom momentu u datom iskustvu ili manifestaciji bića kroz dušu, dakle u odvojenosti od apsoluta...od Svijesti.
Svjesnost kao takva podliježe hijerarhiji. Zato i možemo upoređivati nivoe svjesnosti...a li ne i nivoe Svijesti.
Dakle, kada govorimo o biću koje jeste onda možemo reći da biće može imati Svijest-o-sebi (kada se identifikuje sa apsolutom...samo tada) ili pak, biće može imati Svjesnost-o-sebi, dakle kada je svjesno sebe koji jeste iskustvo (kada se idetifikuje sa bilo kojim od svojim manifestujućih iskustava).
.
.
.
.
.
R A Z U M...ili...R A Z - U M
.
.
.
Šta je Raz-Um?
Raz-Um je kao što i sama riječ kazuje, razlagač Uma, tj. razlagač onog što je Umom stvoreno. Za razliku od Uma, koji je sintetički dio mehanizma Projekcije, Raz-Um je analitički dio mehanizma Projekcije i služi biću da traži razloge stvaranja-kreacije. Svojom prirodom Raz-Um je namijenjen da uči i da se nadgrađuje, da u već projektujućem iskustvu vidi Raz-loge postajanja njegovog korisnika. Pri tome, Raz-Um ima tendenciju da intelektualizuje iskustva, odakle se stvara sud da su neke kreacije 'pametnije' od drugih...dakle, Raz-Um je odgovoran za sud koji biće donosi o nečemu. Sud je ne-svjesna akcija bića jer kao takav prelazi granice namijenjene upotrebe Raz-Uma. Njegove istinske granice bi trebale ostati u domenu prevodioca, bez suda o tome šta je dobro a šta loše, dakle, bez naglašavanja suprotnosti. Ali, kada znamo da je Raz-Um uistinu zadužen za polarizaciju iskustava onda nam postaje jasno zašto je sud ili osuda uistinu tako snažno čovjekovo iskustvo koje se veoma teško zaobilazi. Razlog svih ovih akcija, bilo da su one Svjesne ili Ne-Svjesne jeste pozicija bića u odnosu na svoje iskustvo. Ukoliko se biće koje jesmo spusti na nivo Raz-Uma...za očekivati je da biće postane identifikovano sa svojim iskustvom i da počne da gleda sebe i 'svijet' kroz prizmu Raz-Uma, dakle, u domenu svojih iskustava. To će takođe značiti da će biće analizirati sve što je postojeće i stvarati svoje logičke zaključke (mišljenja) o tome što jeste...jer logika kao i čula, takođe, pripada domenu Raz-Uma. Kada tom skupu dodamo memoriju...dobili smo sliku ega. Dakle, kada se biće zatvori u Raz-Um-Tijelo entitet (prihvatili smo da ga nazivamo 'ego'), ono u svom Raz-Um dijelu tog entiteta skuplja sve proživljene informacije i čuva ih u memoriji koju nazivamo prošlost. Ništa što nije proživljeno ne može da se sačuva u memoriji...jer još uvijek nije prošlo kroz Proces Projekcije kroz prizmu Raz-Uma.
Da bi Proces Projekcije mogao da se ostvari, Raz-Um mora da prevede informacije koje su već postojeće i 'viđene' njegovim receptorima pa tek onda, kada su te informacije u Raz-Umu, Raz-Um može da ih dešifruje i prevede u Raz-umljivu percepciju onoga što se na vibracionom nivou uistinu dešava. Naravno, to što se na vibracionom nivou dešava nije isto sa prevodom ili predstavom toga što jeste...neki bi to rekli 'stvar po sebi'. 'Stvar po sebi' kao što i sama manifestacija riječi tog značenja sugeriše jeste: stvorenje ili izraz sebe po sebi, tj. po onom inicijalnom znanju-o-sebi koje je postalo duša. Dakle, 'stvar po sebi' je uistinu prvi stepen kreacije odnosa između Inicijalnog znanja-o-sebi i onog izabranog znanja-o-sebi preko kojeg se biće kao taj inicijalni Jedan doživljava uvjerljivim. Dakle, samo onda kada se inicijalno znanje postavi u odnos sa drugim znanjima-o-sebi (koja je biće za sebe kao dušu izabralo) biće može da doživi kretanje prema tom drugom Znanju ili obrnuto, koje je osnova svakog doživljaja. Bez tog kretanja, bez želje da se izvrši razmjena znanja na individualnom nivou, doživljaj nije moguć. Ali kada to što je sada postalo 'stvar po sebi' uđe u domen Raz-Uma...njen odnos koji je čini postajućom biva preveden Raz-Umom kao radnja koja se dešava u dimenziji vremena i prostora.
Da li to znači da je Raz-Um u stvari izdvojen od Uma u vremenu i prostoru?
Ne. To znači da su vrijeme i prostor integralni konstruktivni dijelovi Raz-Uma.
To mi zvuči kao da je dimenzija u Raz-Umu?
Da, upravo tako. Dimenzija je uslovljena karakterom svojih namjera za iskustvom. Naša-treća dimenzija predstavlja skup različitih elemenata koji je kao takvom čine mogućom.
Kako to misliš mogućom?
Da bi dimenzija postojala u svom manifestujućem aspektu, u Raz-Umu moraju postojati elementi-'alati'-pred-uslovi, koji će je načiniti uvjerljivom, postajućom. Kao pred-uslov predstavljanja uvjerljivosti dimenzionalnog postojanja biću koje jesmo, a uz pomoć tih 'alata' (čula), potrebni su i njeni medijumi. Medijumi su već pred-određeni i prihvaćeni da budu baza-poligon na kojemu se sreću sve duše sa istim namjerama da prožive svoju materijalnost recimo. Ti medijumi se nose u samoj namjeri svake duše. Ako je namjera duše da se doživi u tim srodnim iskustvima u ovoj-našoj-trećoj dimenziji, onda za sigurno jedno inicijalno znanje-o-sebi, tokom čitavog svog životnog iskustva, od samog početka mora da se odnosi sa drugim znanjem-o-sebi po uzajamnom dogovoru svih. To znanje na nivou manifestacije postaje medijum. Prvi i osnovni pred-uslov treće dimenzijekoje jeste znanje-o-sebi koje se u svom manifestujućem izrazu duše predstavlja kao prostor a sa njim pod ruku ide i vrijeme kao mjera trajanja jednog doživljaja u prostoru... Dakle, i ne raz-mišljajući o tome, čovjek, kao izraz bića koje jesmo, doživljava sebe kao dio prostora, i ne pokušavajući da shvati da prostor uistinu (kao i vrijeme) predstavlja njegov Izbor...njegovu namjeru koju nosi u sebi. Ta izabrana namjera mu omogućava projekciju sebe u dimenziji koju sad doživljava kao već postojeću, nepromjenjivu, sa već prihvaćenim pred-uslovima koje dijeli sa drugim postajućim manifestacijama duša.. Dakle, čovjek, kao izraz bića, Ne-može eliminisati prostor iz svog razuma, sve dokle postaje iskustvo u dimenziji ali zato, ako je to želja bića koje jesmo, biće to može učiniti...i čini to na nivou prvog izbora...izbora duše. Ovi medijumi služe biću da projektuje koordinate koje su svim postajućim dušama već sastavni dio njihovog dizajna. Zato i jeste moguće da se kao duše nepogrešivo pronađemo na koordinatama određenih frekvencija koje katrakterišu jednu dimenziju.
Sve ostale izbore biće čini na nivou već projektovanog, dakle, prevodeći, da l' svjesno ili ne-svjesno, informacije (vibracije) koje ulaze u domen Raz-Uma i s tim stvarajući realnost po svom razumijevanju, radije nego li po sebi-onom inicijalnom Jednom...po duši.
Da bi smo znali kako se izbor dešava na nivou projekcije prosvijetlimo i sam mehanizam koji koristimo pri projekciji i pri izboru svoje realnosti odatle, dakle prosvijetlimo Raz-Um.
Sam Raz-Um je mehanizam koji je po sebi slojevit. Dakle, prosleđuje informaciju na nekoliko nivoa prije nego li ta informacija biću postane manifestovana realnost.
O kakvim slojevima govoriš?
Govorim o podjeli Raz-Uma kao cjelovitog mehanizma mentalno-čulne projekcije. Često se ova podjela Raz-Uma zbunjuje za podjelu svjesnosti bića...to nije isto.
Ne razumijem!?!
Često čujemo da se govori o podjeli na Svijest ili Pod-Svijest...o tome govorim.
Misliš na ono što doživljavamo i čega smo svjesni i ono što postoji a ne možemo da ga vidimo u sebi niti da da na njega utičemo. To čega smo ne-svjesni, za nas je nevidljivo...o tome govoriš?
Da. Ali terminologija koja se koristi je totalno neispravna.
Kako misliš terminologija je 'neispravna'...svi psiholozi se koriste istim izrazima, i filozofi???
To takođe ne znači da su izrazi dosledni onome što se želi reći kroz njih. To samo znači da se u jednom momentu u vremenu stvorio pojam (od nekoga, po nekome) kojim se to o čemu govorimo pokušalo predstaviti...a odatle, taj pojam je i prihvaćen kao totalna i nepobitna istina. Međutim nije. I sam Ti si mi već pokazao koliko je ta podjela neuspješno objašnjena.
Kako to misliš, zar TI nisam ukazao na postojanje Svijesti i Ne-Svijesti (uključujući u nju i Pod-Svijest)? Lijepo sam objasnio da smo svjesni onoga što nam predstavlja 'svijest o nečemu' a ne-svjesni smo onog drugog.
Da, sve si mi to rekao, ali ne primjećuješ da dok o 'istinama' govoriš, govoriš i predstavljaš ih kroz neadekvatne pojmove...moram ti i ovo prosvijetliti...prosvjetljenje je jedini način da dođemo do shvatanja:
Svijest je jedna-apsolutna.
Kao što ne postoji dva apsoluta, tako ne postoje ni dvije Svijesti.
Kao što ne postoje pod-grupe apsoluta, tako ne mogu da postoje pod-grupe Svijesti.
Kako bi to TI onda objasnio?
Svijest je Jedna...Svjesnosti su mnoge.
Svijest predstavlja sveobuhvatno znanje-o.sebi u jednom znanju-o-sebi. Tako je u svakom znanju-o-sebi u apsolutu. Stoga, Svijest je nepromjenjiva a njena nepromjenjivost dolazi iz totalnog ne-kretanja, jer sve jest u jednom, sada. Tamo gdje nema kretanja nema ni promjene.
Svjesnost, za razliku od Svijesti, predstavlja količinu prisutnih znanja-o-sebi iz Svijesti a u sebi, u jednom momentu u datom iskustvu ili manifestaciji bića kroz dušu, dakle u odvojenosti od apsoluta...od Svijesti.
Svjesnost kao takva podliježe hijerarhiji. Zato i možemo upoređivati nivoe svjesnosti...a li ne i nivoe Svijesti.
Dakle, kada govorimo o biću koje jeste onda možemo reći da biće može imati Svijest-o-sebi (kada se identifikuje sa apsolutom...samo tada) ili pak, biće može imati Svjesnost-o-sebi, dakle kada je svjesno sebe koji jeste iskustvo (kada se idetifikuje sa bilo kojim od svojim manifestujućih iskustava).
.
.
.
Poslednja izmena: