.
.
.
BOL - BOLEST, ISCJELJENJE - ZDRAVLJE
Bol... nije bolest, i neće ni biti ukoliko mu ne dopustimo da nas ubijedi u svoju realnost. Bol je alarm
kojim bi se trebali buditi iz uljuljkanosti iz osjećanja nužne realnosti. Bol bi nam trebao služiti a ne mi
njemu. Stoga, bol treba shvatiti i biti mu zahvalan što postoji kao takav ali onda treba preuzeti palicu
života u svoje ruke i svu odgovornost za ono što nam dolazi i u što smo svojom akcijom upali. Bolom
naglašavamo sebi da smo negdje pogriješili, da smo zastranili, uspavali se u rutinu ubjeđenja koje
nam ne prija a to i ne primjećujemo. Bol je tu da to naglasi, da nas probudi iz tog sna, iz rutine, da
prekine tok kojim se nesvjesno uvodimo u destrukciju.
Bol je posledica blokiranog energetskog toka u našem energetskom polju, u našem tijelu. Tijelo, kao
energetsko polje, je namijenjeno da bude provodnik informacija koje dobijamo iz Viših sfera postojanja
ili pak iz našeg okruženja. Kada se informacija nađe u našem energetskom polju mi je našim razumom
prosleđujemo kroz energetsko polje i iz nje čitamo njeno znanje-o-sebi (Ja jesam). Ta informacija u naše
tijelo ulazi u formi vibracije. Pošto je i naše energetsko polje uistinu masa koja vibrira frekvencijom naše
duše, svaka informacija (vibracija) koja uđe u domen našeg razuma i stoga u domen našeg energetskog
polja, svojom frekvencijom djeluje na frekvenciju našeg polja. Ukoliko smo bombardovani frekvencijama
s polja, naše energetsko polje reaguje. Sama reakcija je čin samozaštite, koji u dijelu našeg energetskog
polja najosjetljivijeg prema toj vibraciji stvara blokadu. Blokada služi ćelijama da se zaštite od frekvencije
koja im stvara strah. Štiteći se, ćelije čine suprotno od onoga što bi trebalo da čine u takvim situacijama.
Samozaštitom stvaraju štitove koji u jednom momentu postaju neprobojni, tj, ne dozvoljavaju energiji da
teče svojim namjerenim tokovima. U nemoći da protekne kroz unaprijed svorene tokove energija traži put
kojim će zaobići blokadu. U pokušaju zaobilaženja nasilno sebi stvara put kroz nove tokove a tamo gdje
je energija blokirana javlja se naboj koji se našem razumu nervnim tokovima prenosi i predstavlja kao bol.
Bol dakle nije bolest već je bol pokazatelj blokiranog protoka energije, a samim tim nam je i pokazatelj i
stanja našeg energetskog polja. U optimalnom stanju našeg energetskog polja energija teče nesmetano
te se energetski tokovi obavljaju bez prepreka i za nas neosjetno. Bol je alarm koji nam na ćelijskom nivou
projekcije sobom ukazuje na iskrivljenje našeg shvatanja realnosti. Sa ćelijskog nivoa razmjena informacija
utiče na podsvjesno stvaranje cjelokupne realnosti koju eventualno doživljavamo kao manifestaciju bolesti.
Bol je mehanizam buđenja koji nam nagovještava da nam je momentalno potrebna intervencija, iscjeljenje.
Kako nam to bol može pomoći?
Zaustavljanjem toka realnosti u kojoj ne vidimo iskrivljenje namjerenog nam puta, bol usmjerava našu
pažnju na sebe, osvješćavajući se u nama i nagovještavajući jedan jedini cilj; zaustavljanje svih radnji.
Zaustavljanjem svih dotadašnjih radnji, uključujući i svaku misao kojom smo dospjeli u ovaj momenat,
zaustavljamo akciju i mijenjamo njeno usmjerenje. Usmjerenje akcije je aktivni graditelj realnosti. A bol
je uvjerljiv dokaz da smo na pogrešnom putu. Međutim, njegova uloga nije da naglasi negativnost već
da nas iz nje izvede i vrati nas na put duše, na put samorealizacije iz koje uvijek izrasta radost življenja.
Stoga, u momentu kada osjetiš bol, vrijeme je (već uveliko, zadnja prilika) da se zaustaviš u svemu, da
meditiraš na Zdravlje. Šta to znači? To znači da svoju volju i izvučeš iz scenarija koji ti se nameće kao
nužnost i da izabereš realnost kakvu bi u najboljem scenariju poželjela. Uistinu, pojava bola naglašava
akcenat na jednu prioritetnu misao; na održanje zdravlja. A održati zdravlje možemo i trebali bi činiti
kao preventivu radije nego li da nas na to naše Biće navodi bolom. Ne-znanjem kako se iscijeliti ili pak
nemarnošću, bol, koji je namijenjen kao budulnik prerasta u bolest. Bolest je proširenje blokade protoku
energije koja se sa jedne ćelije ili sa grupe ćelija prenijela na tijelo ili pak na veći dio tijela i zaživila kao
strano energetsko tijelo unutar našeg tijela. Proširenje blokade nastaje kada našim ustrašenim ćelijama
dopustimo da emituju frekvenciju straha (kojim se tobož' štite) ka susjednim ćelijama našeg tijela. Da bi
se spriječilo stvaranje bolesti bol se javlja u nama, a da bi se spriječilo pojavljivanje bola neophodna je
rutinska aktivnost 'balansiranja' našeg energetskog polja.
...
Svako od nas može da se zaustavi u ovom momentu i da sagleda stvarnost onakvu kakva ona jeste.
A kakva je to stvarnost koju svako podjednako može da sagleda, da je potvrdi? To je stvarnost ovog
momenta, ovog sada, u kojemu mogu da zaključim da jesam, da postojim, te stoga, dok postojim da u
tom momentu ničim, do svojim ubjeđenjem u ugroženost moje egzistencije, nisam uslovljen-a. Ako bi
smo se u tom momentu istinski preispitali shvatili bi smo svim svojim bićem da nam je zdravlje osnova.
Ali ako stvarnost gledamo kroz filtere razuma, dakle kroz stvoreno ubjeđenje o ovom momentu, onda
nas bol može odvesti u dalje ubeđenje koje nas neumoljivo uvjerava da smo u opasnosti. Ako ovo
shvatimo onako kako bi trebalo shvatiti, naša pažnja će se instantno okrenuti od bolesti ka zdravlju.
Okrećući se ka zdravlju nalazimo i način da se vratimo u to optimalno stanje bitisanja u tijelu. Pri tom
postoji i jedna rutinska vježba, radnja koja svakome može pomoći da bude sam sebi iscjeljitelj.
Zatvori oči, otpusti sve misli. U miru i u potpunom povjerenju predaj svoj razum Višoj Svjesnosti, Višem
Ja, Univerzumu, Bogu, nazovi kako ti volja. Osjeti, zamisli, vidi... kako god ti je drago, energiju, svjetlost
ispred očiju. Osjeti je svugdje oko sebe. Drži oči opuštene, ne traži nikakav fokus. Vidi sve što je ispred,
ne veži seni za šta. Uskoro će se iz etera pojaviti loptasta masa energije, suptilna ali ipak dovoljno jasna
koja se sama od sebe počinje kretatai prema kruni klave. Dopusti. Prati je 'trećim okom', ono samo će ti
se otkriti. Kada se uspne iznad krune glave prihvati je razumom i propusti je kroz tijelo, tačnije kroz svoje
energetsko polje, od glave do prstiju nogu. Pri tom osjeti svaku ćeliju kroz koju je kao svjetlost skanera
pokrećeš. Onda je otpusti iz tijela kroz prste nogu, ne zaustavljajući njeno kretanje. Pusti je ponovo u
etar odakle je i došla. Svo dok je prisutna u tebi zahvaljuj se 'Bogu' ili... Ponovi ovaj proces onoliko puta
koliko ti je potrebno da svu energiju svog energetskog polja doživiš izjednačenom sa energijom koju
pozajmljuješ iz etera. Da si uspjela u tome znat ćeš jer sledeći pokušaj pokretanja te energije kroz tijelo
neće biti moguće, to je jednostavno zato što više nećeš moći razaznati energiju svog energetskog polja
od energije koja kroz njega prolazi... bit' će Jedno. To je znak da je tojelo iscijeljeno, energetsko polje
izbalansirano.
Dakle, ono što činimo dok 'balansiramo energetsko polje' jeste da u ćelije, koje svojim strahom blokiraju
energetski tok kroz naše tijelo, unesemo Ljubav univerzuma, tj. povjerenje u Život, iz kojega će se desiti
njeno ponovno opuštanje i otvaranje. Otpuštanjem straha i otvaranjem ćelija se vraća u frekvenciju duše
koja pokreće cjelokupnu vibraciju našeg tijela. Sve strahom odvojene ćelije našeg tijela vraćamo cjelini,
u harmoniju s dušom. Takvo stanje unisone vibracije tijela jeste zdravlje. O zdravlju tad ne mislimo, jer
smo cjeloviti, ništa ne narušava naš tjelesni balans.
Ova radnja bi se trebala činiti rutinski, svakog jutra i svake večeri, proces traje samo nekoliko minuta, 1-2.
Učinak je nevjerovatan. Trebali bi smo to praktikovati svakodnevno, stoga prije nego li se pojavi prvi bol.
To bi trebala biti preventiva a ne lijek. Međutim, ako je bol već prisutan u tijelu, onda odmah ostavimo sve
što činimo, zaustavimo svaku misao i momentalno pristupimo BALANSIRANJU ENERGETSKOG POLJA.
.
.
BOL - BOLEST, ISCJELJENJE - ZDRAVLJE
Bol... nije bolest, i neće ni biti ukoliko mu ne dopustimo da nas ubijedi u svoju realnost. Bol je alarm
kojim bi se trebali buditi iz uljuljkanosti iz osjećanja nužne realnosti. Bol bi nam trebao služiti a ne mi
njemu. Stoga, bol treba shvatiti i biti mu zahvalan što postoji kao takav ali onda treba preuzeti palicu
života u svoje ruke i svu odgovornost za ono što nam dolazi i u što smo svojom akcijom upali. Bolom
naglašavamo sebi da smo negdje pogriješili, da smo zastranili, uspavali se u rutinu ubjeđenja koje
nam ne prija a to i ne primjećujemo. Bol je tu da to naglasi, da nas probudi iz tog sna, iz rutine, da
prekine tok kojim se nesvjesno uvodimo u destrukciju.
Bol je posledica blokiranog energetskog toka u našem energetskom polju, u našem tijelu. Tijelo, kao
energetsko polje, je namijenjeno da bude provodnik informacija koje dobijamo iz Viših sfera postojanja
ili pak iz našeg okruženja. Kada se informacija nađe u našem energetskom polju mi je našim razumom
prosleđujemo kroz energetsko polje i iz nje čitamo njeno znanje-o-sebi (Ja jesam). Ta informacija u naše
tijelo ulazi u formi vibracije. Pošto je i naše energetsko polje uistinu masa koja vibrira frekvencijom naše
duše, svaka informacija (vibracija) koja uđe u domen našeg razuma i stoga u domen našeg energetskog
polja, svojom frekvencijom djeluje na frekvenciju našeg polja. Ukoliko smo bombardovani frekvencijama
s polja, naše energetsko polje reaguje. Sama reakcija je čin samozaštite, koji u dijelu našeg energetskog
polja najosjetljivijeg prema toj vibraciji stvara blokadu. Blokada služi ćelijama da se zaštite od frekvencije
koja im stvara strah. Štiteći se, ćelije čine suprotno od onoga što bi trebalo da čine u takvim situacijama.
Samozaštitom stvaraju štitove koji u jednom momentu postaju neprobojni, tj, ne dozvoljavaju energiji da
teče svojim namjerenim tokovima. U nemoći da protekne kroz unaprijed svorene tokove energija traži put
kojim će zaobići blokadu. U pokušaju zaobilaženja nasilno sebi stvara put kroz nove tokove a tamo gdje
je energija blokirana javlja se naboj koji se našem razumu nervnim tokovima prenosi i predstavlja kao bol.
Bol dakle nije bolest već je bol pokazatelj blokiranog protoka energije, a samim tim nam je i pokazatelj i
stanja našeg energetskog polja. U optimalnom stanju našeg energetskog polja energija teče nesmetano
te se energetski tokovi obavljaju bez prepreka i za nas neosjetno. Bol je alarm koji nam na ćelijskom nivou
projekcije sobom ukazuje na iskrivljenje našeg shvatanja realnosti. Sa ćelijskog nivoa razmjena informacija
utiče na podsvjesno stvaranje cjelokupne realnosti koju eventualno doživljavamo kao manifestaciju bolesti.
Bol je mehanizam buđenja koji nam nagovještava da nam je momentalno potrebna intervencija, iscjeljenje.
Kako nam to bol može pomoći?
Zaustavljanjem toka realnosti u kojoj ne vidimo iskrivljenje namjerenog nam puta, bol usmjerava našu
pažnju na sebe, osvješćavajući se u nama i nagovještavajući jedan jedini cilj; zaustavljanje svih radnji.
Zaustavljanjem svih dotadašnjih radnji, uključujući i svaku misao kojom smo dospjeli u ovaj momenat,
zaustavljamo akciju i mijenjamo njeno usmjerenje. Usmjerenje akcije je aktivni graditelj realnosti. A bol
je uvjerljiv dokaz da smo na pogrešnom putu. Međutim, njegova uloga nije da naglasi negativnost već
da nas iz nje izvede i vrati nas na put duše, na put samorealizacije iz koje uvijek izrasta radost življenja.
Stoga, u momentu kada osjetiš bol, vrijeme je (već uveliko, zadnja prilika) da se zaustaviš u svemu, da
meditiraš na Zdravlje. Šta to znači? To znači da svoju volju i izvučeš iz scenarija koji ti se nameće kao
nužnost i da izabereš realnost kakvu bi u najboljem scenariju poželjela. Uistinu, pojava bola naglašava
akcenat na jednu prioritetnu misao; na održanje zdravlja. A održati zdravlje možemo i trebali bi činiti
kao preventivu radije nego li da nas na to naše Biće navodi bolom. Ne-znanjem kako se iscijeliti ili pak
nemarnošću, bol, koji je namijenjen kao budulnik prerasta u bolest. Bolest je proširenje blokade protoku
energije koja se sa jedne ćelije ili sa grupe ćelija prenijela na tijelo ili pak na veći dio tijela i zaživila kao
strano energetsko tijelo unutar našeg tijela. Proširenje blokade nastaje kada našim ustrašenim ćelijama
dopustimo da emituju frekvenciju straha (kojim se tobož' štite) ka susjednim ćelijama našeg tijela. Da bi
se spriječilo stvaranje bolesti bol se javlja u nama, a da bi se spriječilo pojavljivanje bola neophodna je
rutinska aktivnost 'balansiranja' našeg energetskog polja.
...
Svako od nas može da se zaustavi u ovom momentu i da sagleda stvarnost onakvu kakva ona jeste.
A kakva je to stvarnost koju svako podjednako može da sagleda, da je potvrdi? To je stvarnost ovog
momenta, ovog sada, u kojemu mogu da zaključim da jesam, da postojim, te stoga, dok postojim da u
tom momentu ničim, do svojim ubjeđenjem u ugroženost moje egzistencije, nisam uslovljen-a. Ako bi
smo se u tom momentu istinski preispitali shvatili bi smo svim svojim bićem da nam je zdravlje osnova.
Ali ako stvarnost gledamo kroz filtere razuma, dakle kroz stvoreno ubjeđenje o ovom momentu, onda
nas bol može odvesti u dalje ubeđenje koje nas neumoljivo uvjerava da smo u opasnosti. Ako ovo
shvatimo onako kako bi trebalo shvatiti, naša pažnja će se instantno okrenuti od bolesti ka zdravlju.
Okrećući se ka zdravlju nalazimo i način da se vratimo u to optimalno stanje bitisanja u tijelu. Pri tom
postoji i jedna rutinska vježba, radnja koja svakome može pomoći da bude sam sebi iscjeljitelj.
Zatvori oči, otpusti sve misli. U miru i u potpunom povjerenju predaj svoj razum Višoj Svjesnosti, Višem
Ja, Univerzumu, Bogu, nazovi kako ti volja. Osjeti, zamisli, vidi... kako god ti je drago, energiju, svjetlost
ispred očiju. Osjeti je svugdje oko sebe. Drži oči opuštene, ne traži nikakav fokus. Vidi sve što je ispred,
ne veži seni za šta. Uskoro će se iz etera pojaviti loptasta masa energije, suptilna ali ipak dovoljno jasna
koja se sama od sebe počinje kretatai prema kruni klave. Dopusti. Prati je 'trećim okom', ono samo će ti
se otkriti. Kada se uspne iznad krune glave prihvati je razumom i propusti je kroz tijelo, tačnije kroz svoje
energetsko polje, od glave do prstiju nogu. Pri tom osjeti svaku ćeliju kroz koju je kao svjetlost skanera
pokrećeš. Onda je otpusti iz tijela kroz prste nogu, ne zaustavljajući njeno kretanje. Pusti je ponovo u
etar odakle je i došla. Svo dok je prisutna u tebi zahvaljuj se 'Bogu' ili... Ponovi ovaj proces onoliko puta
koliko ti je potrebno da svu energiju svog energetskog polja doživiš izjednačenom sa energijom koju
pozajmljuješ iz etera. Da si uspjela u tome znat ćeš jer sledeći pokušaj pokretanja te energije kroz tijelo
neće biti moguće, to je jednostavno zato što više nećeš moći razaznati energiju svog energetskog polja
od energije koja kroz njega prolazi... bit' će Jedno. To je znak da je tojelo iscijeljeno, energetsko polje
izbalansirano.
Dakle, ono što činimo dok 'balansiramo energetsko polje' jeste da u ćelije, koje svojim strahom blokiraju
energetski tok kroz naše tijelo, unesemo Ljubav univerzuma, tj. povjerenje u Život, iz kojega će se desiti
njeno ponovno opuštanje i otvaranje. Otpuštanjem straha i otvaranjem ćelija se vraća u frekvenciju duše
koja pokreće cjelokupnu vibraciju našeg tijela. Sve strahom odvojene ćelije našeg tijela vraćamo cjelini,
u harmoniju s dušom. Takvo stanje unisone vibracije tijela jeste zdravlje. O zdravlju tad ne mislimo, jer
smo cjeloviti, ništa ne narušava naš tjelesni balans.
Ova radnja bi se trebala činiti rutinski, svakog jutra i svake večeri, proces traje samo nekoliko minuta, 1-2.
Učinak je nevjerovatan. Trebali bi smo to praktikovati svakodnevno, stoga prije nego li se pojavi prvi bol.
To bi trebala biti preventiva a ne lijek. Međutim, ako je bol već prisutan u tijelu, onda odmah ostavimo sve
što činimo, zaustavimo svaku misao i momentalno pristupimo BALANSIRANJU ENERGETSKOG POLJA.
