KO SAM JA? (Uvod u Znanje o Sebi.) dvadeset drugi dio (strana 2)

.
.
.


PRINCIPI KREACIJE


.
.
.


Prethodno Znanje nas je dovelo do samog Izbora. Izbor je dakle ono što nas čini postojećim u akciji, u kretanju. Ukoliko naš Izbor činimo dok smo Biće centrirano u razumu i poistovijećeno s tijelom kao njegovom projekcijom, naš Izbor je NE-svjestan. Zašto je Izbor inačinjen iz ove pozicije NE-svjestan? Zato što je Biće već prihvatilo VJERU u istinitost tjelesnog postojanja i spustilo se u projekciju iz koje ne može da sagleda cjelinu iz koje bira. Nemoć sagledavanja cjeline iz koje se bira kreira stanje NUŽNOSTI. Nužnost je posledica zakašnjelog izvješataja o izvršenoj akciji. Kako je moguće da izvještaj može da zakasni? Izvještaj ili osjećanje je mehanizam kojim se stvara doživljaj o izvršenoj radnji. Taj izvještaj je cjelokupan izvještaj o izvršenoj radnji, projekciji, koji treba da dođe do Bića koje kroz njega istinski doživljava realnost momenta. Biće bi tad, pri prihvatanju informacije, trebalo da bude centrirno iznad projekcije, dakle da projekciju sadgledava kao cjelinu subjekta i objekata. Njegov Duh bi trebao da bude refleksija Cjelovitog stanja projekcije a ne refleksija jednog segmenta, refleksija projekcije izvan razuma. U tom slučaju osjećanje će da mu pokaže da li se projekcija odvija po namjeri (duši) ili postoje tenzije ka odstupanju ili pak iskrivljenju namjere, duše. Ukoliko je osjećanje pozitivno, znak je da se čitava projekcija odvija po namjerenom planu. Ukoliko je osjećanje negativno znak je da se desilo iskrivljenje. To takođe predstavlja alarm Biću da je njegova volja upravila svu pažnju i postavila Centar u razum, te da je pravo i jedino vrijeme da se SVJESNO uzdigne iznad projekcije, te da i Sebe-subjekat zajedno sa svim prisutnim objektima posmatra ODOZGO, bez polarizacije. Jedino iz te pozicije Biće može da mijenja tok projekcije svjesno, tj, da ga vrati u harmoniju sa dušom. To je bazična primjena Znanja i shvatanja principa projekcije.

Kako onda znati da je našim shvatanjem iskrivljena i iskonska namjera? Prvi znak iskrivljenja je ‘negativno osjećanje’. Svrha njegove pojave jeste da nas pokrene da se uzdignemo na viši nivo Svjesnosti gdje, u van vremenom, odlučujemo kako dalje. Kada je princip projekcije iskrivljen onda realnost doživljavamo ovako: VIDJETI=VJEROVATI=BITI.
Dakle, sada vidimo odakle materijalistima osjećaj da su dokazi o postojanju u samoj materiji, u predstavi događaja. VIDJETI=VJEROVATI=BITI je iskrivljeno shvatanje principa, iskrivljeno upravo pozicioniranjem Bića u razumu, gdje mu izvještaj, koji je trebao da prihvati u 'praznini' između tijela i razuma, doseže tek u razumu. Tada je već kasno da se spriječi ono što se razumom tad stvara: RE-AKCIJA. Izvještaj koji je dospio u razum više nije oslobođen polarizaciije 'dobro-loše', na osnovu koje Subjekat čini novi Izbor filtriran njegovim ubjeđenjima. Prihvaćen u razumu izvještaj više nije osjećanje (dobro ili loše u odnosu na princip projekcije), već je taj izvještaj postao EMOCIJA. Emocija je reakcija na izvještaj, koja se stvara u skladu sa sklopom već stvorenih ubjeđenja i služi doživljaju ekstremne polarizacije.

Princip Projekcije je dakle osnovni i jedini princip koji je isključivo vezan za samu projekciju a ipak je apsolutan, nepromjenjiv. Zajedno sa principom bezuslovnog davanja osnova je Kreacije. Vođeni ovim Znanjima možemo mijenjati stanje naše kreacije ali ne i našu dušu na ovom nivou. Čak i kada je shvatanje principa projekcije iskrivljeno, dakle kada mislimo da je VIDJETI=VJEROVATI=BITI, čak i tad je Princip Projekcije na djelu. Uvijek se mora povjerovati u ono što Sebi projektuješ da bi ti to postalo realnost. Princip se dakle ne mijenja ali se mijenja naša pozicija prema njemu te pri promjeni pozicije mijenja se i shvatanje, a s tim i doživljaj uvjerljivosti onoga što projektujemo.
 

Back
Top