.
.
.
U B J E Đ E N J A...ILI...D U B O K O...U K O R I J E N J E N A...I S K R I V L J E N J A...I S T I N E
.
.
.
Govorili smo o tome kako najefikasnije izbjeći stvaranje neželjenog iskustva prateći usmjerenje svoje akcije, pri tome koristeći pravo na Izbor odbacivanja negativnostiili pravo na NE ...ali nismo govorili i o već stvorenim negativnostima koje su postale dio naše ličnosti, dio tog mehanizma, koja su postale Filteri kroz koje percipiramo strvarnost. Ti filteri su ubjeđenja, iskrivljenja istine o projekciji života a koja su postala nevidljiva našem Biću. Pošto su ubjeđenja nevidljiva, ona uslovljavaju percepciju jer se kao takva Biću čine da nisu ni postojeća, da je Istina onakva kakvom je kroz taj transparentni, nevidljivi filter i doživljavamo.
Kako se stvaraju ubjeđenja i da li su ubješenja stvorena Namjerom Bića?
Ubjeđenja su posledica NE-Svjesne kreacije. Ne-Svjersna kreacija se dešava kada ze Biće zatvori unutar mehanizma kroz koji se inicijalno projktuje kao iskustvo Sebe. Taj mehanizam je duša-Razum-Tijelo...i svaki ovaj dio mehanizma ima svoju specifičnu ulogu.
1. Duša je Namjera kojom se pokreće kreacija (sintetički dio mehanizma povezana je sa Umom)...
2. Raz-Um je Projektor, primo-predajnik frekvencija, dekoder frekvencija, analitički dio mehanizma koji RE-kreira Namjeru u percepciju te Namjere i prevodi je čulima u projekciju-predstavu iste pri čemu sve proživljene momente kolektuje u Memoriji.
3. Tijelo je projekcija, energetsko polje koje vibrira pokrenuto vibracijom duše...
Kada su sva tri dijela mehanizma u harmoniji Biće doživljava iskustvo Sebe kroz sva tri kao beznaporni protok energije. Duša biva manifestovana, Razum se ne nameće između duše i tijela (jednostavno je u službi Biću, prevodi i projektuje namjere) a tijelo kao projekcija vibrira neosjetno, u ritmu duše, te se čitav proces stvaranja jednog momenta usmjerava na ono što je namjereno i trenutno biva realizovano. To se zove radost življenja...balans...harmonija.
Kroz svaki od ovih dijelova Biće KOJE JESMO prolazi kroz proces stvaranja prateći svoju dušu kroz Razum, kroz tijelo. I sve dotle dok je Biće Svjesno svoje pozicije, pozicije posmatrača, njegovo iskustvo će se odvijati onako kako je Sebi namjerilo.
'Problem' nastaje kad se Biće poistovijeti sa Razum-tijelom dijelom mehanizma i stvori entitet u kojemu se centrira. Tim poistovjećenjem stvara se zatvaranje u Razum-tijelo a tad je stvoreno i prvo iskrivljenje Namjere (duše)...stvoreno je ubjeđenje.
Zašto je baš to iskrivljenje ubjeđenje?
Zato što je i Istina o Biću kao i o psotajućem iskustvu tad iskrivljena.
Apsolutna istina o Biću jeste da je Biće besprostorno, bezvremeno, bestjelesno...što će reći da bi Sebe doživljelo ono stvara prostor, vrijeme, tijelo...ali ono samo NIJE niti jedno od tih odvojeno. Prostor, vrijeme, tijelo su iskustva, projekcije kroz koje se to naše Biće doživljava. Znanja o njima su u apsoutu a doživljaj tih Znanja je omogućen stvaranjem Svjesnosti o postajućim iskustvima Sebe.
Kroz Svjesnost Biće održava uvjerljivost kako i istinitost projektovanih iskustava u odnosu na Sebe. Zato i jeste moguće da Biće doživljava Sebe u iskustvima Svjesno ili pak NE-Svjesno. Svjesno Biće je ono koje uvijek, u svakom momentu ZNA dualnost svog iskusta, svoju apsolutnu i svoju relativnu prirodu...Biće u iskustvu Sebe postaje NE-Svjesno kada se poistovijeti sa iskustvom i zaboravi svoju apsolutnu prirodu. Tada, postaje uslovljeno situacijama i proživljenim iskustvima sačuvanim u memoriji Razuma.
Sve što Biće tada vidi kao Sebe jeste u okvirima njegove Svjesnosti uslovljene situacijom i memorijom. Ovo zatvaranje je kako rekoh kreator iskrivljenja. Iskrivljena je dakle Istina, ona apsolutna istina a Biće se tad pri stvaranju percepcije izričito oslanja na relativnu istinu koja sama po Sebi jeste...ubjeđenje.
Ako bi smo mogli zamisliti Razum-tijelo entitet mogli bi smo vidjeti da se taj entitet sastoji iz dvije individualne ćelije; ćelije Razuma i ćelije tijela. Između njih je praznina. Praznina služi da bi se informacija koja ulazi u ćeliju Razuma mogla poslati ka ćeliji tijela. Prvobitno, iskonski, ta informacija je uistinu Namjera Bića za iskustvom ili duša.
Jedino kada je duša prisutna u Razum-tijelu dijelu mehanizma i sam mehanizam postaje pokretan, inače je statičan, mrtav. Dakle, Razum-tijelo se hrani vibracijom namjere i odatle je prerađuje u namjerenu projekciju. I sve dotle dok je Biće Svjesno Istine o Sebi i postajućem entitetu, egu, sve teče kako je namjereno, harmonija postajućeg iskustva je realizovana. Onog momenta kada se Biće spusti u Razum ili tijelo ono mijenja odnos sa istinom o Sebi, te iz te pozicije poprima atribute stvorenja koje je samo po Sebi stvorilo ne videći više ništa onako kako uistinu jeste. Zato i jeste normalno da NE-Svjesno Biće u čovjeku doživljava Sebe kao 'čovjeka'. I sve dotle dok se Biće doživljava kao 'čovjek' ne videći Istinu o svojoj apsolutnosti, ono nastavlja da percipira namjere duše onako kako filterima Razuma to dešifruje. 'Svijet' za Biće postaje mjesto opreza, straha, negativnosti od kojih se konstantno mora štititi. Pri tome, opravdavajuće je i kada samozaštita preraste u NAPAD.
Ubjeđenje je dakle, ona Namjera (dio duše) koja je propuštena kroz Razum dok se Biće poistovječivalo sa Razumom, te je prevedena kroz filter odvojenosti i samozaštite u doživljaj koji je postao Znanje o situaciji, zakon, u odnosu na kojega se i svaka naredna namjera upoređuje i pretvara nevidljivim mehaniznmom filtriranja u ono što je OČEKIVANO. Na tu očekivanu akciju sada odvojenog svijeta od entiteta (ega) Biće može da reaguje i da doživljava Sebe u sukobu sa sistemom koji ga okružuje.
Svaki put kada Biće unese u Razum-tijelo dio mehanizma novu namjeru ono je upoređuje sa proživljenim te tako automatski budi, aktivira, ubjeđenje koje je adekvatno tom novodolazeđem iskustvu...čineći od njega kopiju, drugu verziju sebe.
Ali to ne znači da će Biće doživljavati patnju ukoliko ponovo i ponovo koristi isto ubjeđenje...ne. Patnja se stvara samo na jednom specifičnom nivou iskustva, na nivou rascjepa između različitih nivoa Svjesnosti o Sebi...na rascjepu između Svjesnog i NE-Svjesnog. Kada je Biće totalno NE-Svjesno Sebe kao apsolutne Svijesti, ono ne može da pati, jer sve što čini jeste u harmoniji sa onim što jeste. A to što jeste onda i osjeća i kroz to onda dalje percipira. Ukoliko je percepcija stopostotno kreirana i uslovljena ubjeđenjem, onda se tad i Biće osjeća stopostotno sigurno u istinitost momenta onakvog kakvog percipira kroz to ubjeđenje. Dakle, patnja nastaje samo onda kada se u datom momentu Biće nađe između te sužene (niže) Svjesnosti o Sebi i Više Svjesnosti o Sebi. U momentu kada se pojavi taj rascjep, to razilaženje između dva Filtera...javlja se SAVJEST. Savjest ukazuje Biću na ono što čini i na ono što bi moglo i trebalo da čini u datoj situaciji. To je muka, to je istinska patnja, Patos. Biće tad počinje da bude Svjesno druge realnosti koja je njegova istinska priroda ali nije i dovoljno prisutno u njoj da bi pobijedilo i srušilo tvrđavu izgrađenu ubjeđenjima, na svom NE-Svjesnom nivou.
Šta je to dakle, PATNJA i čemu služi?
Patnja je znak u iskustvu Bića koji mu ukazuje da se njegova Svjesnost UZDIŽE na viši nivo.
Zašto to Sebi moramo pokazivati patnjom ?
Patnja je posledica nemoći da se kompletno otrgnemo od iskrivljenja, eto zato.
Patnja je želja da budeš na višem nivou a nemoćan si da se olobodiš od okova nižeg.
Ipak, kada osjećaš patnju treba da ti bude znak da se pomijeraš ka tom željenom cilju, ka Višoj Svjesnosti.
Ukolko bi u jednom momentu uspjeli da se oslobodimo ubjeđenja koja drže našu Svjesnot na nižem nivou...naša realnost bi postala toliko laka i beznaporna da uistinu ne bi smo osjetili ni traga od te unutrašnje BORBE. Unutrašnja BORBA nestaje sa osvjetljenjem apsolutnih Znanja o Sebi u Sebi. Zato se i doživljaj spoja sa apsolutom naziva PROSVJETLJENJE...prosvjetljenje čega?
Istine.
Neki ljudi koji objašnjavaju 'razloge' i preduslove prosvjetljenja navode patnju kao 'razlog'...ne videći pri tome da je greška u interpretaciji iste. Patnja nije razlog već posledica VEĆ UZDIGNUTOG nivoa Svjesnosti.
.
.
U B J E Đ E N J A...ILI...D U B O K O...U K O R I J E N J E N A...I S K R I V L J E N J A...I S T I N E
.
.
.
Govorili smo o tome kako najefikasnije izbjeći stvaranje neželjenog iskustva prateći usmjerenje svoje akcije, pri tome koristeći pravo na Izbor odbacivanja negativnostiili pravo na NE ...ali nismo govorili i o već stvorenim negativnostima koje su postale dio naše ličnosti, dio tog mehanizma, koja su postale Filteri kroz koje percipiramo strvarnost. Ti filteri su ubjeđenja, iskrivljenja istine o projekciji života a koja su postala nevidljiva našem Biću. Pošto su ubjeđenja nevidljiva, ona uslovljavaju percepciju jer se kao takva Biću čine da nisu ni postojeća, da je Istina onakva kakvom je kroz taj transparentni, nevidljivi filter i doživljavamo.
Kako se stvaraju ubjeđenja i da li su ubješenja stvorena Namjerom Bića?
Ubjeđenja su posledica NE-Svjesne kreacije. Ne-Svjersna kreacija se dešava kada ze Biće zatvori unutar mehanizma kroz koji se inicijalno projktuje kao iskustvo Sebe. Taj mehanizam je duša-Razum-Tijelo...i svaki ovaj dio mehanizma ima svoju specifičnu ulogu.
1. Duša je Namjera kojom se pokreće kreacija (sintetički dio mehanizma povezana je sa Umom)...
2. Raz-Um je Projektor, primo-predajnik frekvencija, dekoder frekvencija, analitički dio mehanizma koji RE-kreira Namjeru u percepciju te Namjere i prevodi je čulima u projekciju-predstavu iste pri čemu sve proživljene momente kolektuje u Memoriji.
3. Tijelo je projekcija, energetsko polje koje vibrira pokrenuto vibracijom duše...
Kada su sva tri dijela mehanizma u harmoniji Biće doživljava iskustvo Sebe kroz sva tri kao beznaporni protok energije. Duša biva manifestovana, Razum se ne nameće između duše i tijela (jednostavno je u službi Biću, prevodi i projektuje namjere) a tijelo kao projekcija vibrira neosjetno, u ritmu duše, te se čitav proces stvaranja jednog momenta usmjerava na ono što je namjereno i trenutno biva realizovano. To se zove radost življenja...balans...harmonija.
Kroz svaki od ovih dijelova Biće KOJE JESMO prolazi kroz proces stvaranja prateći svoju dušu kroz Razum, kroz tijelo. I sve dotle dok je Biće Svjesno svoje pozicije, pozicije posmatrača, njegovo iskustvo će se odvijati onako kako je Sebi namjerilo.
'Problem' nastaje kad se Biće poistovijeti sa Razum-tijelom dijelom mehanizma i stvori entitet u kojemu se centrira. Tim poistovjećenjem stvara se zatvaranje u Razum-tijelo a tad je stvoreno i prvo iskrivljenje Namjere (duše)...stvoreno je ubjeđenje.
Zašto je baš to iskrivljenje ubjeđenje?
Zato što je i Istina o Biću kao i o psotajućem iskustvu tad iskrivljena.
Apsolutna istina o Biću jeste da je Biće besprostorno, bezvremeno, bestjelesno...što će reći da bi Sebe doživljelo ono stvara prostor, vrijeme, tijelo...ali ono samo NIJE niti jedno od tih odvojeno. Prostor, vrijeme, tijelo su iskustva, projekcije kroz koje se to naše Biće doživljava. Znanja o njima su u apsoutu a doživljaj tih Znanja je omogućen stvaranjem Svjesnosti o postajućim iskustvima Sebe.
Kroz Svjesnost Biće održava uvjerljivost kako i istinitost projektovanih iskustava u odnosu na Sebe. Zato i jeste moguće da Biće doživljava Sebe u iskustvima Svjesno ili pak NE-Svjesno. Svjesno Biće je ono koje uvijek, u svakom momentu ZNA dualnost svog iskusta, svoju apsolutnu i svoju relativnu prirodu...Biće u iskustvu Sebe postaje NE-Svjesno kada se poistovijeti sa iskustvom i zaboravi svoju apsolutnu prirodu. Tada, postaje uslovljeno situacijama i proživljenim iskustvima sačuvanim u memoriji Razuma.
Sve što Biće tada vidi kao Sebe jeste u okvirima njegove Svjesnosti uslovljene situacijom i memorijom. Ovo zatvaranje je kako rekoh kreator iskrivljenja. Iskrivljena je dakle Istina, ona apsolutna istina a Biće se tad pri stvaranju percepcije izričito oslanja na relativnu istinu koja sama po Sebi jeste...ubjeđenje.
Ako bi smo mogli zamisliti Razum-tijelo entitet mogli bi smo vidjeti da se taj entitet sastoji iz dvije individualne ćelije; ćelije Razuma i ćelije tijela. Između njih je praznina. Praznina služi da bi se informacija koja ulazi u ćeliju Razuma mogla poslati ka ćeliji tijela. Prvobitno, iskonski, ta informacija je uistinu Namjera Bića za iskustvom ili duša.
Jedino kada je duša prisutna u Razum-tijelu dijelu mehanizma i sam mehanizam postaje pokretan, inače je statičan, mrtav. Dakle, Razum-tijelo se hrani vibracijom namjere i odatle je prerađuje u namjerenu projekciju. I sve dotle dok je Biće Svjesno Istine o Sebi i postajućem entitetu, egu, sve teče kako je namjereno, harmonija postajućeg iskustva je realizovana. Onog momenta kada se Biće spusti u Razum ili tijelo ono mijenja odnos sa istinom o Sebi, te iz te pozicije poprima atribute stvorenja koje je samo po Sebi stvorilo ne videći više ništa onako kako uistinu jeste. Zato i jeste normalno da NE-Svjesno Biće u čovjeku doživljava Sebe kao 'čovjeka'. I sve dotle dok se Biće doživljava kao 'čovjek' ne videći Istinu o svojoj apsolutnosti, ono nastavlja da percipira namjere duše onako kako filterima Razuma to dešifruje. 'Svijet' za Biće postaje mjesto opreza, straha, negativnosti od kojih se konstantno mora štititi. Pri tome, opravdavajuće je i kada samozaštita preraste u NAPAD.
Ubjeđenje je dakle, ona Namjera (dio duše) koja je propuštena kroz Razum dok se Biće poistovječivalo sa Razumom, te je prevedena kroz filter odvojenosti i samozaštite u doživljaj koji je postao Znanje o situaciji, zakon, u odnosu na kojega se i svaka naredna namjera upoređuje i pretvara nevidljivim mehaniznmom filtriranja u ono što je OČEKIVANO. Na tu očekivanu akciju sada odvojenog svijeta od entiteta (ega) Biće može da reaguje i da doživljava Sebe u sukobu sa sistemom koji ga okružuje.
Svaki put kada Biće unese u Razum-tijelo dio mehanizma novu namjeru ono je upoređuje sa proživljenim te tako automatski budi, aktivira, ubjeđenje koje je adekvatno tom novodolazeđem iskustvu...čineći od njega kopiju, drugu verziju sebe.
Ali to ne znači da će Biće doživljavati patnju ukoliko ponovo i ponovo koristi isto ubjeđenje...ne. Patnja se stvara samo na jednom specifičnom nivou iskustva, na nivou rascjepa između različitih nivoa Svjesnosti o Sebi...na rascjepu između Svjesnog i NE-Svjesnog. Kada je Biće totalno NE-Svjesno Sebe kao apsolutne Svijesti, ono ne može da pati, jer sve što čini jeste u harmoniji sa onim što jeste. A to što jeste onda i osjeća i kroz to onda dalje percipira. Ukoliko je percepcija stopostotno kreirana i uslovljena ubjeđenjem, onda se tad i Biće osjeća stopostotno sigurno u istinitost momenta onakvog kakvog percipira kroz to ubjeđenje. Dakle, patnja nastaje samo onda kada se u datom momentu Biće nađe između te sužene (niže) Svjesnosti o Sebi i Više Svjesnosti o Sebi. U momentu kada se pojavi taj rascjep, to razilaženje između dva Filtera...javlja se SAVJEST. Savjest ukazuje Biću na ono što čini i na ono što bi moglo i trebalo da čini u datoj situaciji. To je muka, to je istinska patnja, Patos. Biće tad počinje da bude Svjesno druge realnosti koja je njegova istinska priroda ali nije i dovoljno prisutno u njoj da bi pobijedilo i srušilo tvrđavu izgrađenu ubjeđenjima, na svom NE-Svjesnom nivou.
Šta je to dakle, PATNJA i čemu služi?
Patnja je znak u iskustvu Bića koji mu ukazuje da se njegova Svjesnost UZDIŽE na viši nivo.
Zašto to Sebi moramo pokazivati patnjom ?
Patnja je posledica nemoći da se kompletno otrgnemo od iskrivljenja, eto zato.
Patnja je želja da budeš na višem nivou a nemoćan si da se olobodiš od okova nižeg.
Ipak, kada osjećaš patnju treba da ti bude znak da se pomijeraš ka tom željenom cilju, ka Višoj Svjesnosti.
Ukolko bi u jednom momentu uspjeli da se oslobodimo ubjeđenja koja drže našu Svjesnot na nižem nivou...naša realnost bi postala toliko laka i beznaporna da uistinu ne bi smo osjetili ni traga od te unutrašnje BORBE. Unutrašnja BORBA nestaje sa osvjetljenjem apsolutnih Znanja o Sebi u Sebi. Zato se i doživljaj spoja sa apsolutom naziva PROSVJETLJENJE...prosvjetljenje čega?
Istine.
Neki ljudi koji objašnjavaju 'razloge' i preduslove prosvjetljenja navode patnju kao 'razlog'...ne videći pri tome da je greška u interpretaciji iste. Patnja nije razlog već posledica VEĆ UZDIGNUTOG nivoa Svjesnosti.
