.
.
.
D A V A N J E...J E... D O B I J A N J E ...(drugi dio)
.
.
.
Poenta ovog prethodnog objašnjenja i jeste da sagledaš KO SI TI, odakle dolazi tvoja životna energija, odakle dolazi impuls, iskra, da bi mogao da prosvjetliš tamu u kojoj tumaraš projekcijom. Dakle, ovo gornje objašnjenje bi trebalo da te oslobodi od straha za opstanak. Nikada i nisi bio namijenjen da 'opstaješ'...već da postaješ. Sjeti se samo da tvoja duša predstavlja tvoj istinski nacrt, dizajn tvoga puta...sjeti se takođe da je tvoja duša iskra koja inicira život u tvom tijelu. To ne čini razum. Sjeti se takođe da tvoja duša živi jedino ovdje i sada. Ako se u teškim trenutcima, kao i u onim blaženim, sjetiš tih par važnih istina o Sebi...Strah će da nestane i više neće imati razloga da se pojavi, oklop će da se istopi, a tvoja suština će da se spoji sa svima i svime postojećim...tek tada ćeš da shvatiš da si počeo da se daješ. Kada se potpuno predaš svojoj suštini, postaćeš Jedno samnom, sa Univerzumom koji je sveukupna predstava svih mojih duša u Jednom. Ti ćeš postati to Jedno...bit' će bogat...tvoje bogatstvo će biti cijeli svijet, koji je u Tebi kao izobilje svih postajućih izraza.
Odatle, gledajući Svijet kao Sebe, shvatit' ćeš koliko je besmisleno brinuti o materijalnom posjedstvu, koliko su siromašni ovozemaljski 'veleposjednici' jer vidjet' ćeš da oni nisu vlasnici ičega već da su oni, takvi kakvi su, ustrašeni za opstanak svojih ubjeđenja i u svoj toj Ne-svjesnosti o postojanju drže svoj svijet, a uistinu drže sebe, taocem straha. Oni su u vlasti svoje pohlepe, svog NE-znanja o sebi. A da znaju...vidjeli bi da u smrt sa sobom ne mogu da ponesu čak ni ono posjedstvo koje im je zagarantovano njihovim postajanjem: njihovo tijelo. Hoćeš li, a znajući to, još uvijek biti ljut na njih? Hoćeš li im zaviditi na njihovim životima? Da li ćeš moći biti ljut na njih ili ćeš ih žaliti i htjeti im pomoći da se otvore, da progledaju, poželjeti im da se predaju suštini koja im je na raspolaganju u čitavom svom izobilju kao i tebi koji to 'sada' znaš??? Da li ćeš im onda poželjeti da se bar na trenutak probude iz sna o životu i da počnu da ga žive ili ćeš još uvijek htjeti da mijenjaš njihovo bogatstvo za svoje? Kojeg od vas dva ćeš tad vidjeti bogatim a kojeg siromašnim?
Njih ću još uvijek da vidim bogatim, jer oni bar imaju ovozemaljsko bogatstvo a ja nemam nikakvo. Ja još uvijek moram da radim za opstanak, pričali mi ili ne. I hajde, reci mi bar kako odavde da dođem do tog bogatstva o kojem TI pričaš?
Predajom sebe.
Davanjem sebe.
Da, to je ono što uvijek i oduvijek imaš a na što si skoro potpuno zaboravio. To je ono što uvijek, ako to poželiš možeš da daješ bez straha a da ga nikada ne nestane: Sebe, Biće-koje-jesi. Nikada ga nisi izgubio niti ga možeš izgubiti. Ono što se 'gubi' jeste direktiva na putu kojim to Biće korača. Ali direktiva se može pronaći. Davanjem se, Biće-koje-jesi, vraća na put koji je već zacrtan kao plan duše. Dakle, davati znači otvoriti se prema Sebi, izaći iz ubjeđenja razuma, iz ega. I u materijalnom tijelu znat' ćeš tad da si uistinu projekcija Sobstva koja ima moć da postaje sve što poželi i da su svi i sve spremni da ti se daju, sada i ovdje, samo ti treba da se otvoriš prema njima-sebi i da tražiš. "Pitaj i dat' će ti se!" ...zvuči odnekud poznata fraza. "Traži i naći ćeš!"...Da li ti se čini mogućim? (Zapamti ove izreke, one zaslužuju čitavo malo poglavlje za sebe...)
Svo neophodno Znanje o postojanju je u Tebi...otvoriš li se prema njemu dat' će ti se bezrezervno, bezuslovno. Davanje uistinu jeste dobijanje jer ako shvatiš ovaj princip shvatit' ćeš da drugačije nikakda i nije bilo, niti će drugačije ikada biti. Davanjem Sebe omogućavaš drugima stvaranje njihovih iskustava Sebe, kao što to uostalom i oni čine Tebi simultano. Bez davanja iskustva ne bi mogla da se manifestuju. Davanje je čist izraz Ljubavi a dobijanje je rezultat davanja. Bilo kako bilo bez davanja nema dobijanja.
Prihvatiti ono ponuđeno je sasvim nešto drugo. Da bi pojedinac mogao da prihvati ono što mu se nudi...on mora da se otvori prema tom ponuđenom za toliko. Ponuđeno mu je sve što jeste...a da bi dobio i prihvatio u Sebe 'Sve što jeste' mora da se otvori prema tom svemu bezrezervno, u potpunom povjerenju. Iako je sve ponuđeno indivudua ima slobodu izbora kao i pravo da kaže NE!
(I ovo, po sebi, zaslužuje još jedno malo poglavlje...) Za sada koncenrišimo se samo na bazičnom principu davanja i dobijanja.
Približit' ću Ti to na slikovitiji način:
Zamisli da ti je šaka čvrsto stisnuta u pesnicu. U njoj držiš svoje dragocjeno posjedstvo, svoj 'dragulj'...dušu. Htio bi da je podariš voljenoj osobi za koju bi i život dao... i ponudiš joj je pruživši svoju ruku prema njoj...ali tvoja šaka je još uvijek čvrsto stisnuta u grč...Nudiš ali još ne puštaš da išta od tebe ode...
Ne ide tako, ne može...tvoja pesnica više liči na prijetnju nego li na davanje onom drugom.
Otvori šaku, oslobodi grč... U tvoju otvorenu ruku dat' će se ruka koja je otvorena i već čeka tvoje otvranje koje jedino može da se desi tvojim davanjem...
.
.
.
.
.
D A V A N J E...J E... D O B I J A N J E ...(drugi dio)
.
.
.
Poenta ovog prethodnog objašnjenja i jeste da sagledaš KO SI TI, odakle dolazi tvoja životna energija, odakle dolazi impuls, iskra, da bi mogao da prosvjetliš tamu u kojoj tumaraš projekcijom. Dakle, ovo gornje objašnjenje bi trebalo da te oslobodi od straha za opstanak. Nikada i nisi bio namijenjen da 'opstaješ'...već da postaješ. Sjeti se samo da tvoja duša predstavlja tvoj istinski nacrt, dizajn tvoga puta...sjeti se takođe da je tvoja duša iskra koja inicira život u tvom tijelu. To ne čini razum. Sjeti se takođe da tvoja duša živi jedino ovdje i sada. Ako se u teškim trenutcima, kao i u onim blaženim, sjetiš tih par važnih istina o Sebi...Strah će da nestane i više neće imati razloga da se pojavi, oklop će da se istopi, a tvoja suština će da se spoji sa svima i svime postojećim...tek tada ćeš da shvatiš da si počeo da se daješ. Kada se potpuno predaš svojoj suštini, postaćeš Jedno samnom, sa Univerzumom koji je sveukupna predstava svih mojih duša u Jednom. Ti ćeš postati to Jedno...bit' će bogat...tvoje bogatstvo će biti cijeli svijet, koji je u Tebi kao izobilje svih postajućih izraza.
Odatle, gledajući Svijet kao Sebe, shvatit' ćeš koliko je besmisleno brinuti o materijalnom posjedstvu, koliko su siromašni ovozemaljski 'veleposjednici' jer vidjet' ćeš da oni nisu vlasnici ičega već da su oni, takvi kakvi su, ustrašeni za opstanak svojih ubjeđenja i u svoj toj Ne-svjesnosti o postojanju drže svoj svijet, a uistinu drže sebe, taocem straha. Oni su u vlasti svoje pohlepe, svog NE-znanja o sebi. A da znaju...vidjeli bi da u smrt sa sobom ne mogu da ponesu čak ni ono posjedstvo koje im je zagarantovano njihovim postajanjem: njihovo tijelo. Hoćeš li, a znajući to, još uvijek biti ljut na njih? Hoćeš li im zaviditi na njihovim životima? Da li ćeš moći biti ljut na njih ili ćeš ih žaliti i htjeti im pomoći da se otvore, da progledaju, poželjeti im da se predaju suštini koja im je na raspolaganju u čitavom svom izobilju kao i tebi koji to 'sada' znaš??? Da li ćeš im onda poželjeti da se bar na trenutak probude iz sna o životu i da počnu da ga žive ili ćeš još uvijek htjeti da mijenjaš njihovo bogatstvo za svoje? Kojeg od vas dva ćeš tad vidjeti bogatim a kojeg siromašnim?
Njih ću još uvijek da vidim bogatim, jer oni bar imaju ovozemaljsko bogatstvo a ja nemam nikakvo. Ja još uvijek moram da radim za opstanak, pričali mi ili ne. I hajde, reci mi bar kako odavde da dođem do tog bogatstva o kojem TI pričaš?
Predajom sebe.
Davanjem sebe.
Da, to je ono što uvijek i oduvijek imaš a na što si skoro potpuno zaboravio. To je ono što uvijek, ako to poželiš možeš da daješ bez straha a da ga nikada ne nestane: Sebe, Biće-koje-jesi. Nikada ga nisi izgubio niti ga možeš izgubiti. Ono što se 'gubi' jeste direktiva na putu kojim to Biće korača. Ali direktiva se može pronaći. Davanjem se, Biće-koje-jesi, vraća na put koji je već zacrtan kao plan duše. Dakle, davati znači otvoriti se prema Sebi, izaći iz ubjeđenja razuma, iz ega. I u materijalnom tijelu znat' ćeš tad da si uistinu projekcija Sobstva koja ima moć da postaje sve što poželi i da su svi i sve spremni da ti se daju, sada i ovdje, samo ti treba da se otvoriš prema njima-sebi i da tražiš. "Pitaj i dat' će ti se!" ...zvuči odnekud poznata fraza. "Traži i naći ćeš!"...Da li ti se čini mogućim? (Zapamti ove izreke, one zaslužuju čitavo malo poglavlje za sebe...)
Svo neophodno Znanje o postojanju je u Tebi...otvoriš li se prema njemu dat' će ti se bezrezervno, bezuslovno. Davanje uistinu jeste dobijanje jer ako shvatiš ovaj princip shvatit' ćeš da drugačije nikakda i nije bilo, niti će drugačije ikada biti. Davanjem Sebe omogućavaš drugima stvaranje njihovih iskustava Sebe, kao što to uostalom i oni čine Tebi simultano. Bez davanja iskustva ne bi mogla da se manifestuju. Davanje je čist izraz Ljubavi a dobijanje je rezultat davanja. Bilo kako bilo bez davanja nema dobijanja.
Prihvatiti ono ponuđeno je sasvim nešto drugo. Da bi pojedinac mogao da prihvati ono što mu se nudi...on mora da se otvori prema tom ponuđenom za toliko. Ponuđeno mu je sve što jeste...a da bi dobio i prihvatio u Sebe 'Sve što jeste' mora da se otvori prema tom svemu bezrezervno, u potpunom povjerenju. Iako je sve ponuđeno indivudua ima slobodu izbora kao i pravo da kaže NE!
(I ovo, po sebi, zaslužuje još jedno malo poglavlje...) Za sada koncenrišimo se samo na bazičnom principu davanja i dobijanja.
Približit' ću Ti to na slikovitiji način:
Zamisli da ti je šaka čvrsto stisnuta u pesnicu. U njoj držiš svoje dragocjeno posjedstvo, svoj 'dragulj'...dušu. Htio bi da je podariš voljenoj osobi za koju bi i život dao... i ponudiš joj je pruživši svoju ruku prema njoj...ali tvoja šaka je još uvijek čvrsto stisnuta u grč...Nudiš ali još ne puštaš da išta od tebe ode...
Ne ide tako, ne može...tvoja pesnica više liči na prijetnju nego li na davanje onom drugom.
Otvori šaku, oslobodi grč... U tvoju otvorenu ruku dat' će se ruka koja je otvorena i već čeka tvoje otvranje koje jedino može da se desi tvojim davanjem...
.
.
.
Poslednja izmena:
