Njemci su najiskrenije pristupali srbiji do sada...Oni jesu pretili ali i nudili pomoć ako srbija pristupi tadašnjim pro-evropskim blokovima...Nisu nas ljigavo lagali kao englezi ili brutalno koristili kao Rusi...Oni bi rekli biće pakao za vas,ali vi to možete da promenite i da napravimo pošten dogovor...To nikad ovdje nije prošlo jer su svi naši vladari osim nekih Obrenovića bili izrazito anti-njemački opredeljeni, filovani ruskom propagandom, i tako su uvek Srbi ostajali na vetrometini, izloženi udaru nemačkog oružja
To je istina.
Evo, npr. trojni pakt.
Kada je knez Pavle dobio od Hitlera ponudu za pristupanje Jugoslavije trojnom paktu, on je prvo otišao u Englesku i otvoreno pitao Engleze: "Da li ćete nas zaštititi ako nas Nemačka napadne zbog nepristupanja paktu?" Englezi su rekli da neće.
Tek tada je knez Pavle otišao u Berlin na potpisivanje pakta.
Interesantno je kako je knez Pavle tamo dočekan i ugošćen.
Pružene su mu najviše državne počasti. Na, bukvalno, svakoj berlinskoj banderi je visila jugoslovenska zastava.
Pošto je knez u Berlin stigao vozom, železnička stanica je ispražnjena od redovnih putnika i otkazani su svi civilni vozovi taj dan.
Ispred njega je prostrt crveni tepih, počasni orkestar je svirao jugoslovensku himnu, do rajhstaga ga je prevezao Hitlerov automobil sa istaknutim jugoslovenskim zastavama.
Sam Hitler ga je srdačno dočekao, bez njegove prepoznatljive naduvenosti, za njega je organizovao vojnu paradu i smotru počasne garde.
Pregovori o uslovima potpisivanja pakta su, po našu stranu, tekli više nego dobro, mnogo bolje od očekivanog.
Nije bilo nikakvog natezanja u pregovorima, jer je sam Hitler ponudio uslove mnogo bolje nego što su dobili Mađari, Rumuni, Bugari i dr., a knez Pavle je, normalno, bio vrlo dobro obavešten pod kakvim uslovima su oni pristupili paktu.
Za razliku od drugih članica trojnog pakta, nismo imali obavezu da učestvujemo u Hitlerovim ratnim pohodima.
Jedino šta je traženo od nas je da se preko naše teritorije vrši nesmetan transport nemačke vojske i njihovih saveznika, kao i transport snabdevanja.
Dalje, imali smo obavezu da se angažujemo vojno isključivo na našoj teritoriji u cilju sprečavanja prelaska savezničkih vojski.
Za uzvrat, Hitler se obavezao da će raditi na proširenju naše državne teritorije. Albanija je trebala da se vrati Srbiji.
Tek tada su naši vajni "prijatelji i saveznici" Englezi reagovali, i to tako što su preko svojih tajnih službi organizovali puč i martovske demonstracije. Nakon toga je oduzeta vlast knezu Pavlu Karađorđeviću i na presto je postavljen maloletni kralj Petar II, koji faktički nije imao nikakav uticaj nad pučističkom marionetskom proengleskom vladom, koja je poništila sporazum između Jugoslavije i Nemačke.
Hitler, malo je reći, besan zbog ove prevare i izdaje, naređuje bombardovanje Beograda i okupaciju Jugoslavije od strane Nemačke i njenih saveznika. Rasparčava je kao zaklanu svinju.
Epilog svega je skoro 2.000.000 mrtvih Jugoslovena, od čega većina Srba. Četiri godine patnje i stradanja kroz razne Jasenovce, Kragujevce i Kraljeva. Odmazda 100 za 1 ubijenog i 50 za jednog ranjenog, i da ne nabrajam više.
Zatim, naša patnja i stradanje nije završeno kad i ostalim evropskim narodima. Dobili smo komunističku diktaturu, a sa njom nastavak progona i ubijanja našeg življa, kao i pljačkanje privatne imovine kroz nacionalizaciju.
Komunistička vlast, svojom nesposobnošću i nezainteresovanošću da kvalitetno uredi odnose u višenacionalnoj Jugoslaviji, je direktno odgovorna za krvavi raspad te zemlje u 90-im godinama prošlog veka.
A, samo je trebalo verifikovati jedan potpis, koji je u datom momentu bio jedino logično i ispravno rešenje.
Ovako, posledice tog nepoštovanja dogovora osećamo više od pola veka i osećaćemo, ko zna još koliko.