K'o margarin, u sve se meša(ju)

Mijesanje rotitelja u zivot odrasle djece je glavni uzrok losih porodicnih odnosa. Mijesaju se i kad djeca ne zavise od njih, i kad im nista ne pomazu, pa cak i kad zive na drugom kontinentu. Sve to opravdavaju brigom za djecu, a u stvari je to pokusaj drzanaja djece pod kontrolom. To dovodi do velikih problema, pogotovu kad se ta djeca udaju/ozene. Kome su zapali takvi roditelji taj je obr'o bostan, i ni jedno rjesenje nije sasvim dobro.
 
Moji se ne mešaju, jer nema 'fajde!
Uvek sam uradila šta sam htela. Ne oslanjam se na njih u životu. Znam da imaju krajnje dobre namere, u to nikad ne sumnjam. Kad vratim "film" unazad, nisam ispunjavala njihova očekivanja, nego svoja.Prigovarali su mi da sam tvrdoglava i da idem "glavom kroz zid",jer sam svojeglava.Volim da saslušam svakog, ali uradiću kako ja želim.Makar me to koštalo k'o Sv. Petra kajgana".
 
Imam skoro 30 godina i sa 30 godina bi trebalo da odluke donosim sama, pa sve i da su pogrešne, jer:
šta naučimo u osnovi do 30te, složićete se, teško da će mnogo da se izmeni i promeni.

Trenutno mi se dešava da moji roditelji postavljaju meni takva pitanja (i komentare), kao da imam 15 godina i ne znam "gde udaram".
Kao da sam se juče "ispilela" i da od života nisam iskusila ni Ž.
Ima čak pitanja koja mi nisu postavljali ni kada sam zapravo imala 15 godina.
Ja im pričam o sebi npr. kako sam odlučila to i to da ću tako i tako... A oni mi postavljaju pitanja kao da sam mentalno zaostala i da nisam ni sekund promislila.
Zapravo, ja sa njima delim priču, ne tražeći im alternative za ono kako sam ja nešto odlučila.
Najgore od svega je što ja budem sigurna u 99% slučajeva šta ću i kako ću, pošto sam slučaj tzv. "overthinker-a", a onda me oni zaspu lavinom da ja počnem da sumnjam u svopstvenu prisebnost.
A kad im kažem da im to nisam tražila, oni se pozivaju na roditeljsko pravo. Lično ne smatram da ni roditelji imaju beskrajna prava.
Ok, oni imaju više prava i veće slobode spram drugih, ali ne neograničene. Ne razumem nikako roditelje koji ne kapiraju da su napravili zasebnog čoveka, jedinku za sebe, individuu, sa svopstvenim psihološkim/emotivnim načinom funkcionisanja, da to dete nije kao produžena ruka roditelja nego ceo zaseban organizam sa 2 ruke, 2 noge isl.

Na primer: nevezano za mene, nego smo pričali na jednom porodičnom okupljanju u generalnom smislu, moj otac smatra da je sasvim u redu da zapitkuješ svoje dete kad će da pravi decu i da ga forsiraš u tom smeru, jer on smatra da to tako treba. To je terao dok ga par žena nije napalo da treba da gleda svoje posla, jer su to odrasli ljudi, a da može da se umeša samo na nivou informacije ili ukoliko je eksplicitno zapitan za mišljenje. Naravno, nije prestajao dok sam ja govorila, nego kad su ga napale starije dame iz moje familije.

Elem, nakon ove uvertire male, moja pitanja za ovu diskusiju su:

1. Da li se ovo i vama dešava?
2. Da li se slažete sa mnom i ako ne, zašto ne?
3. Kako staviti roditeljima do znanja kad je dosta?
4. Kako se izboriti najbolje sa njima ukoliko NE kapiraju da preteruju?
jel zivis kod njih?
 
[/QUOTE]
Elem, nakon ove uvertire male, moja pitanja za ovu diskusiju su:

1. Da li se ovo i vama dešava?
2. Da li se slažete sa mnom i ako ne, zašto ne?
3. Kako staviti roditeljima do znanja kad je dosta?
4. Kako se izboriti najbolje sa njima ukoliko NE kapiraju da preteruju?
[/QUOTE]

Finansijska nezavisnost je osnova svake nezavisnosti, tako da tek onda kad zaista plaćamo sami svoje troškove imamo prava da tražimo da budemo tretirani kao potpuno odrasli (ove se ne odnosi na tebe, već na sve nas)
Kada smo odrasli, što negde kod mene podrazumeva da i živimo samostalno,roditelji i dalje pokušavaju da postavljaju čudna pitanja i brinu o stvarima o kojima nisu brinuli kada smo imali dvadeset, valjda zato što im se čini da tako treba. Ali onda se malo prorede viđanja, pošto je svima bzvz kad se stvori tenzija, navika da se preispituju odluke popusti...mada, kako je neko napisao, to je celoživotni proces :) u kome je najvažnije da se ti ne nerviraš.

Što se pitanja tiče, dešavalo mi se, dok nisam lepo, smireno i nasmejano rekla da sam to ja, proces vaspitavanja je odavno završen i meni se baš sviđa kako sam ispala, ali ako im to ne uliva sigurnost, kasno je za naknadnu pamet.

Slažem se u meri da svi oni koji se ponašaju kao samostalni i treba da budu tako tretirani....mada mi se čini da roditelji češće vise nad glavom ženskoj decu, da ih sinovi lakše oduvaju, mada, možda je to samo moj utisak.

Roditeljima i svima ostalima se lepo kaže, dosta je. Čula sam, primila k' znanju što ne znači da ću to da uradim, ok?

Ako roditelji ne kapiraju i baš neće da olabave,prorediti viđanja na meru obostrane prijatnosti
 
Poslednja izmena:
Meni se desavalo. Moja familija je takvog kova da medju njom ne postoji iskren odnos. Niko nikoga iskonski ne poznaje. Vaspitanjem nam je urodjeno strahopostovanje prema starijim clanovima porodice, i legitimno je koristiti se precutkivanjem i "belim" lazima, ne bi li uvredili/povredili nekog od njih. Majka ne sme da pita sina 30+ da li ima devojku, pa gluvim telefonom ispituje njegove poznanike. Otac ga za ruckom pred svima ispituje da li je gej ( pre toga je bilo : kad ces da se zenis ) Cerka 30+ se krije od majke sa cigarom. Desi se razvod, svi cute o tome od sramote, umesto toga pricaju o sparnom vremenu napolju. Tetki kritikovali izbor zivotnog partnera, jer je taxista na crno, a ona najbolji student generacije. Prekinula svaki kontakt sa familijom. Na majcinoj sahrani joj otac u suzama trazi da izglade odnos dok i on ne ode. Ja u vezi 5+ godina, ne dozvoljavaju da decko dodje na slavu/Uskrs, jer "nije clan porodice". Ali su nalazili za shodno da mu komentarisu posao kao "neodgovarajuc" i da treba da trazi da radi nesto "bolje" u ocima malogradjana. Dok sam zivela sa njima, nisam mogla da se izborim ni da decko prespava, ni da dodje na praznik. Dovodjenje nekog od drustva je moralo biti najavljeno. Eto par primera da ni zivotna dob, ni odvojen krov nisu prepreka da se roditelji butaju u tvoje odluke/izbore/misljenja. Stvar je upravo tvoje zrelosti da druge postavis na svoje mesto.
 
Ti ces njima biti dete dokle god su zivi,ali pravi roditelji,treba da saslusaju i 10-o godisnjaka,a kamoli tebe sa 30 godina.Moras i ti njih razumeti,jer ocekuju unuce,kao i svi roditelji,ali ne posto poto da se udas za prvog na kojeg naidjes.Sukob dve generacije je uvek postojao,ali u ovo vreme je to sve kulminiralo i dolazi i do vecih zamerki medju roditeljima i decom.
Kada sam saopstila ocu da cu se udati ( za prvog ), odgovorio mi je " sta to pricas, tek treba da izmenjas.. " :roll: Toliko o poznavanju deteta, i uctivosti, postovanju..
 
Kada sam saopstila ocu da cu se udati ( za prvog ), odgovorio mi je " sta to pricas, tek treba da izmenjas.. " :roll: Toliko o poznavanju deteta, i uctivosti, postovanju..
Pa danas ima mnogo blesavih roditrlja,izvini sto tako pisem,jer stvarno ne znam da nadjem drugu rec.Sto znaci da je medju vama veliki jaz i da tesko mozete naci zajednicki jezik.Jos ako si zavisna od njih i ne radis,s tim je jos puno gore,da moras da trpis raznorazne uvrede.Tesko je tu napisati pametan savet.
 
Nisi rekla, ali ako živiš sa njima u tridesetoj ili na bilo koji način zavisiš od njih, finansijski ili bilo kako drugačije, onda imaju pravo i da te pitaju kad ćeš da se makneš i postaneš svoj čovek... a ako živiš sama i ne zavisiš uopšte od njih, onda nije ni umesno ni potrebno da te to pitaju.

uf to sam našla da ameri rade, brutalno baš nekako, nekako ebo takve odnose s roditeljima :confused: deca obično sama idu a ako ne idu, nekako je ... :neutral:
a ovo iz teme, nemoj da ti ispiraju mozak :think: mada oko rađanja treba i misliti, brzo dođe 40 god a nazad nema :think:
 
Ti ces njima biti dete dokle god su zivi,ali pravi roditelji,treba da saslusaju i 10-o godisnjaka,a kamoli tebe sa 30 godina.Moras i ti njih razumeti,jer ocekuju unuce,kao i svi roditelji,ali ne posto poto da se udas za prvog na kojeg naidjes.Sukob dve generacije je uvek postojao,ali u ovo vreme je to sve kulminiralo i dolazi i do vecih zamerki medju roditeljima i decom.

e pa dobro nije ona fabrika unučića
 
Pa da, zaista ima više situacija, nema veze pričamo o svemu.

I ja se slažem da ako neko, što kažeš, češe guzicu i džabalebari i u fazonu je lezi-lebu-da-te-jedem, da toj osobi imaju pravo da se mešaju koliko hoće.

Ali ima i problema opet gde ljudi žive samostalno, sa partnerima, imaju i decu, a roditelji ne prihvataju NE ili DOSTA kao odgovor, nego vrše presiju. Jedna moja drugarica je npr u takvoj situaciji i bukvalno "filtrira" sve o čemu priča sa roditeljima. Oni imaju tzv "mirne faze" kad se vide, pa onda opet pauza. A meni je to tako tužno i strašno. O_O

mislim da nije ok ni blejača maltretirati :think:
a ovo drugo, nemate dobar odnos, ne može to samo do njih da bude, dal ćete nešto pokušavati ili prekidati, možda ih suviše otpisujete kao staro gvožđe i oni postaju gori ... ne mogu ni biti toliko stari 50-60 god nije mnogo
 
uf to sam našla da ameri rade, brutalno baš nekako, nekako ebo takve odnose s roditeljima :confused: deca obično sama idu a ako ne idu, nekako je ... :neutral:
a ovo iz teme, nemoj da ti ispiraju mozak :think: mada oko rađanja treba i misliti, brzo dođe 40 god a nazad nema :think:
Djeca u Amerikama uglavnom posle srednje idu na koledz i ne vracaju se vise kuci kod roditelja da zive. I, to uopste nije brutalno.
 
Mijesanje rotitelja u zivot odrasle djece je glavni uzrok losih porodicnih odnosa. Mijesaju se i kad djeca ne zavise od njih, i kad im nista ne pomazu, pa cak i kad zive na drugom kontinentu. Sve to opravdavaju brigom za djecu, a u stvari je to pokusaj drzanaja djece pod kontrolom. To dovodi do velikih problema, pogotovu kad se ta djeca udaju/ozene. Kome su zapali takvi roditelji taj je obr'o bostan, i ni jedno rjesenje nije sasvim dobro.
ovo su ekstremi, uostalom uvek postoji crta koja se podvlachi
 
Djeca u Amerikama uglavnom posle srednje idu na koledz i ne vracaju se vise kuci kod roditelja da zive. I, to uopste nije brutalno.

neki mogu da se vrate doduše to su neki topliji roditelji, ali primili bi ih nazad. iznenadilo me je to da žele da oteraju decu, ne znam kako je u evropi
ne pričam kad deca sama hoće da odu, čak i tad ne znam da li održavaju odnose i kako
ovo je kad deca gnjave i možda ne privređuju
 
Niko ih ne tjera, odu na koledz, zavrse koledz, nadju posao, udaju se, ozene se i ne vracaju se kuci. Zabluda je da oni ne vole svoju djecu, samo ih nauce da se brze osamostale, nego nasa djeca. Ustvari, mi nasoj djeci cinimo magarecu uslugu. Njihova djeca jos u srednjoj pocinju da rade neke poslice, da imaju svoj dzeparac i nista nije sramota raditi i sva djeca su ponosna sto imaju posao. Tako ulaze u svijet odraslih.Ovakva su djeca te neke srednje klase. Naravno nisu svi takvi, ima i zapustane djece koja postaju propaliteti.
 

Back
Top