Knjizevna kritika - teorija knjizevnosti

Sta treba da sadrzi jedna dobra knjizevna kritika? Da li ih citate? Koja je dobra? Da li se uvek slazete sa kriticarima ili se suprotstavljate? Pokusavate li da imate svoje misljenje?

Kritičar je u osnovi samo malo obrazovaniji i elokventniji čitalac. Nema razloga da se uvijek s njim slažemo. Međutim, dobra kritika može artikulisati nešto što čitalac i sam osjeća prema knjizi koju je pročitao, ali ne može da izrazi.

Kad čitam kritike novih i nepoznatih pisaca, uvijek pomaže kad ga kritičar uporedi s nekim, uslovno rečeno, sličnim piscem.

Problem s kritikama po našim novinama je što su pune obzira, uredničkih talova i nezvaničnog reklamiranja, pa se rijetko može pročitati negativna kritika, a takvih bi, po logici stvari, trebala biti većina.

Tu i tamo na internetu može se naći ponešto uravnoteženo. Korisne su, iako malobrojne, kritike Vladimira Arsenića na e-novinama.Vrijedi čitati i kritike na Popboksu.

Takođe, preporučujem Muharema Bazdulja - momak je pravi gutač knjiga, ali i zaljubljenik i poznavalac.
 
Ja baš hteo da priupitam gde nalazite te kritike i videh quentinov odgovor :) O pop boksu nemam baš neki pozitivan utisak jer se većinom ne slažem sa njihovim filmskim kritikama, a književne nisam ni gledao. Nekako sam mnogo više navikao da čitam filmske, ne osećam potrebu za ovim drugim...mada možda se i to promeni.

I zanima me da li su ti književni kritičari dipolomirali Književnost ili nešto drugo pa pišu po osećaju...Koliko poznaju teoriju i koliko je ona uopšte bitna...
 
Ja baš hteo da priupitam gde nalazite te kritike i videh quentinov odgovor :) O pop boksu nemam baš neki pozitivan utisak jer se većinom ne slažem sa njihovim filmskim kritikama, a književne nisam ni gledao. Nekako sam mnogo više navikao da čitam filmske, ne osećam potrebu za ovim drugim...mada možda se i to promeni.

I zanima me da li su ti književni kritičari dipolomirali Književnost ili nešto drugo pa pišu po osećaju...Koliko poznaju teoriju i koliko je ona uopšte bitna...

Ma potrebno je obrazovanje, kao i u bilo čemu drugome. Može neko da ima osjećaj da li je nešto dobro ili loše, ali ako ne raspolaže književno-teorijskim alatima neće znati to valjano objasniti. E sad, svako se obrazuje nekako. Ovaj Bazdulj jeste završio književnost, ali englesku, a Teofil Pančić ima samo srednju školu, on je bio samouk (ko luciuss, bože me oprosti). S druge strane, ne valja kad je novinska kritika preopterećena naučnom i akademskom terminologijom jer će djelovati odbojno većini publike.
Sjećam se da sam na Popboks pročitao kritiku Arsenijevićevog Predatora(zaboravio sam ime autora) koja je u nekim stvarima bila čudesno slična onome što sam pisao na blogu. Budući da je to na Popboks izašlo ranije, komotno bi moglo da se pomisli da sam prepisao. Naravno nisam, ali fino sam se osjećao kad sam vidio da neko misli isto kao i ja o nekim stvarima.
 
Ja baš hteo da priupitam gde nalazite te kritike i videh quentinov odgovor :) O pop boksu nemam baš neki pozitivan utisak jer se većinom ne slažem sa njihovim filmskim kritikama, a književne nisam ni gledao. Nekako sam mnogo više navikao da čitam filmske, ne osećam potrebu za ovim drugim...mada možda se i to promeni.

I zanima me da li su ti književni kritičari dipolomirali Književnost ili nešto drugo pa pišu po osećaju...Koliko poznaju teoriju i koliko je ona uopšte bitna...

Svaki zanat ima svoj alat i svoj jezik, pa tako i kritičarski. Naravno da je teorija važna, kao i načitanost i obrazovanje. 'Po osećaju' pišu samo amateri.
Baš sam se nasmejala pre par minuta, pročitala sam ovu izjavu Martina Ejmisa: my attitude has been, I don't know much about science, but I know what I like.
 
Svaki zanat ima svoj alat i svoj jezik, pa tako i kritičarski. Naravno da je teorija važna, kao i načitanost i obrazovanje. 'Po osećaju' pišu samo amateri.
Baš sam se nasmejala pre par minuta, pročitala sam ovu izjavu Martina Ejmisa: my attitude has been, I don't know much about science, but I know what I like.

Ti se baš zainteresovala za Martina Ejmisa. Ni ja ga nikad nisam čitao, a interesuje me. Prenesi utiske ako nešto pročitaš. Ako mogu pomoći, imam desetak njegovih knjiga u elektronskim formatima.
 
Ti se baš zainteresovala za Martina Ejmisa. Ni ja ga nikad nisam čitao, a interesuje me. Prenesi utiske ako nešto pročitaš. Ako mogu pomoći, imam desetak njegovih knjiga u elektronskim formatima.

On me već dugo interesuje, ali nikako da dođe na red. Svaki put kada sam čitala o savremenoj engleskoj književnosti, njega su spominjali kao najzanimljivijeg, najoriginalnijeg, najdrskijeg... Videćemo.
(Hvala na ponudi, javiću se ako mi se svidi prvi pokušaj.)
 
Ma potrebno je obrazovanje, kao i u bilo čemu drugome. Može neko da ima osjećaj da li je nešto dobro ili loše, ali ako ne raspolaže književno-teorijskim alatima neće znati to valjano objasniti. E sad, svako se obrazuje nekako. Ovaj Bazdulj jeste završio književnost, ali englesku, a Teofil Pančić ima samo srednju školu, on je bio samouk (ko luciuss, bože me oprosti). S druge strane, ne valja kad je novinska kritika preopterećena naučnom i akademskom terminologijom jer će djelovati odbojno većini publike.
Sjećam se da sam na Popboks pročitao kritiku Arsenijevićevog Predatora(zaboravio sam ime autora) koja je u nekim stvarima bila čudesno slična onome što sam pisao na blogu. Budući da je to na Popboks izašlo ranije, komotno bi moglo da se pomisli da sam prepisao. Naravno nisam, ali fino sam se osjećao kad sam vidio da neko misli isto kao i ja o nekim stvarima.

I Pera Lukovic je silne stvari prepisivao od nekih duhovitih forumasa. Ulovljen je vise puta.
Nema veze sa ovim forumom.
 
Martin Amis.
Kažu najvažnije knjige su mu Money i London Fields. Inače, sin je Kingslija Ejmisa (Kingsley) pisca poznatih knjiga Lucky Jim i Old Devils (koje ja takođe nikad nisam čitao).

Ja sam čitala ćaleta (Lucky Jim), simpatičan je. Ako se dobro sećam, to je jedan od onih romana koji se odigravaju na nekom engleskom univerzitetu, a junaci su profesori... Duhovito. Otac je navodno bio zgrožen kada je čitao sinovljevu knjigu, evo iz Vikipedije
According to Martin, Kingsley Amis famously showed no interest in his son's work. "I can point out the exact place where he stopped and sent Money twirling through the air; that's where the character named Martin Amis comes in." "Breaking the rules, buggering about with the reader, drawing attention to himself," Kingsley complained.[SUP][4][/SUP]
 

Back
Top